evo i mene sa svoja sad već dva velika iskustva -
prvo nisam spjela dojiti jer se još u rodilištu uhvatio boce umjesto cike i nije puštao - izdajala sam koliko sam mogla, ali je već jako rano prešao na adaptirano i do 10. mjeseca sam brojala i po 15-ak buđenja na noć - moje iskustvo: ako dijete nije spavač, ne pomažu sva adaptirana na ovome svijetu!

s drugim se još uvijek ne dam - ranije rođen, dosta dugo u rodilištu, opet navučen na bočicu, cicu neće da mu o tome život ovisi , al ovaj put se ne dam! izdajam već 2 i pol mjeseca i samo je isključivo na mm i preko dana i noću i uvijek kad god mogu - a spava mi puno bolje od P. koji je u ovoj dobi već bio na adaptiranom, super napreduje i bila bih presretna da ja ne moram izvlačiti umjesto njega, nego da ga samo prištekam, a ne da prije toga sate provedem navlačeći.

i ja sam se još od prvog puta naslušala kako neka djeca spavaju od prvog dana i pitala se gdje sam ja to pogriješila, a sad znam da nisam nigdje.

Još ti samo mogu reći da imaš jako puno sreće što ti stariji prihvaća biti s TM - ja cijele noći hendlam dvoje djece, izdajam, čistim noseve, liječim vodene kozice, uspavljujem ...........i DRŽIM SE!
ovo nije oda meni, samo kažem da bi moglo biti puno gore :/

jako je puno mama koje bi željele dojiti, ali im iz nekog razloga to nije uspjelo, zato ne vidim razloga uspješno dojenje privesti kraju jer je naporno - naporno je svim majkama dok se jednog dana ne osvrnemo i pitamo se oko čega smo to dizali toliko buke