 |
|||
jel vam idu na zivce
neznam kaj mi se dogadja u zadnjih par dana moj mi mali anđeo poceo ici na zivce nema zelju ga uopce maziti a kad ga uzmem samo bi ga ljubila i stiskam ga da siroce pocne plakati. vec sam se uhvatila u razmisljanju da odem i ostavim muza i njega neznam sta mi je jer toliko smo ga zeljeli i cekalimuz mi radi po cijele dane svekrva me bombadira PAMETNIM savjetima
umorna si.
nek ti ga netko uzme na sat-dva. nećeš vjerovati koliko će ti to pomoći.
Beba ti je jaka mala, još uvijek se nalaziš u najtežem periodu adaptacije na novi život, na novu odgovornost i vjerovatno nisi sve to tako zamišljala. Možda većina tereta pada na tvoja leđa, svekrva ti se miješa i nervira te, umorna si, iscrpljena i imaš osjećaj kao da će ti život vječno ovako izgledati. Ako se tako osjećaš znaj da nisi jedina koja se tako osjećala i da ZAISTA neće stalno biti tako. Uskoro će ti biti lakše s djetetom, svakim mjesecom će biti sve bolje i bolje. Početak je stvarno najteži. A ti se moraš malo odmoriti i posvetiti sebi. Poslušaj što ti tweety kaže, preporodit ćeš se.
NEMOGU RECI DA NE SPAVAM ON SI ODSPAVA OD9-8 UJUTRO A AK GA DAM SVEKRVI KOJA JE NAJBLIZA BUM JOS VISE POLUDILA DOSTA DA TI KAZEM DA MU JE S 2 MJ DALA BANANU A JA NISAM ZNALA PA MU DAJE PIVE ITD JER ONA JE DAVALA MOM MUZU OD 2 MJ I NIKAD NIJE BOLESTAN ITD. MOJI SAVJETI SU KOMENTIRANI DA CU UPROPASTIT DIJETE. HTJELA BI SE MALO PSIHICKI ODMORIT ALI MIHAEL JE ZNATOZELJNO DIJETE I SAM BI NA RUKE A NA WC IDEM TEK KAD SPAVA. MUZ NEMA VREMENA JER JEDAN DAN RADI OD 7-19 SATI A DRUGI OD19-7
Draga, zbilja, odmori malo, daj ga na sat-dva, da dođeš k sebi. Ili organiziraj čuvanje pa odi s prijateljicom na kavu, šetnju i sl.
jel moš prijateljicu ili mamu pozvati upomoć
bar na 1 sat, da odmoriš u šetnji ili kupki ili ... šta god te veseli
NAZALOST NEMAM BAS PRIJATELJICA TO JE MALO DUZA PRICA. A MAMA MI RADI SVAKI DAN POPODNE
pa jel može doći ujutro
samo sat vremena ... bolje išta nego ništa
MA DA HOCE MUZ SAMO MALO GA CUVATI AK GA ZAMOLIM ON ODE S NJIM KOD SVOJE MAME KOJA GA PUNI GLUPOSTIMA. SVE JE BILO OK DO PRIJE 3 DANA KAD SAM SE SJETILA SVOJE DVIJE BEBE KOJE SAM RADI MAME IZGUBILA POCELA SAM RAZMISLJATI KAKVI BI BILI,KOLIKO STARI I VALJDA PODSVJESNO NE ZELIM DA GA MOJA MAMA CUVA
Malo janje,
Oblio me hladan znoj od banane i pive.. osuđujem takve postupke!
Vjerojatno od tuda sva ta nervoza jer se ne možeš suprostaviti užasu kojeg svekrva čini tvojem djetetu!
Ne znam kakva vam je komunikacija-očito loša jer ti to sve trpiš i gledaš.
Janje, u pitanju je tvoje dijete-tvoje a ne nečije tuđe.
Molim te u ime tvoje bebice, hitno i mirno reci tm-u sve što znaš i što želiš da se promijeni.
Mali beban sigurno nije pojeo puno banane, popio limenku piva ali što kada bude veći koji mjesec?
Sjeti se one narodne:"put do pakla popločen je dobrim namjerama."
