uh daisy znam kako ti je...to se i nama događalo. isto bi plakala kad bi dicu stavila leć...izdrži, siti se kako će vam bit super kad dođe doma
 |
|||
|
|
|||
uh daisy znam kako ti je...to se i nama događalo. isto bi plakala kad bi dicu stavila leć...izdrži, siti se kako će vam bit super kad dođe doma
cure moje ja vam se divim
Doda, cim si bila kod njega, znas kako je tesko. Nego, koliko ste dugo zajedno? Mislim da se lakse podnosi dok ste u vezi, ali "sutra" kada dodje do braka i dobijes dijete bice mnogo teze, vjeruj mi. Bar je meni tako.
Ah, ovaj dan, toliko sam praznika provela bez muza, da ni sama ne znam broj. Razlika je u vremenu, a on je trenutno na otvorenom moru, upravo smo pokusavali skyp-om da se cujemo ali puca vezaJos uvjek sam online na skypu u nadi da ce on dobiti signal, ali nista
Dok sam evo cekala supruga na skyp, pala mi je na pamet jedna blesava idejaOtvorila sam blog za sve nas zene ciji su muzevi, momci na brodu. Naravno, necu imati mnogo vremena da ga uredjujem, pa se nadam da cete mi vi cure pomoci evo linka http://uvijekvedra.blogspot.com/ ko zna, mozda cemo time jedna drugoj pomoci na neki nacin.
navikle smo....teško je jako....
ali izdrži se,što te ne ubije,ojača te
jedino pozitivna stavr kad ga nema je da se pošteno naspavam,jer idem rano u krpe. Ovako smo sami tek kasno navečer, i onda legnemo u sitne sate, i budem koma koma neispavana....
još se budimo polomljeni i umorni..izgleda da nam madrac ili nešto ne štima...nakon 15 g valjda je dao svoje....
ajde, ajde, nemoj nama priče prodavat, znamo mi zašto ste umorni i izlomljeni ....
hahahaha...
ajde dobro prvih dana,ali nakon 4 mjeseca...treba malo i spavat
ja naručila novi madrac,pa budem vidla u čemu je problem...u madracu ili nečem drugom
Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim....
Opa, 4 godine, bravo, bravo. Ja sam sa svojim bila 8 godina u vezi, i evo godinu u braku.Doda prvotno napisa
Uvijekvedra, 4 godine, a baš me ovih dana uhvatilo da se sama sebi divim....
čitajuć post sjetih se nečeg,ajmo napisat kolko koja ima staža?
mi 15 g...1 i pol hodanja i još malo 14 godina braka
i još uvijek zaljubljena u njega...(čudom mi se čude svi oko mene
Doda, izdrzi, i mene je billo uhvatilo, zato sam i potrazila neki forum da se medjusobno podrzimo i srecom nadjoh vas
Sinoc sam razmisljala da otvorim blog, pa da jedna drugu podrzavamo i evo sad ga otvorih, pa valjda ce nam valjati
mi 15 godina zajedno, od toga 7,5 braka
i mi zaljubljeni, nama se baš ne čude,heheheh
Wooow, bravo bravo, sad ce biti 3g i 3mj da smo zajedno i 2g i 5mj da smo u braku :
)
Nakon 2-3mjeseca veze me zaprosio, vec smo planirali kako cemo se ozeniti po ljeti kad se vrati a onda ja saznala da sam trudna kad je on otisao, eto brzo smo mi sve to.
I do dan danas ne mislim da sam pogrijesila, mlada sam ali volim ga i znam da zelim s njime ostati do kraja...
cura od pomorca,za sad
moj decko je pomorac,trenutno je 1 i pol mj na brodu.srecom na relaciji hrv-italija je pa se cujemo svaki drugi dan.no ima namjeru otic na stranca,kamo su ugovori 2-2,sto je u neku ruku ok,al opet nije...fali mi neopisivo i nemogu se nikako naviknut da ga nemam kraj sebe. vijerujem mu ali opet imam neki svoj unutarnji strah,ili nemir...iako ga nema i nece ga bit po 2mj,nizasto ga nebih mijenjala,on je nesto najbolje i najljepse sto mi se u zivotu dogodilo.nemamo dijecu jos,ja se nadam da cemo potkraj godine pocet radit i na tim mali cudima(za koja ja vec imam imena)...sve sto od njega trazim kad je u italiji je to da mi posalje poruku da je sve uredu,jedino to...sve sto zelim je da mi je on dobro i da mi se ziv i zdrav vrati kuci i u moj zagrljaj...ali mislim da malo u nekim stvarima pretjerujem,mozda jer sam previse zaljubljena i previse se brinem...neznam di grijesim...
