Kod moje nećakinje je bio i ostao skup problema, mislim da nisu imali posebne vježbe za opistotonus, jer to nikad nije samo, praćeno je hipotonijom jednih, hipertonijom drugih. Oni su radili ono prstić po prstić pa uz Teletubbiese ono dosta puta ponavljanje pokreta, nosili je dok nije usvojila pravilan hod itd. Moram pitat sistericu. O polovini i njegovom načinu vježbanja imaš dosta na forumu.hr, osnovna razlika koju roditelj percipira je u količini vježbanja i razini dizanja panike, ne znam to stručnije reć'. Sestra mi je rekla da je moja Ana kod P. da bi bila u režimu trosatnog vježbanja. Sestra intimno još nije načisto je li bi za njih možda bilo bolje da su imali nešto a la Goljak dostpuno, ali to je sad što bi bilo kad bi bilo i ne usudi se baš previše sugeriravat ovo ili ono jer sve je to teško i uvijek je čovjek u dvojbi - something's gotta give, što kaže eng. poslovica - ona je prve mjesece provela u brizi za izvuć' dojenje a prpopustila motoriku tj. uvijek jedan put znači isključivanje nečeg drugog - nećakinja je propustila dobar dio šetnji i druženja, sad je super cura, ali je li bi bila supre i da su manje intenzivno vježbali vječito ostaje pitanje, ali sestru je to sve skupa dobro zdrmalo, samo je gledala kojom rukom hvata, kako hoda i sl, a nije sigurna da je to stvarno trebalo, iako lako je sad reć kad je mala odlična. Ajde ppaj kod koga privatno vježbate, nama predraga ft odlazi na porodiljski pa nisam sigurna koliko će nas zamjena moć' često raditi, a ja bih najrađe nekog stručnog 1x tjedno barem dok ne prohoda, pa pokušavam skombinirat Goljak i privat.