posvajamo starije dijete

[Dado1]

Ovih dana idemo vidjeti osmogodišnjaka. Spreman je za posvojenje, pravno je čist, kažu u CZSS. Već imamo šestipolgodišnju curicu, dakle, njih dvoje bi rasli kao vršnjaci-ona je prvi, a on drugi razred. Slijedi nam prvi susret. :?
Uzbuđena sam kao da idem roditi, takvo sam uzbuđenje osjećala pred porod-kao da si zaljubljen, uznemiren, a opet i ustrašen kako će sve proći. I sada mi se miješaju emocije, a nemam s kime podijeliti to iskustvo jer ne znam nikoga tko je posvojio dijete, a kamoli straije. Kažu nam u CZSS da je ključan taj prvi susret, hoćemo li se dopasti jedno drugome, hoće li s dogoditi taj klik, stvoriti kontakt. Ako se TO dogodi, možemo dalje. MOžda će ključnu ulogu odigrati naša curica koja će po svoj prilici posve prirodno krneuti u razgovor i igru. Možda je baš ONA posrednik, jer, nekako mi sečini, ako s enjih dvoje skuže, sve će ići lakše. To je početka ulaska u našu obitelj.

Ima li netko slično iskustvo? Je li netko posvojio starije dijete osim VlVl? Kako je tekla prilagodba? Prihvaća li starije dijete novu obitelj kao svoju? Zanima me sve, čak ne znam niti postaviti pitanja jer je sve pitanje.
Čekam vas sa savjetima.
Da, ipak imam konkretno pitanje-održava li se još uvijek škola za posvojitelje?

[Vlvl]

Dado1, dobrodošla.
Ova mješavina osjećaja tako mi je poznata. I vjeruj, nakon prvog susreta nastavi te drmati još neko vrijeme.
Meni se ne čini presudnim da nešto "klikne" na prvom kontaktu, dovoljna je razumna količina međusobne dopadljivosti. Nedostaju mi prave riječi, hoću reći nemoj se obeshrabriti ako ti osjećaji i dalje budu pomiješani i nesređeni.

Moja iskustva s prvim susretom susretom su vrlo različita za svako dijete. Stariji sin je ušao u prostoriju i u naše živote željen i jedva čekan, nas smo dvoje bili njime oduševljeni unaprijed, unatrag i za vrijeme, taj "klik" se dogodio samim time što se čvrsto živo biće pojavilo da bude uporište naših omamljenih osjećaja. On sam međutim kasnije je rekao da mu je najteže bilo odlučiti se za nas tj. pristati da bude naš u razmjerno kratkom roku, nakon nekoliko susreta.
Mlađem smo pristupili opreznije, odvagivali njegov mogući utjecaj na obitelj - iako je i tu bila cijela ona zbrka osjećaja. Ali više smo gledali starijeg nego mlađeg za vrijeme prvog susreta. I dakako, mali je više gledao starijeg nego nas.

Dado 1, tvoja će curica vjerovatno doprinjeti bržem otvaranju, možda biti glavna zvijezda susreta. Ali ne mora tako biti. Ako je taj dečkić odrasliji od našeg bebastog mlađeg sina, mogao bi se više zanimati za potencijalne roditelje nego za mlađu sestru, i sličnije našem starijem, pitat se što to znači za njega da mu vi postanete roditelji.
Ma, sve će bit u redu.
Drago mi je da si nam se pridružila.

[Zdenka2]

Dado1, MM i ja smo posvojili starije dijete, djevojčicu staru 6,5. godina. S ozbirom na to da imam i iskustvo posvojenja malog djeteta, mogu reći da je ovo mnogo teže. Prilagodba je duža i zahtjevnija, ali se može postići ono što pitaš - da dijete postane privrženo i pravi član obitelji. Čeka vas dugi put, ne bez teškoća - dijete od 8 godina nosi sa sobom različite emocije koje ćete morati zajedno rješavati, odnosno prilagođavati novom životu. Imaj vjere da je cilj ostvariv, budi strpljiva, kad upoznaš dijete stvori listu prioriteta i rješavaj probleme jedan po jedan. Iako nije lako, na kraju ide brže nego što se čovjek nada. Moja kći je u obitelji manje od godinu dana, a potpuno je uklopljena, također i u širu sredinu.