Ne dozvoli da ta nervoza traje-bebe će je itekako osjetiti a tu će ti biti "sveznajuća" sveki koja će ti uzeti dijete i npr. skuhati mu malo čaja da se smiri a ti ćeš se osjećati kako bi možda bilo bolje da ga nisi ni rodila kad ga već ne znaš umiriti.
Da se nisam ogradila od svih, i meni bi bilo vrlo slično.
I ne zamjeri ako sam si dopustila previše "duboko"-velim, imala sam vrlo slične simptome pp.
Mislim da svi barem ponekad osjetimo da bi najradije pobjegli od kuce. I mislim da je to normalno. Jer ljudi smo od krvi i mesa i (ovo je samo moje misljenje) ne znaci ako imamo djecu da trebamo potpuno zaboraviti na sve druge stvari koje nam pruzaju zadovoljstvo. Mislim da trebas razgovarati s TM i pokusati dobiti od njega malo vise pomoci, tj. da i on pricuva bebu a da ti odes makar u trgovinu ili bilo sto drugo ali da se uspijes malo zazeljeti bebe. I pokusati mu objasniti da njegova mama nije u pravu. Ako je on u stanju to prihvatiti. Ja sam recimo svom muzu objasnila da meni puno znaci otici u trgovinu ili obaviti nesto drugo, samo da izadjem iz kuce i razbistrim glavu. I zaista se bolje osjecam a i on to vidi pa je shvatio sto mi treba. Nadam se da ce ti krenuti bolji dani
danas sam stavila mihaela kraj sebe da spava kad si je malo ospavao probudio me placom a ja sam nesvjesno bacila poplun njemu na glavicu i pocela vikati da usuti. ja ga obozavam i nebi htjela da mu ista se dogodi
Mislim da trebas nekome pod hitno reci kako se osjecas, mozda imas postporodjajnu depresiju, a cini mi se da si se od svih udaljila.
Zapamti, sve se moze rijesiti i ako se danas osjecas kao da si dotakla dno ne znaci da ce tako uvijek biti. Bit ce bolje, puno bolje.
Drzi se, nisi sama iako ti to tako sada izgleda.
KAJ JE MOGUCE NAKON 4 MJ. OD PORODA DOBITI PPD :?
Moguće je, vjerovatno si i premorena, u svakom slučaju trebaš lufta.
IMAM OSJECAJ DA SAM NAJLOSIJA MAMA RAZMAZILA SAM GA,NE DOJIM,BLA BLA. ljubomorna sam na sve koji imaju SAVRSENU DIJECU doje ih,mogu sve napraviti od njih imaju frendice za kave a ja sam visim tu i citam
Ma nema takvih mama koje sve mogu kraj beba, to su gluposti, neka si ga razmazila, to nije ništa loše.
A bit će frendica i kava, ne brini.
idem spavati sutra me ceka opet naporan dan jer muz dodje iz nocne i spava do 3-4 a ja za to vrijeme u ratama bum kuhala rucak
Ma znas i sama da se tako malo dijete ne moze razmaziti, dajes mu ono sto mu treba, jos je mali.
To sto ne dojis isto te ne bi smjelo ubijati u pojam. Iz vlastitog iskustva mogu ti reci da je sasvim normalno sto mislis da svi oko tebe doje, velikim dijelom i zato sto si na Rodinom forumu. I tu ima puno nedojene djece, ali se o tome uglavnom ne prica.
Pa i da 99 posto zena doji, sto je daleko od istine kad pogledas porazne statistike, to zasigurno ne bi znacilo da su savrsene ili bolje od tebe.
Sto se tice druge savrsene djece - daj malo razmisli - pa tvoje je dijete tebi savrseno, bas kao sto si i ti savrsena majka njemu.