uvijekvedraza blog
E hvala. To sam neku vece otvorila dok sam muza cekala na skyp.uvijekvedra
super ti je blog...
ja još u nervozi....
još 7 dana i mjesec dana je da ga nema,a čuli smo se pred skoro 3 tjedna jednom i to je to...
lagano šizim,ludim,i vrte mi se nemogući scenariji po glavi..mada se tješim da je sve to samo moja mašta..i da mooožda najjednostaviji odgovor je taj da ima puno posla ili da imaju riknuti kompj. sustav koji privremeno ne radi...
ma uh!!!
Daisy, vjerovatno im net nije ok...tako se i mom događalo, nisam baš skontala, al to nije kao pravi mail nego neki osnovni, koji se treba obnavljat svako toliko.tako je bar kd njega bilo. onda oni to ne bi obnovili i eto...javit će se , ne brini....siti se da je njemu puno teže nego tebi
znam da mu je teže...to mi neka tantra u životu,da mu jadnom nije lako zaraditi za svih nas.
teško mi je kad nemam nikakvih vijesti od njega...
oni imaju svoju mail adresu preko firme,i kad dođe na brod,on je mora aktivirati,tj. poslati meni mail i onda ja njemu mogu slati mailove i dopisivati se.
Drugog načina nema...nemaju internet,ni ičeg.
Poziv preko satelita (mada on izbjegava tako zvati),mailovi i pozivi s moba kad je blizu kraja...to je naš način komunikacije...
Milijun puta na dan prevrtim mail poštu da vidim dal je što stiglo...
baš mi jako fali...stalno mislim na njega
e nije tantra nego mantra
Cure da vas pozdravim...ja nisam žena, nego kćer pomorca koja skida kapu svim ženama i djeci tih ljudi! Mojoj mami je bilo iznimno teško s nas troje, nit je bilo mobitela, niti interneta, tate nije bilo po godinu dana, a pisma su bila najveća radost za sve nas...on još uvik navigava, mi smo svi odrasli i stvarno je sve ispalo u najboljem redu, mislim da smo zbog njegovog zanimanja svi jako bliski i povezani...smatram da je ipak njemu bilo najteže...rođendani, Božići, krizme, bolnice....puno toga je bilo bez njega... sad je ipak puno lakše, chatamo skoro svaki dan
imat ću imat...bar se nadam...za sad sam samo
strpljen-spašen....
ehhhh....
ej cure,nešto mi palo na pamet.. tko zna, možda su naši m bili i skupa kad na kakvom brodu
sve je moguće...hehe..zanimljiva pomisao..
a mi sad tu tješimo jedna drugu
Evo, da se i ja javim...još nisam žena pomorca, ali sam djevojka, nemam ni djecu još. Možda sam uljez ovdje, ali veže nas isto...čekanje voljenog, dok se s mora vrati kući. Mi ne živimo zajedno (još) pa vjerujem da je i manje bolno kad ode, jer ne ostaje mi prazan dom, ne ostajem s djecom koja me prijeko trebaju...ali vjerujte mi, iako fizički nisam sama, ja se stalno tako osjećam. Pogotovo, čudno je to za opisati, ali ako je neko slavlje, gdje su svi prisutni, mene sve stegne oko srca, tada samoću osjećam najviše, ja bi da je on uz mene, da se naslonim na njega, da me drži za ruku...ponekad imam osjećaj kad je tu, da vidim samo njega, da dišem i upijam samo njega, i tako ga pohlepno želim samo za sebe. sad je već punih mjesec dana na brodu, moram se strpjeti još 3 mjeseca. najgore je ako razmišljam o vremenu, a to radim često...i shvatila sam, iako fizički nije tu, tako je prisutan, pa stalno mislim na njega. kad kupujem neki komad robe, neke cipele, u glavi mislim kako će mu se svidjeti kad se vrati. Uz njega sam prošla i prolazim najdivnije trenutke, kad ode, stalno gledam naše slike i planiram što ćemo raditi kad se vrati. Iako nismo muž i žena, iako ne djelimo isti dom, njegovi odlasci su uvijek gorkog okusa, onaj osjećaj kad znam da ide i onaj kamen u trbuhu, koji se danima ne pomakne. I onaj aerodrom i zvuk aviona koji se kreću po pisti, sve mi je kao noćna mora...ali zato povratak, onaj dugi zagrljaj kad imaš osjećaj da ga nikad nebi pustila, onaj poljubac koji kao da vam je prvi...pobjedi svu daljinu, čežnju...i znaš da se stalno vrtiš u krug, i znaš da će se opet dogoditi njegovo odlazak na brod i čekanje... Sve to znaš i svega si svjesna,ali ga zato voliš i želiš samo još jače.
