Ako dojenje i jest smanjeno na neko vrijeme ili je čak sasvim prestala proizvodnja mlijeka, dojenje može ponovo profunkcionirati. Čak i ako niste uopće imali priliku dojiti svoju bebu, nego ste se nakon poroda samo izdajali, možete ostvariti potpuno dojenje. No, za to je potrebna strpljivost i upornost i vjera u samu sebe i u to da dojenje nosi nezamjenjivu dobrobit vašoj bebi. Ponekad je dovoljna samo tvrdnja: MOŽETE ponovo dojiti.
Što činiti
Za uspješnu relaktaciju, WHO u svojim preporukama ističe važnost sljedećeg: jaku majčinu želju za dojenjem, čestu stimulaciju bradavice, i podršku okoline.
Jedna od osnovnih stvari je naći podršku bliske osobe, tj. svoje obitelji. Upoznati je sa svojim nakanama o relaktaciji i objasniti važnost i dobrobiti relaktacije. Pri tom nemojte računati na podršku šire okoline jer ćete je teško dobiti. Jedna ili nekoliko bliskih osoba svojom podrškom može učiniti puno za vas i bebu.
Za vrijeme dok majka nije u mogućnosti dojiti bebu, zbog odvojenosti, bolesti ili bebine premale težine, majka bi se trebala izdajati. I to što češće, otprilike u razmacima u kojima bi beba dojila da je u mogućnosti. To može biti svakih sat-dva, a najmanje 8 puta u 24 sata, uključujući i period noći. I podražaj dojke izdajanjem, rukama ili izdajalicom, dobar je za lučenje prolaktina i održavanje proizvodnje mlijeka, iako je nešto manje efikasan od bebinog sisanja.
Izdojeno mlijeko bi se zbog svoje vrijednosti trebalo davati bebi. Postoje mnogi načini za to. Najčešće upotrebljavan način je uz pomoć bočice. No taj način je i najlošiji: beba njime zadovoljava svoje potrebe za sisanjem, a uči se lošoj tehnici sisanja s koje je kasnije teže prijeći na dojenje. Bolji načini su davanje mlijeka bebi iz šalice, žličicom, kapaljkom ili gumenom cjevčicom pričvršćenom uz bradavicu.Iako neuobičajeno za naše podneblje, postoje mnoge kulture u svijetu u kojima žene hrane nedonoščad svojim mlijekom iz šalice. Trenutni svjetski trend je hranjenje iz šalice, zbog uočene efikasnosti i prednosti kod povratka na dojenje.
U slučaju premale količine mlijeka, uz pouzdano znanje da beba normalno siše, beba mora dobivati dodatno adaptirano mlijeko. I u ovom slučaju je najmanje povoljan način na bočicu, a najpovoljniji iz šalice. Hranjenje iz šalice zahtijeva malo spretnosti, no ne očekuje se da će taj način hranjenja trajati dugo, jer mu je cilj povratak dojenju.
Da bi relaktacija uopće mogla započeti, potrebno je prvo ukloniti uzroke zbog kojih mlijeka nema dovoljno. Ne može se početi s relaktacijom dok ne prođe eventualna bolest ili beba dovoljno ne ojača. Dobro bi bilo ukinuti nikotin, hormonsku kontracepciju, dude varalice.
Osnovna stvar koju morate naučiti je pravilno postaviti bebu na dojku: da joj je bradavica i većina areole duboko u ustima, da su joj usne izvrnute prema van i jezik vidljiv između dojke i donje usne.
Dalje je dobro slijediti upute:
Treba povećati frekvenciju dojenja, koliko god često beba hoće dojiti. Najmanje 8 puta u 24 sata. Pospanu bebu bi trebalo buditi i animirati da češće doji. Pri tom se ne smije zaboraviti i na noćna dojenja, a zbog toga je praktično da beba i mama spavaju zajedno u krevetu. Osim praktičnosti, zajedničko spavanje je dobro i zato što se na taj način majka manje umara, nego kad se noću mora dizati iz kreveta da bi nahranila bebu.