Taj susret koji vam slijedi bit će nabijen emocijama. Priđite djetetu blago i nezahtjevno, najbolje da pustite da on vama priđe. Mnogo će ovisiti o temperamentu djeteta - ako je povučeniji moglo bi se dogoditi da baš i ne komunicira puno, no nemojte se zbog toga obeshrabriti. Potrebno je puno duže da se upozna dijete. Mi smo našu kćer posjećivali mjesec i pol dana prije posvojenja, a tek nakon posvojenja počelo je pravo upoznavanje i prilagodba. Pisala sam o tome na ovom forumu, pa možeš pročitati ako te zanima.

Želim vam svima puno sreće!

[tajchi73]

Dado1- nadam se da će vam susret proći super i da će te mališu uskoro odvesti kući .

[bepina]

Nemam iskustvo u posvajanju, nadam se da neće proći dugo do njega pa jedino što mogu je dati vam podršku i poželjeti da sve prođe dobro.

Uistinu vjerujem da se ništa ne događa slučajno, a posebice ne roditeljstvo pa tako vjerujem da ćete uskoro biti svi zajedno u svom obiteljskom gnijezdu.

[čokolada]

Dado, želim vam od srca da prvi susret bude ohrabrujući i da vaša cura dobije brata!

[Arkana10]

Sretno

[otocanka]

Dado, želim vam od srca da prvi susret bude ohrabrujući i da vaša cura dobije brata!

[BOLEK]

Pozdrav, kod nas je naše starije dijete bilo to koje je odigralo ključnu ulogu u približavanju kod nešto mlađeg djeteta, ono je prvo pristupilo , pozvalo na igru, a mi smo u početku samo promatrali sa strane i polako dodavali igračke, bojice , ponešto upitali, i upalilo je. Na drugom susretu smo već i mi malo krenuli u držanje , maženje, ali u granici da ne postanemo naporni, ali manja je samo gledala šta radi starije i oponašala. A mi nismo znali da li pratiti reakcije starije ili mlađe, sav si smotan, kao i prvi put. Nemojte imati straha, pripremite dobro vašu curicu i krenite na razgovor, držimo vam palčeve :D

[Dado1]

Vidjeli smo Malog. Bilo je izvrsno. Sve nas je osvojio.Kako nam kažu žene iz doma i CZSS, ima nešto dražesno u njemu, šarmantno, osvaja. Kao da je ipak ostao dosta emocionalno sačuvan iako je već dugo u domu. Čini mi se da se i mi njemu sviđamo.

Moram priznati da sam mnogo više strepila, no kad smo ga vidjeli, s onim vragolastim okicama, odmah sam osjetila milinu u srcu. Prvo smo s njim bili MM i ja, jasno uz pratnju iz CZSS. Malo smo razgovarali, naravno, mi smo postavljali pitanja a on je odgovaro. A onda je sam pitao gdje je naša curica. naime, znao je da imamo i nju, ali smo na nagovor psihologica prvo nas dvoje s njim razgovorali da mu damo vremena da nas potupno upozna. Kći je bila u blizini, u setnji i uskoro nam se pridruzila.