Drage moje,evo jedna nova ženskica.čitajući vaše postove vidim sebe u različitim fazama. ja i MM smo 10 godina skupa,6 u braku, i on plovi sve to vrijeme.sada nije tako loše,ugovori su mu 2-2,a i dijete nije više tako malo.mogu reći da sam se navikla na život s njim, i na na svoj život bez njega,blizu mi je obitelj i prijatelji,dijete ispuni dan.Uglavom puuno lakše nego prije kad sam ronila suze i satravala sebe zbog njegovog odlaska.možda nije sve dramatično kao na početku ali upravo sam čula njegovu najdražu pjesmu na cmc-u i osjetila toplo oko srca..pozdrav svima
gracia, skulirana dobro došle
gracia, nisi ti nikakav uljez, meni nema razlike između djevojke i žene... samo da ti kažem, bit će puno lakše kad dođu djeca, bar šta se tiče vrimena, brže će prolazit
dobro došle curke..
sve smo mi žene pomoraca..u svakom smislu...njihove po srcu, a zakon je tu manje bitan.
vrijeme stvarno brže prolazi kad imaš više obaveza...vidim recimo,razliku jedno ili više djece. S jednom išlo je nekako..al s dvije vrijeme ide još puno brže.
Nama preksutra mjesec dana...
još se nije javio...
noćas mi šogor odlazi..njegov mlađi brat...došao je pozdraviti, a u meni tuga. On je samo brat od mog najdražeg,a ipak osjećam se tužno.
nikome nije to lagan život...
sve se svodi na život prije i nakon odlaska..pa život nakon dolaska...i tako sve u krug...
tko zna kako to ide njima...mi to gledamo s našeg aspekta života...zanima me njihov način razmišljanja...
mom mm-u je dosta teško to objasniti...onda meni bude žao čačkat po toj temi,pa ga pustim na miru.
Zaista nije lagan život,svojevremeno sam imala strahove da će razdvojenost učiniti svoje,da ćemo postati potpuni stranci i to sve zbog toga jer se trudimo što bezbolnije preživjeti rastanke i "prebaciti drugi film".svatko se pokušava nositi s takvom situacijom najbolje što zna.Razlika je u tome što su meni rastanci i odvojenost puno teže padali dok nismo dobili dijete,a njemu je otkad imamo malenu sve teže ići.i što je već jedna žena rekla,oni se ponašaju kao da je doma vrijeme stalo dok njih nije bilo,ali sve se to pregrmi dok ima ljubavi,želje i poštovanja...sad sam se ja raspisala... i još da se nadovežem,mm kakao kaže plovi isključivo radi novaca,navodno mu je dosta i brodova i mora, i da, vječito priča o poslu na kopnu...tako da sad kujemo planove za njegov odmor
Dobro dosle curke..
Mojeg nema mjesec i 10dana. Smrc.. Ali jos malo pa smo na pola puta...
Isto skulirana, i moj muz prica o promjeni posla od kad smo se upoznali, da bi jednom volio raditi doma, ali niti ja se ne nadam previse.
I znam da bi se on tesko naviknuo na puno manja primanja jer od kad zna za sebe plovi..
Daisy
Nadam se da ce ti se uskoro javiti, da je sve ok i da ces se onda malo razveseliti i smiriti...a do tada saljem
Znam da je taj period najgori, kad se ne može javiti, a nama sto filmova u glavi, gdje, što, kako? Ali, ni oni nikad ne mogu znati kakvo je stanje na brodu, vjrojatno nešto sa signalom, vezom ili kako to već ide. Daisy, izdrži, već će se javiti.