Odmori se, spavaj, skini s foruma i nemoj se sramiti traziti pomoc.
evo ustala sam on se igra u kinderbetu a ja razmisljam kad ce noc da opet imam par sati mira
Draga moja, mislim da moras HITNO nekome reci kako se osjecas, trebas pomoc, iscrpljena si, mozda te i muci pp depresija...malo janje prvotno napisa
mozda ako nemas prijateljica ti neka od forumasica iz Zg moze pomoci (ja sam iz Ri...)..u svakom slucaju, MORAS se nekome obratiti, ako nista svom najblizem centru za skrb da ti posalju psihologicu, mozda bi ti i samo malo razgovora pomoglo.
Jel se ne možeš povezati sa nekim curama koje imaju približno staru djecu kao ti. Evo tu na forumu možeš naći njih hrpu, pa iz Zagreba siima vas ko Rusa. Onda se lijepo sprijateljite i odete svi zajedno na kavu negdje gdje se ne puši ili ogranizirate druženja kod kuće sa bebicama. Meni je to strahovito punilo baterije, a i dan danas to obožavam raditi. Nema mi ljepšeg nego druženja sa mojim jesenskim babama i djecom.
Evo to je samo jedan prijedlog plus to da odeš negdje na sat dva, ali da pri tome urazumiš muža da bude sam sa bebom. Recimo da ga izvede u šetnju dok ti negdje obavljaš nekakav šoping ili slično.
slažem se s doroteom.
ja sam rodila krajem desetog mj. i po cijele dane smo bili vani, doma smo ostajali samo ako je padalo i puhalo, ni niske temperature nas nisu sprečavale u šetnjama.
to me stvarno spašavalo jer nemam nikakvu pomoć i cijeli dan u stanu bi me uništio.
za ovu rečenicu potpisujem algu.danas sam stavila mihaela kraj sebe da spava kad si je malo ospavao probudio me placom a ja sam nesvjesno bacila poplun njemu na glavicu i pocela vikati da usuti.
žao mi je kaj to moraš proživljavati... ali slažem se s curama da pod hitno moraš potražiti pomoć, bilo gdje...
ne znam, ali meni je isto puno pomoglo to kaj sam mogla otići van na zrak, prošetati se... puno puta smo i mi šetali sami, po kvartu, ne daleko jer sam ja rodila krajem 11. mjeseca... ali i tih dvadesetak minuta luftanja glave mi je došlo i više nego dobro...
a i ak ti muž spava do 3 -4, poslije toga ga zamoli da ti možda malo pomogne... ništ mu nebu ak pripazi dijete barem na pola sata, a tebi će značiti puno...
Malo janje razumijem te. Ako ti ikako može pomoći i ja sam u sličnoj situaciji što se tiče moje Marte i slobodnog vremena.
Evo mojih savjeta. Meni pomažu. Ti vidi što bi ti od ovog pomoglo.
Nemoj osjećati grižnju savjesti ako si umorna. To je normalno i moraš se malo odmoriti od bebe. Ako nemaš nekoga tko bi ga pričuvao, iskoristite ove zadnje lijepe dane i šetaj te se. Ako neće u kolica kupi si mei tai, sling ili maramu, smotaj ga i idite van. On će spavati i ti ćeš moći malo doći k sebi.
Ili neka ga tvoj muž DOMA pričuva (bez svekrve), a ti odi negdje bilo gdje. Preporučam masažu, frizera, šoping...
Pokušaj se izboriti za sebe i svoju bebu. Razgovaraj s mužem i imaj samopouzdanja u sebe i svoje odluke.
Maženjem/dojenjem/nošenjem se ne može razmaziti dijete!
Kupi si knjigu koja promiče pozitivno roditeljstvo, npr. "Povezujuće roditeljstvo". Kad ti je teško ona može pružiti malo utjehe.
Ako hoćeš da ti muž pomogne, reci mu točno što hoćeš i pohvali ga. Ne ispravljaj ga (osim ako baš ne zbrlja do kraja, ali onda ga svejedno pohvačli i treci mu gdje je pogriješio). I imaj strpljenja s njim i igraj malo na kartu njegove taštine. To muškarci jako vole.
Nas dvije smo same cijele dane i od nje se nisam do sad odvajala niti 2-3 sata sve skupa od kad se rodila. Tatica radi i rijetko kad dođe prije 6-6:30 doma. Sva sreća da smo se uspjeli malo distancirati od njegove mame, ali tome su prethodili razgovori između mene i mm-a. Zato moja mama ima svoje vizije odgoja, čuvanja... pa se s njom borim i dosta mi je.