I kao sto sam i očekivala, kad je došla ona i kada su krenuli lijepiti sličice Životinsko carstvo (mi smo donijeli jedan album za njega, sličice dupliče koje je moja kći skupljala, njezin album, nove čokoladice), razgovor je krenuo posve spontano. Dakle, sličice su bile okidač. Svi smo sudjelovati u toj akicji, on je bio jako ponsan kada bi pronašao broj za naljepnicu, moja kći je nastojala biti strpljiva i dopuštala mu da to sam čini iako se jedva suzdržavala budući da joj je u posljednje vrijeme Životinjsko carstvo najvažnija zanimacija.
Poslije smo otišli u parkić do kojeg nas je on odveo, tu su se klinci igrali a mi smo posredovali u komunikaciji. Čini mi se da se Mali posve opustio, ponosno nam je pokazivao kako je spretan i što sve može. Poslije smo ručali a djeca su crtala. Svakom je nacrtao sličicu a njegovim likom, a prvi crtež dobila je moja kći.

Sada kada smo ga upoznali, strahovi i dvojbe su manji. Kao da je tom svojom milinom otopio dio mojih strepnji i briga. Ne kažem da mi se sve čini jednostavno, daleko od toga, ali kao da sam smanjila racionalaziciju i doputila ljubavi da me vodi. Kada krenem razmišljati i tražiti odgovore, moram priznati da mi koljena počnu klecati i pitam se jesam li luda, zašto to radim, što sam se može dogoditi. Posvojenje mi postane avantura za koju nemam hrabrosti. Kada pak otjeram strahove i dopustim srcu da me vodi, onda sma mnogo mirnija i sigurnija u sebe i svoju obitelj. Sada ispred sebe vidim Malog i srce mi je toplo. Strahova je manje, odluka da krenemo u posvojenje je još jača. Stalno mislim na njega, i moji doma, kći mi kaže-Mama, ja stalno mislim na našeg dječaka. Slijedi nam novi susret, uskoro.

Možda djelujem patetično, ne znam, ohrabruje me to što me vi, forumaši, razumijete. Naime, s kime podijeliti ove osjećaje, pa nitko nema slično iskustvo. Naši najbliži prijatelji znaju da smo u projektu posvojenja, da smo vidjeli Malog, i ma koliko navijaju za nas i podržavaju nas, teško da to mogu posve dijeliti s nama.

[Lambi]

dado1,čestitam ,neka vas srce vodi...

[otocanka]

Jako si lijepo to opisala. Baš mi je drago da je sve ovako dobro počelo. :D

[bepina]

Draga Dado,

hvala što si ovaj prekrasan događaj podijelila s nama. Razmišljanja koja si podijelila s nama toliko pomažu i nama koji smo tek u postupku i nemamo još nijedno dijete u svojoj obitelji.
Upravo ovo što si rekla o obitelji i prijateljima osjećam i ja. Svi su nam podrška, ali ne mogu razumjeti naše strepnje (kao što ni ja ne mogu potpuno razumjeti strepnje svojih prijateljica trudnica, ali sam im uvijek podrška).

Vidim da vas je Mali već osvojio, super mi je ovaj dio o Životinjskom carstvu, ali i vaša kći koja je pokazala toliku brižnost .

[čokolada]

Dado, prekrasno! Čini mi se da je taj prvi dojam najvažniji, koračajte dalje samo hrabro . Sigurna sam da ćete probleme koji će se javljati znati riješiti, a mi smo tu da vam pružimo podršku i pomoć!

[ina33]

Dado, supre da je tako lijepo prošlo. Mislim da bi skoro svatko razumio tvoje osjećaje, čini mi se da bi i kroz mene prolazilo isto što se i tebi mota - racionalna pitanja i "srčani" put. Sretno vam bilo !

[Vlvl]

Ovo zvuči kao krasan početak. Neka vam i dalje bude sretno.

[sonata]

Dado1, zelim vam svu srecu i da sto prije postanete veca obitelj!

[Rebbeca]

Dado 1 bravo! Super vam je prošlo upoznavanje! Da li znate kad će Mali doći doma? Mislim zauvijek Puno uživancije, a malo briga u novom roditeljstvu!!!