Što se tiče promjene posla, ja o tome niti ne sanjam, a možda će zvučati ludo od mene, ja to nebi tražila od njega. Koliko god nama rastanci i čekanje teško padali, to je njegov život. Za taj život se odlučio prije nego smo se upoznali, njemu je more u krvi, nije to samo radi dobre zarade, to je nešto više, neka neobjašnjiva sila u njemu. Ja sam njegova potpora u svemu, pa tako i u tim bolnim odlascima.
Često me znaju pitati hoće li on prestati ići na brod, zašto ne pronađe neki posao doma,razmišlja li o tome, kako izdržim, kakva nam je veza kad smo razdvojeni....????
Ne razumijem zašto njih to muči, zašto oni doma ne pronađu bolji posao, nego rade poslove koje ne vole i stoje sa svojim ženama i svi nezadovoljni, izdržim bez njega zato što ga volim, zato što vjerujem u nas iako smo daleko.
E, Skulirana, tako i moj...dođe doma, i onda priča o brodu
moj je tip pomorca da mu mora dosta...on kad mora poć, živčani već prije nego je otišao..ali je svjestan da takve plaće doma ne može imati..
ja sam prihvatila njegov posao kao takav,jer ga je odabrao,i imao prije nego smo se mi i sreli,i to je bio njegov izbor koji ja poštujem...uvijek ću mu biti potpora i stajati uz njega,ma što on smislio za dalje..jer ga volim.
i moj posao nije baš lak..mene nema svaku 4 noć,imam smjene,djeca su tu,treba ih čuvati,srediti,ako su bolesne,bdjeti nad njima po noći,a ja najčešće radim... sve to ima svoj danak.
zahvalna sam na svekijima,bez kojih bi mi život bio daleko više kompliciran. Ovako štimamo nekako.
Danas mu je mjesec dana.....
još ništa....al trpim,i nadam se.
Pratim temu i samo da se prijavim u klub
MM danas dolazi i jedva cekam. Trebao je jucer , ali, naravno, komplikacije pa smo cekali jos jedan dan.
Mi smo skupa 13 godina (3 u braku) od cega on plovi 12.
Bilo je ugovora 4-2, 2-2 i sada smo na 1-1.
I ne znam, s jedne strane smo se naucili na taj nacin zivota, a s druge strane imam osjecaj da nikada necemo to bas do kraja prihvatiti ( u smislu da smo bas ok onaj dan kada on odlazi).
Isto skulirana, slazem se s tobom, iako meni vrijeme puno brze prolazi od kad imamo klince, njemu je puno teze otici.
I same znate sve pluseve i minuse tog zanimanja i za njih i za nas i za cijelu obitelj, ali tako je kako je.
Gledajuci kakva je situacija u nasoj zemlji, sretna sam sto ima taj posao. I koliko god bi mi voljeli da se zaposli kod nas, s obzirom na stanje u RH, nazalost mislim da to nece biti tako brzo.
MM je to struka, ali brat mi je silom prilika otisao na brod. Kao i puno njegovih prijatelja. Tako da mi se sve vrti oko ispracaja i doceka.....
Danas docekujem.......
Puno pozdrava cure i drzite se!
pozdrav svima,evo ja ovdje nova,tema mi je poznata,i moj dragi plovi.Otišao je ovu srijedu pa sam još u depri.Vec sam se bacila na kalendar i odbrojavanje.Ne stignem previše biti u depri jer imamo klinca od 13 mjeseci,poprilicno zivahnog tako da mi nije dosadno.Naporno je jer sam vecinu vremena sama, ali se tješim kao i vecina vas činjenicom da je to trenutno najbolje rješenje s obzirom da kod nas u državi i nije baš idealna situacija.Mislim da ljudi opcenito ne mogu bas shvatiti naš način života,bar sam ja stekla takav dojam jer najčešci odgovor kad kažem da mi je muž pomorac je:"jooj,ja to ne bi mogla".Nije lako, al kad se sjetim leptirica u trbuhu prije njegovog dolaska i osmjeha na licima kad se vidimo sve ostalo postaje nebitno.
Heeeej Mimi 25....i moj je na ugovoru 1-1...moramo priznati d aje to ipak lakše od onih 4, 6 mjeseci...Kako izdržiš mjesec dana, ja uvijek volim reći da mi se to kompenzira s ovih mjesec kada je doma.....