Nekih prijateljica nemam jer radim u muškoj firmi i radila sam i do 12 h dnevno do zadnjeg dana prije porodiljnog. Da ne bi bilo zabune obožavam svoj posao i radno vrijeme je bila moja odluka.
Raspisala sam se, ali nadam se da sam ti pomogla.
Danas jako puno ljudi radi smjenu kao tvoj muž. Moj tata tako radi barem deset godina, a uz to je napravio jako puno toga. Tako da te fore da on nema vremena... :/ Nije lako raditi noćne smjene, ali nije baš da se čovjek ne može zabaviti djetetom ako radi u smjenama. A s druge strane, ti si kao po cijele dane na godišnjem, pa šteta njega opterećivati... ma daj.
Kad se muž probudi, spremi se i odi bilo gdje.
malo janje, ti sasvim sigurno imaš postporođajnu depresiju
Skupilo se tu dosta toga, vidim i da si imala težak put do ove bebice i da si doživjela i gubitke. Emocionalno si se ispraznila a umor i suočenje sa stvarnim životom su učinili svoje.
Svima su nam se prije dolaska beba tuđi životi i bebe činili bajkovitim. Ni ja nisam znala koliko to sve skupa može biti naporno i koliko traži od tebe i psihički i fizički. I kolika je to odgovornost u svakom pogledu. Sad znam.
Vjeruj mi da nije tako samo tebi i da svakako nisi loša majka.
To znači da već jesi
odi kod svoje doktorice opće prakse i zamoli za uputnicu za psihijatra jer se loše osjećaš. odi kod psihijatra. Već sutra to napravi.
ja također kao i majuška, mislim da imaš postporođajnu depresiju i definitivno se slažem sa njenim savjetom da potražiš stručnu pomoć. i doktor opće prakse ti može pomoć, možda za početak da odeš k njemu.
moraš znati da je postporođajna depresija gadna stvar ali isto tako, lako se izliječi, naravno uz stručnu pomoć.
ako se malo informiraš vidjet ćeš isto tako da je jako puno žena (pogotovo pvorotkinja) bolovalo od nje, tako da moraš znati da nisi jedina.
ništa strašno ali se moraš suočiti sa tim i tražiti pomoć, jer ovako ćeš se previše napatiti, ili nedaj bože nauditi djetetu.
kreni što prije..
mi smo po cijele dane vani to me i spasava. obozavam setati al sve koje upoznam cure smatraju me klinkom jer imam TEK 25 godina a one su vec s vise djece i ja ne spadam tam :/
Razumijem te. Sve o čemu pišeš i meni je prolazilo kroz glavu, i ja sam rodila s 25. Nije lako, a ako kod kuće nemaš podršku, a društvo u skroz pedesetom điru još je i teže. Ipak jedno je sigurno nije nemoguće. Sada radiš najvažniji posao na svijetu i trebaš - moraš dobiti pdršku. Ne srami se visiti na forumu, tražiti pomoć, zvati plavi telefon kad ti je najgore- sve za tvoju osobnu i sigurnost tvojeg djeteta. Kad je beba mala to sve mame trebaju - savijet, utjehu, podršku, pomoć.
Što misliš što mi tu svi radimo
http://www.plavi-telefon.hr/aa_site/00.html
Piši, piši na papir,forum,
I ja glasam za ovu varijantu.Draga moja, mislim da moras HITNO nekome reci kako se osjecas, trebas pomoc, iscrpljena si, mozda te i muci pp depresija...
mozda ako nemas prijateljica ti neka od forumasica iz Zg moze pomoci (ja sam iz Ri...)..u svakom slucaju, MORAS se nekome obratiti, ako nista svom najblizem centru za skrb da ti posalju psihologicu, mozda bi ti i samo malo razgovora pomoglo.
~~~~~~~ da bude bolje
Draga, najbolji savjet koji ti itko može dati je da potražiš stručnu pomoć. javi se na generacijski, bebe 0-1, tamo ima hrpa cura iz zg kojima je to isto prvo dijete i možda se možete dogovoriti za kavice , šetnje...