[BOLEK]

Čestitke na super prvom upoznavanju, taj korak je bio bitan, svi smo uz Vas :D

[Zdenka2]

Sada kada smo ga upoznali, strahovi i dvojbe su manji. Kao da je tom svojom milinom otopio dio mojih strepnji i briga. Ne kažem da mi se sve čini jednostavno, daleko od toga, ali kao da sam smanjila racionalaziciju i doputila ljubavi da me vodi.

Jako je lijep bio vaš prvi susret, a od svega što si napisala najviše mi se sviđa ovo, jer je i meni tako bilo, kao i mnogima među nama. Kad se apstraktna želja pretvori u tvoje dijete, svi problemi izgledaju i postaju manji. Sve postaje jasno i kao da je tako oduvijek trebalo biti. To su čari posvojenja. Radujem se upotpunjenju vaše obitelji.

[Arkana10]

Dado dopusti da te srce vodi

[Dado1]

Curke, imam nekoliko pitanja, možda više kao razmjenu iskustava, pogotovo vi koje ste posvojile stariju djecu (iako vas nema baš mnogo, čini mi se)
Koliko dugo ste posjećivale djecu? Jesu li dolazili k vama doma prije konačnog posvojenja?

Je li bolje da dijete dođe dok traje škola ili možda za vrijeme školskih praznika pa da u školu krene nakon zimskih praznika?
Možda imate još koji savjet u vezi prilagodbe, posjećivanja i sl.

Zdenka 2, na kojem je topiću priča o posvajanju strarije curice, čitam, čitam i ne pronalazim taj dio u kojem to opisuješ. Inače, hvala na podršci a nastavak slijedi. :D

[čokolada]

dado ovo je Zdenkin topic o posvajanju drugog djeteta
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=51755
doduše ima 16 stranica...

[Vlvl]

Od upoznavanja do dolaska prošlo je manje od dva mjeseca za starijeg klinca, oko tri za mlađeg. Dolazili su na vikende, stariji odmah nakon prvog posjeta, mlađi nakon dvije-tri naše posjete njemu i jednog kratkog dolaska s udomiteljicom nama.
U knjigama se mahom preporučuje čekanje "prirodnih prekida" u školskoj godini. Međutim, stariji je postao doslovno rastrzan u periodu vikend posjeta, pa smo dogovorili da se rješenje na brzinu donese. Preselio je za vrijeme uskrsnih praznika i tako stigao upoznati društvo prije ferja.
Savjet: za vrijeme posjeta obiteljski režim što je moguće sličniji uobičajenom. Ne prvo sve dopuštati, a kasnije ograničavati, slatkiše, vrijeme spavanja, kompjuter itd. A ostalo - najbolje da vozite po osjećaju.

[Dado1]

Prošli tjedan smo ponovno bili s Malim. Prvih sat je bio sramežljiv, no nakon toga bilo mi je posve normalno šetati s dvoje djece. Njih su dvoje skladni, lijepo se igraju, vrlo su podržavajući jedan prema drugome. Bilo je sitnih trzavica kad je moja kći, umorna i iscrpljena, utvrdila da će da će svima u ponedjeljak reći da joj nije bilo lijepo s Malim, no nakon tuširanja, kad je skupila snagu, to je zaboravila. I on je u jednom trenu utvrdio da "ne mora sve biti po njenom". I bilo mi je drago da imaju i takvih bratskih trenutaka, jer to znači da se opuštaju. Ostao je spavati s nama, htio je biti u svom krevetu, no želio je da ga pomazim prije spavanja.