Bok curke,evo u srijedu ce biti 2 tjedna,dakle brojim još 4: i nešto sitno.Sad sam se vratila u rutinu,mali je živahan pa nemam vremena biti u depri.Najteže mi bude navecer,ma da bar može biti par minuta dnevno doma,samo da ga kratko vidim.Pozdrav Doda,koliko ti odbrojavaš?Heeeej Mimi 25....i moj je na ugovoru 1-1...moramo priznati d aje to ipak lakše od onih 4, 6 mjeseci...Kako izdržiš mjesec dana, ja uvijek volim reći da mi se to kompenzira s ovih mjesec kada je doma.....
Tako i meni....
hvala uvijekvedra
a eto..ide nekako...još ništa novog,čekam,čekam i čekam
ovih dana bi trebali doć u ameriku (po nekom mom proračunu) pa se nadam kakvom pozivu s moba...
barem je plaća došla,ako ništa drugo...
u poslu sam,majstor mi farba cijeli stan,ja na radnom go,pa imam posla da ne mislim na svašta.
volim obavljati ovakve poslove dok ga nema,da ga s tim ne opterećujem kad je kod kuće....
jeste vidle,čitam u novinama da ona norveška firma Gearbulk otpušta europljane i da će uzet samo filipince
to sve poludilo...
al brzo će se predomislit..kao režu troškove..samo neka daju..kad im dođu filipinci i nabiju štete na rodovima,onda će vidjet dal im se isplate manje plaće filipima,ili malo veće našima ali će brod ići bez stajanja...
mimi25 uživajte! to su najljepši trenuci....
su ti vaši muževi na stranskom brodu, moj buraz je na našem tankeru
Moj muz je na stranom tankeru.... Nazalost nemaju internet, cujemo se preko satelita kad nazove (1 tjedno) i preko satelita si saljemo mailove..
Ali tako bi voljela da imamo internet i skype, sve bi bilo lakse......do tada se zadovoljimo time sto imamo...
Daisy, da se sto prije javi....
moj je prekjucer otiso....njemu dosad najteze radi curice...srecom,on ima i net i skype pa cak i tel,sve besplatno....a ugovor je 40-40 pa se izdrzi...
on je bio na GB i otisao lani...odavno su se spremale cistke bijelaca,njemu je vec lani kapetan bio Filipinac sto je nezamislivo tamo gdje je sad (dredgeri),oni su iskljucivo cistaci isl...
GB ima svoj centar za obuku u Manilli,sto vise reci....
ja se jos uvijek grozim povratka na posao i sve se mislim uzet neplaceno mjesec-dva da izgustamo u ljetu....
pozdrav cure,evo ja brojim sitno,još tjedan dana,ali nikad proć!valjda me on zezne jer ima već par tjedana odbrojava kad će doma,kad ne brojiš dane nekako brže proođe.i on srećem ima net,dopisujemo se svaki dan skoro,a često smo i na skype-u!kad se sjetim prije su bili samo pozivi sa satelita koji je dosta skup,i ponekad sms-ovi,i ugovori od 6 mjeseci,jooooj,ali sve prođe....Sad me drži ona pozitivna nervoza i isčekivanje ali iskreno,koliko god ga jedva čekam znam da će mi trebati i malo vremena da se naviknem na drugi ritam i promjenu rutine koju imamo ja i malena.ali to su sve slatke muke,a tko bi udovoljio nama ženama
Doda, mi smo jako zadovoljni ovakvim ugovorom. Provali smo i one duze tako da sada zaista cjenimo sto MMa nema "samo" mjesec dana.
A izdrzim, od kad imamo klince vrijeme mi brze prolazi, dani su maksimalno ispunjeni. A bude svakako.....
Stalno mi je u glavi da je MM 6 mjeseci na godinu 24 sata na dan s nama. Kad tako gledas, lakse je!
A ovi komentari tipa " joooj, ja to ne bi mogla". grrrrrrr, ne volim to slusati jer se uvijek nadovezu komentari kako MM puno toga propusta, kako sam ja sama s klincima i bla bla bla........kao da svi vide samo losu stranu tog posla i onda pile li ga pile po tome.....
Da je lako - nije! Ali mi smo sretni i znamo se nositi s tom situacijom!
Ne znam kako vi gledate na te komentare, ali mene bas zivciraju!