Di si doma? ja imam 26 godina i meni nisi klinka, a makar imam stariju djecu, rado ću ti pomoći ako mogu...
pričaj što više o svemu što te muči makar ovdje sa nama...:pusa:
svaki početak je težak, pogotovo uz zahtjevniju bebu...i moj MIhael je isti bio...
i ja imam 25 god, rodila sa nepune 24...a ima i puno mlađih mama...puno mi pomogle i kavice sa curama sa foruma..i još uvijek se družimo..:pusa:
a ako si ti klinka šta sam ja, imam nepune 22 god i dijete od 2 god i 2 mj
Da,baš. Ja sam sa 25 imala već dvoje djece od 3 i godinu ipo
Sve smo mi u istoj poziciji kad postanemo mame. U tom poslu ne vrijedi ni diploma ni godine ni izgled. Sve budemo u istim problemima, brigama i sve smo mi klinke kad se nađemo u naizgled bezizlaznoj situaciji. A one koje se prema tebi odnose ko prema klinki bez iskustva su u najmanju ruku nekulturne a uz to i licemjerne jer lako je prosipati pamet okolo kad je ono najteže iza tebe.
Ja nisam zaboravila kako mi je bilo sa bebom koja me nije puštala minutu od sebe. Svi su mu bili smrtni neprijatelji osim cice. Nisam imala vremena za najosnovnije potrebe. Niti sam spavala niti jela...I znaš što se onda dogodilo? Došlo je drugo dijete. Pa nakon 4 godine treće. Sve sam ja to hendlala ko iz šale, navikla na nespavanje, nehranjenje, totalno zapostavila sebe u bilo kojem aspektu osim majčinstva, jer najvažnije je bilo da mi djeca budu sretna. Nije to bila ni depresija ni ništa slično nego iscrpljivanje iznad onih krajnjih granica. Navikla sam se. I svi su se navikli da sam ja Super mama koja bez frke odgaja troje djece. E tad se tijelo počelo buniti. Počeli su čudni simptomi koji su me izluđivali. Malo knedle u grlu, puno tahikardije, otpadanje kose..milijun sitnica koje nisu sitnice jer više nisam bila ni dobra mama ni sposobna žena za išta drugo. Tek nedavno počela sam mijenjati navike. Lagano ali ide. Tek sad postajem osoba a ne samo mama. Izlazim sa ekipom, družim se, opuštam se, bavim se sobom i zahtijevam svoje vrijeme. Muž nema ništa protiv niti bi ikad imao ali on jednostavno nije znao štose dešava. Nisam ni ja dok mi organizam nije počeo signalizirati da napokon stanem.
Nedaj da ti se to dogodi. Brini se za sebe, na bilo koji način se pobrini da imaš neko svoje vrijem. Izađi vani, ostavi dijete mužu skupa sa bočicom a ti se opusti i uživaj. Sutradan će ti biti lakše podnositi djetetov strogi režim. Pa za koji dan opet negdje odi i nemoj se zapuštati jer ćeš tako naštetiti i sebi i djetetu i obitelji.
bez ljutnje, al ja kad upoznam neku mamu s bebom uopće ne razmišljam koliko ima godina ( jedino ak se čudim koliko je mlađa od mene
navodiš nesvjesno a odmah iza toga da si počela vikat ( to definitivno nije nesvjesno ). :/ razmisli da li bi drugi put mogla ići korak dalje i ako da, moraš potražit pomoć jer ppd nije mala stvar i nije nešto što ćeš riješit sama od sebe. Za početak uvali klinca mužu i vjeruj da ga i on voli i koliko god bio umoran i nervozan uspjet će pričuvat ga sat-dva, a ti ćeš obavit shoping ili već nešto što će ti itekako pomoć.a ja sam nesvjesno bacila poplun njemu na glavicu i pocela vikati da usuti
hvala vam cure na svim odg. ova 2 dana bila sam skoro po cijeli dan vani SAMA setala s njim i razmisljala da imam srece da je ok beba kak moze biti a i muz mi je rekao da sam ga taj dan prepala da necu nekaj napraviti. narucena sam 23.10 kod psihologa i nije me sram bilo bi me sram nesto mu napraviti
super.hvala vam cure na svim odg. ova 2 dana bila sam skoro po cijeli dan vani SAMA setala s njim i razmisljala da imam srece da je ok beba kak moze biti a i muz mi je rekao da sam ga taj dan prepala da necu nekaj napraviti. narucena sam 23.10 kod psihologa i nije me sram bilo bi me sram nesto mu napraviti
drago mi je da si se odlučila potražiti pomoć.
