trudim se da bu bilo bolje a zena valjda me ne zeli kljukati tabletama. javit cu vam se za par dana da vidim hoce li biti napretka :D
 |
|||
|
|
|||
trudim se da bu bilo bolje a zena valjda me ne zeli kljukati tabletama. javit cu vam se za par dana da vidim hoce li biti napretka :D
jel dojiš?
ne dojim NAZALOSTto jos nemogu prezaliti i to sam prvo zeni rekla kaj me muci
nemoj se grist zbog toga.
nije majcinstvo samo dojenje, majcinstvo je puno, puno, puno, puno vise od dojenja.
samo budi hrabra i super je sto si potrazla pomoc.
zelim ti da se sto prije rijesis strahova i problema.
sretno malo janje!
bas sam sinoc citala sve ovo,i nekako mi se srce stegnulo....malo janje,zao mi je sto sve to moras prolaziti sama,ali znaj da nisi,imas rodice...svi mi nosimo svoj kriz u zivotu,i moras vjerovat da ce to sve sjesti kad-tad na svoje mjesto...sve smo mi to prosle ,svaka na svoj nacin.....
odi na psihoterapije,izbaci sto imas iz sebe tamo,tako da si svojoj bebici smirenija.....to ce ti pomoci,vidjet ces.....pricaj i pricaj,isplaci se,samo izbaci to van.....pusa jedan veliki
Eto nadam se da si bolje. Jako je teško kad od nikog nemaš pomoći i kada se sama moraš brinuti o djetetu i sumnjaš da ispravno radiš sa svojim djetetom i to te još više frustrira, ali molim te nikad, ali nikad ga nemoj tresti. To mu može ostaviti teške posljedice...Radije ga stavi na sigurno, iziđi iz sobe i isprazni se (plači, vići, razbij tanjur ili nešto...) Beba će za to vrijeme negodovati (plakati), ali od par minuta plaća neće mu biti ništa. Ja mislim da bi se teško našla majka koja nikad nije poželjela barem na kratko pobjeći od svoje djece i imati barem malo mira i to je normalno. Nadam se da će ti psiholog pomoći, a bilo bi dobro, kad bi to ikako mogla, i oca odvesti psihologu (mislim da odete zajedno) jer i njemu bi neka stručna osoba trebala pojasniti neke stvari. On bi ti trebao biti oslonac, a ne uteg.
E da molim te prosurfaj temu shaken baby sindrom, mislim da će biti dovoljno (i meni je došlo da svoje protresem), nakon što sam to pročitala više nikad, ni u ludilu, šaljem vam veliko
Malo janje, zao mi je sto moras prolaziti kroz ovako tesko razdoblje sama i jako mi je drago da si potrazila strucnu pomoc. Sto se tice izrazavanja osjećaja, posebno ljutnje i bijesa probaj dobro osvijestiti zbog koga si ljuta (sigurno to nije tvoja beba) i to reci toj osobi, vristi ako treba, ako gutamo u sebi i presucivamo neke stvari koje ne bi trebali to nas jede iznutra i kad-tad pocnemo pucati.
Cinjenica da si svjesna svog problema i da trazis pomoc i od strucnjaka i na forumu je znak da si na dobrom putu da se izvuces iz krize. PUUUUUno pusa i dobrih zelja tebi i malom bebacu.
to sam te pitala samo zato jer sam mislila da ti možda zbog dojenja nije dala terapiju.japanka prvotno napisa
kako si danas ?
hy evo dobro sam naspram onoga kak sam bila. al nasla sam smirenje uzmem mikija u ruke upalim rodu i on miran a ja sretna kaj me podrzavate
hvala na clanku o SHAKEN BABY SIDROMU nisam znala sto sve moze proizaci iz ttresnje dijeteta SAD SAM ZAGRLILA MIKIJA I OBECALA da ga mama vise nece tresti i da svaki put umjesto toga ce dobiti pusu
drago mi je da ide na bolje
odlucila sam se uclaniti u rodu i ici po standovima prezentirati i izaci iz kuce bit ce mi lakse i ugodnije nego doma 8)
Bravo draga, that's the spirit!