Da,mnoge govore da to one ne bi mogle,ali isto sve kad tad kažu da bi i one svoje muževe uputile na brod.uhvati ih monotonija,besparica i sto drugih stvari....i mene smetaju ti komentari,ali ne obazirem se odavno na njih,nego sa smiješkom odgovaram JA MOGU!MIMI,i ja tako gledam,on s nama kvalitetno provodi skoro sve slobodno vrijeme i sigurno se se posveti više djetetu nego mnogi očevi koju su svaki dan fizički prisutni
Doda, ja sam doma s klincima. Volim svoj posao, ali klinci su mi sad na prvom mjestu. Nisam bila za stalno zaposlena prije nego sam ostala trudna prvi put, nego stalno neke zamjene ( prosvjeta), tako da sam ostala doma i nakon navrsene godine dana mladjega. Posla ce biti ( nadam se), a klinci su mi samo jednom mali.
Di007, brzo ce to proci. Sad ste ulovili ritam ineces se ni okrenuti i TM je doma. A znam taj feeling (sve ga znamo) kada ga zelis vidjeti makar na kratko!
Samo Tvoja, imas pravo, ispuni si dan razlicitom aktivnostima koje volis i bitice ti lakse. Iako su momenti tuge neizbjezni.....
Isto Skulirana, dobar, kratak i jasan odgovor na komentare " ja to ne bi mogla"
Ps. tako mi brzo prolazi vrijeme kada je MM doma.....
Di 007, odbrojavam još 10 dana...Jeeeeeeeee.....već sam nam ja mjesec dana kada je doma skroz isplaniralajer jos djece nemamo, ali sporije mi dani prolaze jer nemam obaveze oko dječice
Skulirana, nije mi bilo uopće prikazalo tvoju poruku, hvala i tebi na potpori!
Doda, hvala i tebi
A da, nemožeš zapovijediti srcu da ne misli na njega, to je tako... samo još 2 mjeseca i 20ak dana mi se sad učini uh.. Al normalno da će i to proći...
E a znate šta mi je najgore cure? kad ono nekome rečeš da si u vezi s pomorcem, pa kad počnu spike: e ja imam jednu frendicu koju je muž varao dok je bio na brodu, pa muž se zaljubio u neku drugu i rastavili su se blabla... Mislim, ne mogu vjerovati kako su ljudi zlobni i bezobrazni... Počnu ti puniti glavu glupostima.. Mislim, ok, imam svakakvih muškaraca, ali odmah kad ti počnu: ne bih ti ja bila s njim, kad ga nikad nema doma... no comment! kao da su ljubomorni,,, a to mi i rekla osoba koja je totalno nezadovoljna svojim životom...
cure, koliko još vi odbrojavate? puse!!
Tako i je...Zlobni i oni nezadovoljni svojim životom, komentiraju tuđe.....pogodi taj tren, ali slušati ne treba...
Pozdrav svima!
Danas sam slucajno naletila na ovu temu pa evo da vam se pridruzim. Muz mi ja naravno pomorac. Imamo dvoje djece i u braku smo 10 godina. Otisao je prije mjesec i po, a mene ovih dana hvata uzasna kriza.
Drago mi da sam vas pronasla pa da mogu s vama tipkati, pogotovo ovako navecer kad nam djeca spavaju, dnevni poslovi su zavrseni a nedostaje nam netko s kim bismo popricali na kraju dana.
DODA ovo si jako lijepo rekla,i slažem se.Bitna je kvaliteta.S obzirom da su vecina prijatelja MM pomorci mogu reci da svi redom imaju kvalitetne veze i brakove.Baš mi je drago da sam našla ovaj forum jer imam osjecaj da je našu situaciju teže shvaiti ljudima koji nisu baš upoznati s takvim načinom života.Di 007, odbrojavam još 10 dana...Jeeeeeeeee.....već sam nam ja mjesec dana kada je doma skroz isplaniralajer jos djece nemamo, ali sporije mi dani prolaze jer nemam obaveze oko dječice
Samo tvoja,meni su ti ti komentari što se tiče varanja još najzlobniji,ako će netko varati,raditi će to bez obzira kojim se poslom bavio,i koliko daleko ili blizu od svoje cure/žene bio.ako je nekome suđeno zaljubit se u nekog drugog,opet nebitno gdje je..
Slažem sve,ma joj na živce mi ide jer kad spomenes pomorce vecini ljudi asocijacija je lova,lagodan život,varanje a nitko se ne pita kakva je druga strana i ima li možda negativnih strana takvog nacina zivota.Nema ih doma za blagdane,kad dijete prohoda,kad mu izraste prvi zub,kad smo tuzne,depresivne ili ljute i želimo to s nekim podijeliti,to rijetko tko primjecuje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