Ne smije se čekati da se dojke "napune" da bi se beba najela. U njima uvijek ima mlijeka za bebu, čak i kad se doimaju prazne. Štoviše, ako beba doji češće, ne samo da će se za koji dan povećati količina mlijeka, nego će i beba više dobivati na težini jer će pojesti više onog zadnjeg, hranjivijeg mlijeka.
Dojiti bi trebalo prije nego beba jako ogladni, kad još ima dovoljno strpljenja pravilno prihvatiti dojku. Majka ne bi trebala ograničavati duljinu podoja, nego prepustiti bebi da odredi koliko će dojiti.
Osim što podoji moraju biti češći, moraju i biti efikasniji. Kod beba koje nisu zainteresirane za dojenje, treba ih potaknuti razodijevanjem (u toploj prostoriji) i kontaktom koža-koža (WHO preporučuje ovo kao jedan od vrlo uspješnih poticaja da beba siše i da majčino tijelo adekvatno reagira), zajedničkim kupanjem, ljuljanjem ili nošenjem u nosiljci za vrijeme dojenja. Zgodan način za poticanje bebe je nekoliko promjena strane (switch-nursing) za vrijeme jednog podoja, ali uz uvjet da se jedna dojka sigurno isprazni do kraja. Drugi način za efikasniji podoj pospane bebe je da se, nakon što je dojila koliko je htjela, bebu digne, prošeće s njom, eventualno podrigne i zatim joj se ponovo ponudi dojka da nastavi sisati (double-nursing).
Iako je u normalnim situacijama dovoljna samo jedna dojka, kad se želi povećati količina mlijeka, trebalo bi bebi ponuditi i drugu dojku nakon što je završila s prvom.
Sve sisanje koje beba obavlja, mora biti na dojci. Umjesto da se bebi ponudi duda-varalica, treba joj se ponuditi dojka kad beba ima potrebu za sisanjem. Tako dojke dobivaju više impulsa za proizvodnju mlijeka. Ako je zbog premale količine mlijeka potrebno davati adaptirano mlijeko, zgodno ga je davati uz pomoć fleksibilne gumene cjevčice koja se stavi ili pričvrsti uz dojku, tako da beba sisanjem podražava bradavicu, a kroz cjevčicu iz bočice/posude uzima određenu količinu adaptiranog mlijeka. Pritiskom prsta na cjevčicu se može regulirati da tok mlijeka nije prejak.
Majka bi trebala piti dovoljno tekućine. Ne previše, nego dovoljno: to je otprilike jedna čaša za vrijeme svakog dojenja. Ako majka mokri malo i ima tamnožutu boju mokraće, znači da uzima premalo tekućine. Isto tako, poželjno je da majka nije ni na kakvoj ekstremnoj dijeti.
Majka bi se trebala puno odmarati. To je pogotovo moguće ako često doji, na taj način je prisiljena često sjediti ili ležati s bebom. Osim dojenja, bilo bi dobro da majka nađe nešto što je psihički relaksira, bar nekoliko minuta dnevno.
Dodatak adaptiranog mlijeka kod relaktacije se ne bi smio naglo smanjiti, nego postupno. Najvažnije je da beba kroz cijeli proces dobiva dovoljno hranjivih sastojaka. WHO preporučuje da beba ukupno dnevno dobije 150 ml po kilogramu težine dnevno, adaptiranog i majčinog mlijeka zajedno. Tako nešto teško je mjeriti, jer nikad ne možete sa sigurnošću izmjeriti koliko je beba posisala iz dojke. Vaganje prije i poslije podoja zastarjela je, napuštena praksa jer ne daje točne rezultate. Najbolji pokazatelj sama je beba: nakon što je pojela svo mlijeko koje je u majčinim dojkama, ako je u tom podoju još uvijek gladna, prihvatit će nadohranu i pojesti koliko joj je potrebno. Neke bebe same pokazuju da im je potrebno manje nadohrane time da odbijaju nadohranu nakon dojenja. No nekim bebama je potrebno da majka sama smanji količinu adaptiranog mlijeka i to otprilike 30-50 ml ukupno u danu, svakih nekoliko dana (WHO). Time se potiče bebu na češće i dulje dojenje, što je i potrebno za relaktaciju.
odbija sisu :(
Odgovori s citatom
sretno!
Miss prvotno napisa