Draga malo_janje, već neko vrijeme pratim kako si i čitam ovaj topic. Drago mi je da se stvari razvijaju nabolje i mislim da si ti jedna snažna žena. Možda toga nisi ni svjesna, vidim da si sposobna puno toga napraviti za svoj bolji život. I samo misli pozitivno, osmjeh na lice, sve ti to možeš.
I još nesto ti moram reći, radi tebe i ove teme sam se ja registrirala na rodu. Bit će sve ok, drži se ovih svih dobrih savjeta od cura i uživaj s Mihaelom.
malo janje, žao mi je što prolazite teško razdoblje.
moram priznati da su meni prva 4 mjeseca bila izrazito teška i stresna. g je stalno plakala, imala večernje nervoze, nije spavala po danu duže od 15 min, nije htjela biti u kolicima ... a stalno smo bile same.
ono što me dodatno ubijalo je što nisam isključivo dojila, a činilo mi se da to rade sve mame oko mene. sada vidim više onih s bočicom nego onih što doje, percepcija se promijenila.
mene moja zadnjih mjesec dana izluđuje, ali ona je već "velika" i to je faza prkosa. ali svejedno ponekad poželim iskočiti iz kože.
potraži pomoć, društvo za šetnju.
mene su jako opuštale šetnje po botaničkom, uvijek bi ponijela knjigu ili neki časopis za slučej da zaspi pa makar i 5 minuta.
a u kojem si dijelu zagreba? možeš i na pp.
molim da ne savjetujete uzimanje lijekova i sl. tesko da smo osposobljeni za propisivanje istih.
HY NISAM MOGLA da vam ne pisem. evo prosao jos jedan dan bez ikakvih problema spavali,setali i mazili se po cijele dane prica na svom gu-gu jezikuna rebro idem tek 12.12 nemaju prije mjesta jer imaju puno zena s tim problemom. cure recite mi jel opasno ak se igramo điha điha konjica on ja ga stavim na koljeno pa idemo điha konjic sad kad sam procitala onaj članak strah me :?
mi smo se tog konjica poceli igrati nesto kasnije, kad je vec malo poodrasla.
premali je za konjića.HY NISAM MOGLA da vam ne pisem. evo prosao jos jedan dan bez ikakvih problema spavali,setali i mazili se po cijele dane prica na svom gu-gu jeziku
inače, jako mi je drago što si dobro.
ajoj mi konjica vec neko vrijeme radimo i sam skace hoce jos konjica
Pa možda će me sad netko popljuvati, ali ako mu se to toliko sviđa ja mislim da može malo, ali ne previše.Primi ga dobro ispod pazuha i neka ne sjedi punom težinom, pa lagano điha, điha. Sve ovisi kakvo je koje dijete netko prije, netko kasnije.Po knjigama i savjetima liječnika definitivno nebi smio.
od sada nema điha điha mada on sam skace kad ga stavim u krilo i lamace rukama
opcenito je dobra mjera - ono sto on hoce ako to radi sam, a ne da ga ti drmusas
ne tresem ga jako stavim na koljeno i onak lagano mada se njemu trese glavica pa me strah necu jos barem 2-3 mj to mu rdaiti
Pa opčenito vrijedi pravilo što dijete samo može napraviti znači da je za to spremno jer su mu kosti i mišiči za to dovoljno zreli, sve prije toga je preuranjeno. Ali evo možda ti malo pomognem, bebe ti stvarno vole ozbiljnu muziku. Moj sin je obožavao violinu, a kćer voli Bethovena i Mozarta, to ih je doista smirivalo. Za to ti netreba neka kolekcija ozbiljne glazbe samo potraži neku stanicu s ozbiljnom muzikom ili kupi neki jeftini CD na kiosku, eto možda ti pomogne. Isti tako obožavaju igru s prstićima, maziš im rukice i prstiće. Pozdrav
Bebe uopste vole kad im mama peva. Mamina pesma ne mora biti ulepsavana nikakvim pokretima niti drmusanjima - ona je lepa sama po sebi. Polegnes bebu pored sebe, drzis je za rucicu ili je jednostavno nezno zagrlis i pustis tihu pesmu iz grla. Nema veze sto nemas glas ili sluh - tvojoj bebi ta muzika je andjeoska
ja sam kupila baby kolekciju klasike.meni je super ali g je beskrajno živciralo. cura je htjela slušati vaya con dios, jinx-e, i šo mazgune. dobro ima dijete ukusa
ali da, muzika u toj dobi uglavnom dobro pali, pronađi što mu se sviđa.
