-
Kako smo rodili Mirnu i Matu!
MIRNA
Bliži se treći rođendan moje slatkice a meni se čini da smo je jučer donijeli kući iz rodilišta...Mirna je od samog početka bila ne-mirna...sjećam se da me, još dok je bila u drobi neprestano "častila" serijama udaraca nogicom pod rebra a to bi obično bilo onda kada bih se napokon uspjela namjestiti da makar malo odspavam...već tada sam joj noćima pričala i "mazila"je...Iako sam doslovce progutala sve što postoji od literature o trudnoći i porodu ipak su mi te subote navečer " u strahu bile velike oči,uši i sva moguća osjetila" jer prešla sam termin za dan i za mene je svaki malo drugačiji udarac moje bebice i bol u leđima bila znak da je "počelo".Nakon što sam odlučila da ipak imam trudove,počeli smo ih MM i ja "štopati"- bili su na svakih 20 min.Ništa alarmantno i svakako ne za odlazak u rodilište ali ja sam odlučila ići i doslovce sam ugurala MM u auto...Kada smo stigli u rodilište,mislila sam da je to to,došli smo po bebu i idemo našoj kući...Pa ipak,odužilo se "malo".Tu noć sam provela u predrađaoni na ctg-u a MM kod kuće,neprestano smo se dopisivali i tako si barem donekle olakšali odvojenost ali i neizvjesnost oko trenutka kada ćemo napokon vidjeti našu curicu.Ujutro,nakon smjene dr i primalja uslijedio je pregled,nisam se ni snašla a već su me smjestili u boks…ja naivka pomislila da će me poslati kući jer ionako nisam imala nešto posebno jake trudove. Jedva sam dočekala da mogu javiti MM da dođe,kad sam napokon vidjela njegovo nasmijano lice pomislila sam: “ E sad, možemo rađati..” Dobila sam drip,prokinuli su mi vodenjak I trudovi su postajali sve jači.Ispočetka sam imala snage nešto i pričati sa MM ali kasniije sam ga, sjećam se samo čvrsto držala za ruku i ispuhivala trudove. Kako su trudovi postajali intenzivniji tako sam ja bila sve nervoznija,umornija I totalno nepristupačna kad bi me MM upozorio da ne “pušem” kad trudovi stignu..zaspala bih na tren pa se budila uvjerena da spavam satima. Nakon nekog vremena izgubila sam pojam o tome koliko dugo sve traje I samo sam željela da već jednom dođe tren kada ću vidjeti svoju bebu. Trudovi su tad postali toliko intenzivni da sam tjerala muža da zove babicu I pita je da li mogu napokon tiskati. Odjednom su oko mene bile dvije babice.doktor i MM, počela sam tiskati ali imala sam osjećaj da sve radim krivo jer se apsolutno ništa nije događalo..Preumorna, jer sam već osam sati bila u boksu,na dripu koji me iscijedio u potpunosti - više nisam imala snage tiskati a I kad bih pokušala sve je to bilo preslabo…Sjećam se da je u toj pomalo napetoj situaciji jedna od primalja preuzela situaciju u svoje ruke.Rekla mi je : “ Sad ćeš roditi .” Podigla me u polusjedeći položaj,MM-u rekla da mi pridržava leđa,pričekala moj slijedeći trud I napravila mi epiziotomiju,pritisnula me neposredno ispod želuca I tada sam začula našu Mirnu kako je zaplakala..i više mi ništa nije bilo bitno- ni bol,ni umor…Kad su mi je stavili na prsa,”prikopčala” se kao da je oduvijek bila tu I u tom trenutku nije postojao nitko osim Mirne,Tome I mene….Te nedjelje u ranu jesen,u 16.15 min mi smo postali obitelj I činilo mi se kao da nikad I nije bilo drugačije…
MATE
Prošlo je skoro pet mjeseci od Matinog rođenja ..i sada kad se sjetim trudnoće sa mojom drugom mrvicom mogu samo reći da je bila skroz drugačija,jednako kao I porod. Mate je bio u drobi puno mirnija beba iako sam ja bila puno aktivnija I nervoznija nego sa Mirnom. Mate je prava maza…velika maza I mamina srećica. I ovog puta me kao I u prvoj trudnoći pred sam porod uhvatila manija spremanja I pripremanja sobe I stvarčica a I cijele kuće za našu drugu bebu.Već sam po tome zaključila da se bliži dan kada ćemo ići roditi. I ovog puta sam prešla termin pa sam bila na iglama ali ipak donekle opuštenija nego prvi puta I odlučna da baš ne trčim odmah u bolnicu,bar dok se trudovi ne ustale na nekih 10 minuta…MM je to samo prokomentirao sa smješkom jer prvi puta sam ga doslovno skoro odnijela do bolnice.Bio je početak vikenda I ja sam na kontrolu I ctg odlazila u bolnicu. Procedura kao I uvijek kad se prenese termin- pregled pa kontrola plodne vode. Bilo je sve u redu pa smo subotu proveli u očekivanju trudova ali ništa...u nedjelju opet isto ali ovaj puta sam bila otvorena 3 cm I nakon kontrole plodne vode polako je počeo odlaziti sluzni čep. Osjetila sam lagane trudove u toku ručka pa smo našu slatkicu ostavili kod dida I bake a MM I ja krenuli smo put kuće pripremiti se za odlazak u rodilište. No trudovi se nikako nisu ustalili iako su se javljali stalno ali u skroz nepravilnim razmacima,tek negdje oko pet ujutro postali su jači I javljali se svakih 10 min pa sam probudila MM I krenuli smo u rodilište.Ovaj odlazak I vožnju do bolnice pamtim po velikoj smirenosti I opuštenoj atmosferi I drago mi je da je bilo tako jer me to nekako još više opustilo I primirilo. Kad smo stigli već sam napamet znala što I kako ide..Pregled,plodna voda,klistir…Bila sam otvorena 5 cm,ctg je pokazivao pravilne trudove ali Mate se pokakao pa je plodna voda bila mutna,to me malo zabrinulo. Iako sam odlučila da ovog puta ne želim drip I prokidanje vodenjaka ipak sam pristala na to kad su mi objasnili da će time ubrzati porod jer postoji mogućnost infekcije za bebača.
