ja sam htjela Stribor za dečka, a Zora (čita se kao zora, ono što dolazi prije jutra , bez zatezanja na o), jer su mi super ta staroslavenska imena, a koristi ih i Ivana Brlić Mažuranić u svojim bajkama (Zora djevojka iz ribar Palunko i njegova žena i šuma Striborova), ali na kraju kad sam promislila nije mi se nikako slagalo uz prezime, i svi su se podsmjehivali osim mojih sestara, one su bile oduševljene. Mama je navijala za neko staro hrvatsko kao Tomislav ili Krešimir, pa sam je zezala da je ovo još starije od staro hrvatskog.