Bebama se svidja ono sto je mama slusala dok je bila trudna.
Ja sam radila u PC igraonici do 28. sedmice i slusala Sistem Of a Down i slicne nebuloze . Toxicity im je bila omiljena stvar od 6-og meseca pa do drugog rodjendana. I to im nisam ja pustala vec su hvatali na TV-u gde su se mami vrteli spotovi jer joj nije padalo na pamet da i deca gledaju. Zamislite samo osmomesecne blizance kako stoje svaki u svojem vrticu i ne trepcuci pokusavaju da prate desavanja na spotu
Posle sam se presaltala na gothic metal (Lacuna Coil rules 8) )
ja sad derem po Oliveru, ali starom, Infiša san u te, Dišperadun i to.
Mali se smije već na prve taktove, ne toliko na muziku koliko na moje pjevanje 8)
hy da vam se javim SVE JE OK :D . danas je imao ubitacan dan nije oka sklopio probudio se u 3 ujutro i evo sad jedva sam ga uspavala ospava 10-15 min i to je to. al nije mi smetalo niti se nisam osjecala iscrpljeno. sad cu ici spavat jer ko zna kaj me ceka. svima
Malo janje, drago mi je da je bolje. Nemoj se sada gristi u vezi onoga sto je bilo, npr. sto si ga njihala na djiha-djiha, odsad to ne radis i to je to.
S vremenom ce ti biti jos lakse, daj sebi vremena da se prilagodis na dijete i daj djetetu vremena da se prilagodi na tebe, doci ce sve na svoje.
I ne vjeruj filmovima u kojima se dotjerane majke uvijek nasmijane igraju s veselim, gugutavim bebama.
Dopusti sebi i los dan, bit ce i takvih, ali ti ces tada znati da ce proci i da te tvoje dijete i dalje voli i da ti volis njega, a to je najvaznije od svega, vjeruj mi.
Cuvaj ga i ljubi
malo janje
hay svima da vam se javim sve je super :D uzivam u mihaelu sad je bubani
Ma super, mi smo svi znali da će to tako završiti. Ma ti si mama kao i svaka druga. Sa vrlinama i manama. i Mihaelu si sigurno najbolja.hay svima da vam se javim sve je super :D uzivam u mihaelu sad je bubani
baš me vesele dobre vijesti
hvala vam svima. rekla sam da mi je najbolja terapija kad mi je tesko da dodjem na rodu pa je psihologica rekla da svatko nadje sta mu godi.
ti si svom mihaelu najbolja mama na svijetu.
Podižem malo temu.
Baš sam se rastužila čitajući postove. Naime, moj problem je sljedeći. Kad je D. bio star 6 tjedana zbog stalnog dojenja danju i noću (uvučene bradavice, borba sa šeširićima), prestala sam spavati noću, izgubila sam apetit. Treću noć nespavanja, ujutro kad sam se digla iz kreveta, nekontrolirano sam plakala i odlučila otići kod doktora. Ja sam si odmah dijagnosticirala ppd.
Uglavnom, popričala sam sa sestrom, rekla mi je da je to normalno, da sam iscrpljena, neispavana...dolazila sam na vitaminske injekcije i dobila normabel. Odmah taj dan sam otišla kod svojih (velik problem je bio i taj što sam stalno bila sama), tata je čuvao maloga, ja sam otišla na frizuru, otvoreno razgovarala sa svojima, našla se s prijateljicama i moram priznati da sam odmah bila bolje. Srećom pa su svi imali razumijavanja i davali mi punu podršku. Sestra mi je savjetovala da uvedem barem jednu bočicu da imam malo "predaha". Izdajala sam se, kombinirala bočicu i izdojeno i nažalost nekako smo završili samo na bočici.
