Ljepljiva masa koja se dobiva pri preradi celuloze, pri njezinoj obradi otopinom natrijeve lužine, poslužit će za izradu umjetnih vlakana poput viskoze, umjetne vune ili modala.
Viskoza je danas najpopularnija vrsta sintetičkog vlakna, a njena industrijska proizvodnja započela je 1905. Budući da je po kemijskom sastavu slična pamuku, većina ondašnjih bojila mogla se koristiti i za bojenje te tkanine, a i dan-danas velik broj kupaca misli da je viskoza mješavina pamuka.
Viskozu iz neznanja ne ubrajamo među sintetičke tkanine kao što su acetat-svila, poliester, najlon i akril, no zapravo joj je tu zasluženo mjesto.
Dakle, viskoznu sirovinu ne beru berači pamuka već drvosječe. Jer drvo je najjeftiniji izvor celuloze (uz stari papir i poljoprivredni otpad). Drvo se usitnjava i kemijski obrađuje, a djelovanjem natrijeve lužine i ugljikova disulfida (CS2) na celulozu nastaje gusta tekuća tvar – viskoza. Viskoza je topljiva u lužini, a ako se kroz sapnicu protiskuje u razrijeđenu kiselinu, celuloza se ponovo oslobađa u obliku niti (viskozna svila) ili folije (celofan).