Kad smo se rastajali, srce mi je pucalo. on ne pokazuje osjećaje kao Zdenkina curica, možda ne zna, ili misli "da je muško" pa ne smije, tako mi je jednom rekao kad sam ga držala za ruku. No kada se moramo rastati, samo se stisne, postane šutljiviji i mirno se uputi u dom.
Teta kažu da je zadovoljan, da mu se sviđamo, on sam kaže nam da mu je lijepo i zabavno sa nama, pita nas kada ćemo opet doći, ali ne plače, ne grli nas, ne protestira.
Teško mi je kad ga ostavljamo, iako on naizgled mirno prihvaća te rastanke, ali dio mene ostaje s njim, tamo, u to gradu. Ovdje, kod kuće, više nisam potpuna, ispunjena, u svemu što radimo, što nam se događa nedostaje on.


Zdenka, pročitala sam tvoj topić, jako je inspirativan i rado bih da nastaviš dalje, da saznamo kako mala prvašićka i drugašić.
Bila sam iznenađena kada sam pročitala da vam je starije dijete bilo ograničenje u postupku posvojenje malene. Strašno!!! Nama nisu uopće dovodili u pitanje posvojenje zbog toga što smo već roditelji. Nitko. Ni ovdje u našem CZSS, ni oni koji su nas zvali i upoznavali s Malim. Dapače, čak su smatrali da je kod posvojenje starijeg djeteta to prednost jer mi znamo što znači imati dijete, znamo kakve su potrebe i mogućnosti djeteta te dobi i sl.

A moje je dosadašnje iskustvo baš takvo. To što imamo i kći, što ih je dvoje, znantno olakšava upoznavanje i opuštanje. Njima je zabavno kad su skupa, igraju se, crtaju, gledaju crtiće, druženje je mnogo prirodnije nego da smo MM i ja sami s Malim. Vjerojatno bismo se trudili biti spontani, no mi mu ne bismo mogli prići s takvom lakoćom kao moja kći. Čini mi se da njih dvoje dijele neke razgovore, svoje dječje doživljaje i komentare kroz koje saznam štošta o Malom.

Jedva čekam da ga ponovno vidimo i da dođe k nama!

[uporna]

Dado1 mislim da ste se pronašli i želim vam lijep zajednički život u četvero.

[ina33]

Dado1 mislim da ste se pronašli i želim vam lijep zajednički život u četvero.

Potpisujem !

[čokolada]

Dado1 mislim da ste se pronašli i želim vam lijep zajednički život u četvero.

Potpisujem !

[jadro]

[piplica]

[Zdenka2]

Dado1, čestitam vam! Na kraju ste jednog dugog puta i na početku novog. Za sve savjete, tu sam.

Da, to što smo već bili roditelji bio nam je hendikep, zbog krivo shvaćene "pravde" prema posvojiteljima koji nemaju djece. Ali u ovih godinu dana koliko imamo B. dogodilo se toliko posvojenja drugog djeteta da mi se čini da je došlo do generalne promjene mišljenja. Svi moramo biti ravnopravni pred centrima u svakom trenutku, a isticati se jedino svojom predanošću u želji za djetetom. Dijete i njegova dobrobit moraju biti u središtu svega, a neki razlozi "tržišne prirode".

[Vlvl]

Dado 1, drago mi je da vam ide tako dobro.

I ja se nadam da se stav prema posvajanju drugog djeteta mijenja. Uvjerena sam da dijete u obitelji olakšava prilagodbu novom djetetu kod posvajanja, osim u iznimnim slučajevima o kojima psiholozi u centrima moraju voditi računa. Naš se mlađi sinak bitno lakše i brže uklopio u obitelj od starijeg, a i mi smo ga prihvatili mnogo sigurnije.

[Zdenka2]

Umjesto " a neki razlozi" treba stajati "a ne neki razlozi".

[mareena]

Dado 1, čestitam vam i želim sreću u zajedničkom životu!