E sad, stvar je u tome da je jedno vrijeme bilo ok, ali eto, ja opet nemam apetita i ne spavam noćima. Sinoć sam od očaja uzela prvi put normabel i nije mi nimalo pomoglo, ništa od spavanja. Zaspim ja, ali se budim cca svakih sat vremena, nekad i nakon nekoliko minuta i uopće nemam osjećaj da sam spavala.
MM čak i u zadnje vrijeme spava s malim u drugoj sobi da se ja mogu odmoriti jer bih skakala na svaki njegov šum, a ovak sam kao u tišini. Imam osjećaj da što se više trudim zaspati, tek onda ne mogu spavati. Jel ima netko s takvim problem? Već sam pisala o tome na drugim postovima, ali morate mi oprostiti jer sam stvarno očajna.
Već prvi puta sam razmišljala da odem kod psihologa, a sad sam sve bliže da to i konačno ostvarim. Nemam problema s djetetom, bez brige zadovoljim sve njegove potrebe, ali ponekad zbog tog nespavanja postanem bezvoljna, niš mi se neda i bude mi žao što se tako osjećam, što nisam vesela i ne uživam punim plućima u majčinstvu.
Oprostite što sam se raspisala, ali odmah mi je nekako lakše.
Straško
Pa nije sramota potražiti pomoć.
Moj je savjet da ju potražiš ako i sama imaš taj osjećaj da ti je potrebna.
malo janje., i ja imam 25 godina, a rodila sam sa 23. Ocito se druzis sa krivim ljudima
to sto osjecas je prolazna faza, samo ti treba strucna pomoc da izadjes iz nje., nije sramota traziti pomoc!
Imala sam i ja faza gdje ujutro jedva cekam da stavim malog u krevet... ali to prodje, dan po dan, polako ali prodje.. ja sam se preporodila kada mi je mali progovorio, od tada se super slazemo :D
Ni ne smatram da je sramota potražiti pomoć, dapače.
Jedino me muči nesanica i ne znam kak se uhvatiti u koštac s tim. Predvečer postanem nervozna jer bliži se vrijeme odlaska u krevet, a ja samo razmišljam dal ću moći spavati. Znam je to pogrešno, ali nikako da se othrvam tome, opustim...
Hodam na aerobic, kao da se malo izmorim, bit će lakše, ali nije.
Kako si mogu pomoći? Kako se riještiti nesanice bez uzimanja lijekova (jednom pokušala i nije mi pomoglo)?Išla bih ja i na autogeni trening, kod homeopate, ali kaj kad živim u Zagorju...,a do Zg ne mogu zbog bebice, predaleko mi.
Mislim da je dobar savjet za riješiti se nesanice bez lijekova da se budiš svaki dan u točno određeno vrijeme, bez obzira na to kad si zaspala. Znači, makar zaspala u 6:30, digneš se u 7. Nakon nekog vremena, organizam bi si sam trebao 'naštimati sat' po tom buđenju i zaspati u isto (normalno) vrijeme. A treba to, naravno izdržati.
Također sam negdje čitala da ako ne uspiješ zaspati nakon 15-ak minuta (a onda već možeš procijeniti da ni nećeš tako skoro), da je bolje ustati, raditi neke lagane aktivnosti, koje su ti drage i opuštaju te (poput čitanja npr.) pa nakon nekog vremena probati ponovno. U svakom slučaju bolje nego se vrtiti nervozno po krevetu.
Ja sam problema sa nesanicom znala imati kad bi me nešto mučilo, a najčešće kad bih prevrtala po glavi neke stvari iz davne prošlosti. Najpametnije je prošlost ostaviti tamo gdje pripada i živjeti danas.
Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom