hvala svima na podršci.
borim se još sa sobom.
evo,jučer sam otišla u trgovinu i stala ispred police s umjetnim mlijekom,i mislila se i sve mi se po glavi izvrtilo,a onda sam plačući izašla iz te trgovine bez hrane.
mučim se,i jedino što znam da sam neopisivo umorna.ne mogu stvarno ni riječi reći protiv supruga.taj me čovjek stvarno podržava,ali ja sam totalno zapostavila i njega i naš brak.ni ne razgovaramo,jer ja zaista nemam vremena.moje obaveze nikad kraja...
ma neznam.teba mi samo malo odmora.
ovo mi je suprug na službenom putu pa me uhvatila još veća kriza.nema majke ni svekrve za pomoć.nekad se osječam ko pavle sam na svijetu.
više mi je neugodno i kukat.falim sama sebi,da samo pola sata isključim mozak i opustim se i napunim baterije.možda tražim previše....pusa svima