sve će biti dobro, vidjet ćeš.
duboko se nadam
ne mogu drugačije nego potpisatisuper.hvala vam cure na svim odg. ova 2 dana bila sam skoro po cijeli dan vani SAMA setala s njim i razmisljala da imam srece da je ok beba kak moze biti a i muz mi je rekao da sam ga taj dan prepala da necu nekaj napraviti. narucena sam 23.10 kod psihologa i nije me sram bilo bi me sram nesto mu napraviti
drago mi je da si se odlučila potražiti pomoć.
sve će biti dobro, vidjet ćeš.
Bravo malo janje!
Vec i taj prvi korak pokazuje da si hrabra zena. Sve ce biti u redu, drzi se!
di si u zagrebu?
oces da se nadjemo i da ti ja malo pricuvam dijete dok ti odes na kavu sama sa sobom ili tako nesto
zaboravih rec da su moji veliki
da nemam PPD ziher
ali da mi svako malo dodje da ih otpeljam i ostavim kod nekoga na par sati
dana
ili mjeseci
covjek nekad jednostavno treba uzet novine, narucit kavicu i uzivat u miru i tisini ili radit vec nesto drugo sto ga veseli
u rano jutro sam se nasmijala
Draga moja, tvoj muž sa tim smjenama ima i te kako vremena.... Svaki drugi dan je doma i ne radi!
Prije noćne!
Dan prije dnevne isto je fit i odmoran-pa nek malo tebe rastereti.
JA tako radim i to su smjene za poželjeti jer ostavljaju tako puno vremenena.
zaboravih rec da su moji veliki
da nemam PPD ziher
ali da mi svako malo dodje da ih otpeljam i ostavim kod nekoga na par sati
dana
ili mjeseci
covjek nekad jednostavno treba uzet novine, narucit kavicu i uzivat u miru i tisini ili radit vec nesto drugo sto ga veseli
potpis i još jedan
Nisi klinka. citam upravo temu od pocetka i vidim da smo rodili na isti dan
a ako si ti klinka šta sam ja, imam nepune 22 god i dijete od 2 god i 2 mj
Tebi 25 a ja trece rodila s 28
Mogu i za mene reci da sam klinka, al isto tako mislim da i ti i ja i bilo koja mlada majka moze biti bolja mama nego starije.
Nemoras nikog poznavati da bi izasla i prosetala se s djetetom, dodi u bilo koji parkic i tamo ima dosta mama s djecom... zapocni razgovor i tako svaki dan i polako ces uupoznat ljude.
Sto se tice tm. i moj mm radi non stop al isto kad radi noc, pa odspava popodne pricuva djete dok ja odem na kavu.
Uglavnom otkada sam rodilaprvo djete uzela sam doslovno uzela 1SAT dnevno za sebe. Bez djece muza i iskoristim ga kako hocu, na kavi, čitajuči, šetajući ili spavajući ali to je moj sat..
I dobro pali mogu rec, muz se naucio na to i postuje i svaki dan iako je umoran ili pospan omoguci mi taj sat....
Cin si pocela pricati na forumu o tome znaci da si dobra mama i da zelis bolje i sebi i svom djetetu..
Al si si svom djetetu savrsena.. bebac te voli kakva jesi...
Jedna pametna glava je jednom rekla.. " MI NE BIRAMO DJECU, NEGO DJECA BIRAJU RODITELJE"
Pusa...
Xpotpis i još jedan
samo hrabro!
Drži se, sve će biti dobro, samo polako
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom