Potpisujem apricot.

Ako uspiješ smoći snage super, ali ako ne uspiješ nemoj imati grižnju savjesti. Ti znaš što je najbolje za tebe i tvoju bebu.

Ne znam hoće li ti ovo pružiti barem malu utjehu, ali ja osobno ne poznajem bebu koja je dojena, a koja se ne uspavljuje na cici i kojoj je cica sve u životu. Iz mog iskustva dojena djeca više traže od nas mama, ali zato više pružaju. Ona nemaju potrebu za plakanjem kako bi dobila našu pažnju i zato super napreduju.
Mi imamo cicu hranilicu, spavalicu, tješilicu, mazilicu, nagradilicu.... I ima dana (iako ima već 7,5 mjeseci) kad bi se samo mazila na cici. Neki put se pitam kako mame s više djece izlaze na kraj. Neki put cijelu noć prespava s cicom u ustima. Možda bih i ja razmišljala o odustajanju da nemam potporu od MMa i šogorice koja ih je četvero dojila do 2 godine (i peto je na putu).