[BOLEK]

Dado 1 i od mene čestitke, a mogu reći da smo se i mi naslušali svašta kada smo posvajali drugo dijete, od vlastitog centra (jedne osobe) do tel. razgovora gdje su nas neki automatski eliminirali, čak i vrlo ružno odgovarali, ali u jednom smo centru ipak uspijeli jer su rekli da se starije dijete lakše prilagodi gdje je još jedno dijete, a pogotovo dijete koje je jako zapušteno, pa mu je ono drugo kao lokomotiva, vuče ga za učiti , ponašati, uvodi ga u društvo, a to se sve i događa kod nas, u ovih četiri mjeseca , totalna promjena, a mi svi zajedno uživamo u svemu tome, uživajte i Vi

[Rebbeca]

Dado 1 što ima novoga kod vas??!! Piši, piši...

[Dado1]

Dječak je naš. Stigao je na kraju polugodišta. S putnom torbom u kojoj je bilo tek nekoliko komada odjeće, sa školskom torbom i nekoliko sažvakanih knjiga i neurednih bilježnica. Bit će naporno u školi, pomislila sam čim sam mu vidjela knjige. Puštam da prođu blagdani pa ćemo se onda baviti i školom.

Preuredili smo dječju sobu. Naša spavaća soba je veća i sad je prenamjenjena u dječju, a mi se stiskamo u bivšoj sobi moje kćeri. I djeca su sudjelovala u selidbi,slaganju igračaka, spremanju ormara. Zajedništvo počinje.

Već imam mnoštvo anegdota i kad malo bolje razmislim, sve što se događa izgleda mi kao kakav scenarij za film. U gotovo svakoj situaciji osjećam kako je naš sin živio posve drugi život i kako je to malo biće stisnuto, zatomljeno i zgrčeno. Rječnik mu je siromašan, teško s eizražava, ne može prepričati niti jedna doživljaj već sve kaže u dvije, tri proste rečenice.

Primjerice, kada nam je došao u posjet za Svetog Nikolu nije želio očistiti čizmicu kako bismo je stavili na prozor. kad poslije otkrijem da se iza toga krije strah da ništa neće dobiti. A kad ga je moja kći pitala što bi htio od Nikole, odnosno, što će napisati u pismu (naravno, on pismo nije ni želio napisati, već je ona u ime sebe i njega), on je rekao- 5 kuna. Ona će na to "Ali Nikola donosi darove a ne novce." A Mali joj kaže: "Pa onda neka mi donese 5 kuna i 3 litre coca cole." Igračka mu nije ni pala na pamet. A taj izraz sreće kada je ujutro u čizmici pronašao dar, igračku!!!!

Polako se otvara. Prihvaća nježnost. Čak je i traži. Neku je večer želio da legnem kraj njega, na način na koji to radim sa kćeri. A ona kaže:"Ali, mama, a kako ću ja bez tebe?" A on odgovori:"Pa jučer je bila s tobom, danas sam ja na redu." Ja sklopim dogovor da ću jednu večer leći uz njega, a drugu uz nju. Pristane i mala razmaženka, što je velik ustupak jer ritual uspavljivanja je za nju vrlo važan.

Želi surađivati no nije ga lako namoliti da crta, radi nešto kreativno, sjedne za stol. A što nas tek čeka kada ćemo morati vježbati čitanje i pisanje???? MIlsim da bi mogao satima sjediti, ne raditi ništa, valjati se po kauču, vješati...Kad mu predložim što bi mogao raditi, kaže -dosadno mi je, ne da mi se. Sindrom domske djece, pretpostavljam, ne zna se igrati iako je dobio autiće, legiće, sve za dečke. Danas kad sam došla u njihovu sobu, važno mi kaže-evo, vidiš. igram se. Dakle, i to moramo učiti. Kako se igrati a da to ne bude samo trčanje, skakanje, bacanje jastuka ili nabacivanje loptom. A kako je naše žensko dijete psove drukčije i može satima pisati, crtati, čitati ili se sama igrati, to djeluje prilično drukčije. Druga je to energija prava muška, snažna, materijalna, prodorna.

