Citiraj Sirius Black prvotno napisa
Što mislite o ovome?

Darko Richter, dr. med. 28.02. 2007. 22:40
Distoni sindrom je neka balkansko-srednjeeuropska dijagnostička poštapalica koju ne možete pronaći niti u jednoj anglo-američkoj knjizi. Dakle, za njih to ne postoji. Da netko ima distoni sindrom kaže onaj tko ne vidi ništa izrazito patološki, a nije siguran da je tako. Pa nastaje pregledavanje od bezbrojnih specijalista i subspecijalista, od kojih nitko ne kaže da djetetu nije ništa, a na kraju dijete dobije ličnu kartu i možda postane golgeter. Kad vam netko stavi dg. distonog sindroma, onda to znači da nije ustanovio ništa jasno patološki, pa ne znam što bi trebalo dalje poduzimati, osim kontrolnog pregleda prema rasporedu u prvoj godini života.
Nije mi to ništa novo, ja to vježbanje nastojim shvatit kao tešku preventivu i a la higijenu. Meni je rečeno na Goljaku da 85% djece koja se označe kao distoni spontano (znači bez vježbica) isprave sami te nepravilnosti i da distoni sam po sebi nije patologija, nego odstupanje, mislim da je Polovina sestri rekao za ono što oni pak nazivaju "cerebralne poremetnje kretanja" (jedino roditeljima možda teže zvuči zbog riječi "cerebralno") - da joj mala ima 50-50% šanse to ispraviti i bez vježbanja. A ovo pregledavanje - to je isto preventiva. U biti, to je jako slično pristupu pregledavanja i praćenja u trudnoći - kod nas se često zahvaća jako puno toga iz preventive patologije, vani možda neće biti tako. Rečeno mi je da je i u Engleskoj ta blaža paradigma, dakle slično ovo što se navodi kao iskustvo iz Belgije. Moj je stav da, s obzirom da smo tu, ja kao roditelj odabirem koristiti tu preventivu koja se nudi na Goljaku. Gradovi koji nemaju tako kvalitetnu uslugu podrške malim motorički-challenged ljudima imaju manje opsežnu mrežu kojom zahvaćaju motoričke posebnosti (mislim da se samo u ZG-u, unutar Hrvatske, tako opsežno radi u državnoj klinici).