U boks su me otpremili oko šest I dvadeset,prokinuli vodenjak I spojili mi drip. Uhvatila me neka čudna nervoza I jedva sam čekala da puste MM kod mene. Tek kad je ušao primjetila sam da smo opet u istom boksu kao I na prvom porodu…Nasmijao se I rekao: “ Izgleda da smo pretplaćeni na ovaj prvi.” Činilo mi se da sve teče puno brže nego prvi puta; iako smo pričali I smijali se ja sam vrlo brzo,za nekih pola sata osjetila prve jake trudove koje sam morala prodisati. Oko osam sati nastupila je smjena dr I primalja,sjećam se da mi je sve to izgledalo ubrzano I kao na nekom filmu. Osim mene bile su još dvije rodilje ali ja sam nekako imala osjećaj da ću ja prva ugledati svoju bebu.
Iako sam smireno ležala I prodisavala trudove sa mojim Tomom koji mi nikako nije dao da iti jedan zaboravim prodisati; u jednom trenu sam mu rekla da pita dr-a bilo kakvu kemiju koja će makar malo ublažiti bolove jer sam doslovce ostajala bez zraka. Dr me pregledao I objasnio mi da od analgetika nema ništa jer sam otvorena osam cm I da ću ubrzo roditi a bilo kakva kemija bi u ovom trenu smao štetila bebi I usporila trudove I sam porod. Sve sam ja to primila na znanje I razumjela ali svaki dio mene je doslovce vrištao I žudio za nečim što će mi ublažiti bol. Istovremeno uhvatio me strah da isto kao I prvi puta neću imati snage izgurati svoju bebu van… u svoj toj buri misli I emocija osjetila sam snažan poriv za tiskanjem ….ali Mate se nije još spustio dovoljno I nisam smjela tiskati tako a sam uz krajnji napor prodisala tih posljednjih par trudova. Iako smo MM I ja napomenuli primaljama da ako je ikako moguće ne rade epiziotomiju; sjećam se da sam neposreno prije nego li sam počela tiskati rekla da me režu I izvade bebu van jer ja više ne mogu izdržati bol I poriv za tiskanjem. Kad sam napokon počela tiskati unatoč boli osjetila sam golemo olakšanje jer sam sada aktivno sudjelovala u rađanju svoje bebe I za razliku od prvi puta ovaj put sam se sasvim dobro snašla u toj ulozi. Mate se rodio tog ponedjeljka u devet I petnaest ujutro I izmamio smješak ne samo meni I svom tati već I primaljam I dr-u. U trenutku rađanja naše bebe ne znam kako I ne znam zašto uspijela sam vidjeti svima njima lica I ono što se na tim licima ocrtavalo je ohrabrenje I smješak nakon bebinog plača. Kad sam čula Matin plač više mi ništa nije bilo važno,željela sam zagrliti MM,našu bebu I moju Mirnu. Naša obitelj proširila se za jednog člana I ja sam bila sretna,uplakana,pospana i zadovoljna mama.
Kao I prvi puta MM mi je bio ogromna podrška I snaga kad je ja više nisam imala. Bilo je dovoljno da ga u trenutku najveće boli pogledam u oči I vidim koliko se trudi pomoći I olakšati mi I to bi mi dalo snage da nastavim dalje. Zato uvijek sa ponosom ističem da smo mi “rodili” naša dva mala zlata.
-
-
-
-
-
-
-
-
Hvala vam puno curke! Sad kada čitam svoju priču o naša dva slatkića jedino što mislim da nedostaje je želja da sve buduće mame i tate imaju slična iskustva na početku svog roditeljskog staža!!!! 
-
-
Ah, sva sam se naježila pri čitanju. Tvoj prvi porod je bio jako sličan mome. U predrađaoni 6 sati a onda u prvom boxu više od 6 sati pod dripom, MM sa mnom, pomaže mi disati trudove, daje mi vodice, trudovi na 2 min.,ja povremeno zaspem od umora i trudova pa se trgnem... I rodilo se moje zlato, sva bol prošla.
Eto ga, skoro opisah sav svoj porod 
Uglavnom, htjedoh reći, čestitke na tvoja dva zlata!
PS Mislim da smo bile skupa na tečaju, bila si jedina koja rađa drugo dijete, je li tako?
-
Vjerojatno jesmo,ali moram priznati da nisam bila baš redovna na tečaju ovog puta... 
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