Zanimljivo je, uzbudljivo. U svakom se trenu nešto događa i moram barem jednim okom i uhom biti prisutna. Polako se snalazi u kući, pamti imena, učimo što voli a što ne voli. I kći mora vježbati zajedništvo. Mala je rklajica navikla biti u centru pažnje i na neki je način silno velikodušna i sve mu daje (od sobe, igračaka, mame i tate), a u nekoj je drugoj situaciji netrpeljiva i ljubomorna i želi biti posve sama kako je on ne bi smetao. I nju čeka svašta. A opet, ne znam kako bsimo bez nje. Čini mi se da baš uz nju može mnogo brže napredovati, otvarati se. Uz nju u kući vlada smijeh, svijet igre, zabave pa i svađe. Ona ga uči, ispravlja i katkad je otvorena do boli. Ali nema tajni, zakulisnih igara.

Kako nam savjetuje Zdenka, valja rješavati jedan po jedan problem. Polako, strpljivo.
Pišem dalje, prihvaćam savjete od iskusnih

[cekana]

Prekrasno, čestitam Vam od srca

Kako je lijepo kad možemo uz djecu rasti i učiti strpljenju, ljubavi, nježnosti.... čarobno

[čokolada]

Dado, sretna sam zbog vas i s velikim zanimanjem pratim priču!

[ina33]

Baš vas je zanimljivo čitati !

[otocanka]

Gušt je čitati vaše zgode.

Želi surađivati no nije ga lako namoliti da crta, radi nešto kreativno, sjedne za stol.

Kao poticaj sam koristila trik - sve olovke, bojice i papir su bili na vidljivom mjestu i njima lako dostupnom, pa su im svako malo zapinjali za oko i tako su počeli tražiti da crtaju.

Korisne su im bile i one piši/briši ploče .
A ako želiš, imam dosta skeniranih materijala za razvoj zapažanja, koncentracije, učenje pisanja i sl., pa ti mogu poslati na mail.

[brane]

uživam u svakom tvom slovu
imam svoja dva sina ali i mm-u i meni je san jednog dana posvojiti jedno "veliko" dijete, usrećiti jedno malo srce i našoj djeci pokloniti bracu ili seku

[Zdenka2]

Divno, Dado1, čestitam!

Tek ste na početku, sad prvo pusti da se upoznate, da se svi snađete u novoj situaciji, a onda polako, počevši od najvažnijih stvari. Ako trebaš konkretni savjet u vezi bilo čega, tu sam, može i na pp.

Što se tiče odnosa prema radu, mislim da će ti to biti jedan od prioriteta, s ozbirom na to da on ima 8 godina (jesam li to dobro shvatila?). Neke stvari koje su vezane za školu moraš postaviti kao obavezu. Može se i ljenčariti po kući, ali tako ne mogu prolaziti dani. Tu će mu sigurno veliki motor biti tvoja kći, slijedit će nju.

[Rebbeca]

Iskrene čestitke i od nas . Uživajte, mazite se, zabavljajte se, učite, crtajte.... ma sve, sve, sve... svima vama!!!

[sanja74]

Iskrene čestitke!
Baš mi je drago da ste se našli!

[Vlvl]

Dado1, baš lijepo da ste sada zajedno.
S veseljem čekam tvoje sljedeće posteve.

[bepina]

Čitajući vašu priču polako prestaje strah od posvajanja starijeg djeteta koji sam dosad imala. Hvala vam na ispričanom iskustvu, prekrasno vas je čitati.

[Rebbeca]

Dado 1 kako vam prolaze dani, piši, znaš da nas sve zanima!!!
Pusa klincima!!!

[Dado1]

Evo me, napokon. Ništa ne stignem što se tiče mojih potreba, pa niti pisati na forumu.
Naš je dječak došao krajem polugodišta tako da smo zimske praznike proveli u prilagodbi. I bilo je uzbudljivo, naporno. Početak je bio težak. Iako su se jedno drugom jako svidjeli tijekom faze upoznavanja, kada su se napokon našli skupa kao da ih je obuzela nervoza od novog odnosa, situacije. Non-stop su se svađali. :/

On joj se stalno rugao, zezao je, plazio joj jezik, ometao je u igri. Pretpostavljam da je to domski sindrom-što bi djeca radila cijele dane kad je jedan odgojitelj na njih desetak, dvadesetak...Kao da se netko može u tim uvjeitma baviti s njima?! pretpostavljam da se on nije niti znao previše konstruktivno igrati i ponašati. Sve u svemu, on joj se rugao i zezao je, a ona se na sve ljutila i stalno pokazivala da joj ide na živce te dozivala mene u pomoć Ja sam posredovala u prepirkama, nastojala nju smiriti a njemu ukazati na loše ponašenje. Uh, baš su me znali izmučiti?!

Potom se Malac počeo prilagođavati, no imala sam osjećaj da je moja kći u većoj krizi. Preplavila ju je ljubomora. Znamo da je to normalno, i ne čudi što se odjedno osjeća ugroženo. Govirila nam je: Ljubomoran sam, ali ne mogu si pomoći. Ili pak, u trenutko slabosti i tjeskobe, to što više nije sama izvlači kao argument za sve što joj se loše događa. Jer, njega smo više mazili, nju sada manje volimo, za nju imamo manje vremena...Princeza koja je doista bila u centru pažnje, sada gubi prijestolje. Opsjećamo da je nervozna, razdražljiva, stalno nastoji biti u centru pažnje. :?


I tako, negdje u veljači, moji su klinci razbistrili misli, smirili osjećaje i postali brat i sestra. U kući je zavladao mir. Čak je i ona rekla da je jedva dočekala veljaču jer se sada manje svađa s bratom pa nam je u kući ljepše i mirnije.
On se manje ruga, ona je manje ljubomorna, on je otvoreniji i opušteniji, a ona zadovoljnija. Uspijevaju se zajedno igrati. To su igre građenje kućice, igra doktora, Monopoly i sl.po njezinom izboru; mučenja mačka, zajednički izbor, ili kombinacija jurnjave i ratovanja što nameće naš mali razbojnik.
U mnogo malih situacija vidljiva je bratsko sestrinska ljubav koja se razvija. Kao da smo prebrodili prvu krizu, napravili jedan korak naprijed i stvorili čvršće veze između sebe.

Nma <je, naravno, <pao kamen sa srca jer već sma se pitala kako ćemo dalje, iako sam negdje duboko u sebi vjerovala da je to samo prva kriza koju moramo proći. Inače, općenito, on je otvoreniji, više govori i prepričava, malo se bolje izražava, više sudjeluje...Osjećamo da nam želi pripadati. Sada se najviše mučimo s njegovom školom. Golemi su zaostaci, a on nema radne navike, teško mu je sjediti za stolom te pisati i čitati. Nastojimo napisati sve zadaće i barem malo dodatno čitati i pisati no ne stignemo previše. On je spor, za svaku rečćenicu nam treba dosta vremena, a opet, ne možemo ga niti ubiti u pojam sa školom. usto, treba mu i vremena za igru, opuštanje, prilagodbu.

Sve u svemu, ide nam. Naš je sin simpatičan, razigran i vrlo dražestan dječak tako da sve osvaja. No gledajući njega postajem svjesna koliko mnogo dobiva svako naše dijete koje raste u više-manej zdravoj obitelji, okruženo ljubavlju i pažnjom. I ako ste katkad nesigurni i zabrinuti dajete li dovoljno svojoj djeci, kada vidite što sve nedostaje domskom djetetu, postajete sigurniji da vaše dijete ima sve što mu treba.
Javljam se dalje, idem završiti ručak pa onda pisanje zadaće iz matematike.
Upsss, koliko će nam vremena za to trebati!?

[Val]

ajme koliko ljubavi u jednom postu

Sretno Dado!!!