Zašto naša djeca postaju nasilnici...

[nataša]

... naslov je jednog članka u jednim školksim novinama.
Kako radim u školi, trebam li vam pričati koliko su se djeca promijenila od prije 10-15 godina do danas?

Većina njih ne poznaje autoritet, potpuno su svjesna svojih prava, ali ne i obveza! Dijete u 6. razredu nastavnika doživljava u najmanju ruku kao sebi ravnog, nekoga ko mu ništa ne može jer on ima " svoja prava"!

Ja sam zgrožena!NIKO IM NIŠTA NE MOŽE!

e sad, zaista mislim da to kreće iz kućnog odgoja, u domu gdje se djecu doživljava kao prijatelja, dakler kao odraslu osobu čije se potrebe u potpunosti trebaju zadovoljiti!
nije tako! " Djeca moraju naučiti gledati druge ljude kao ograničenje vlasitith želja. Ako to ne čine, oni ih ne uzimaju kao subjekte koji imaju vlastite želje, nego kao upravne objekte, KOJI SLUŽE ZA ISPUNJENE NJIHOVIH ŽELJA! A zbog toga ne mogu sazrijeti u odgovorne odrasle osobe već ostaju na razini trogodišnjaka!"

Mi smatramo kako ukoliko mi upravljamo svojom djecom, a to i je prirodni slijed , a ne obrnuto, da stavljamo na kocku ljubav djeteta?!

Ne činimo li im tako medveđu uslugu u budućnosti?!

[nataša]

molim administratora da ispravi naslov, nije"NANILNICI" već "NASIlLNICI"

Hvala

[NetkoMiOteoNick]

Odgovor na pitanje sigurno nije jednostavan (u smislu da se može sažeti u nekoliko rečenica).

Ali...

Nedavno sam shvatila da su, u vrijeme mog odrastanja, i odrasli bili puno manje nasilni od današnjih odraslih ljudi. Mislim da je dio odgovora i u ponašanju odraslih.

( :? Nameće mi se pitanje zašto su odrasli postali nasilni? :? )

[Nataša,Sarajevo]

Neko jutro na radiju slušam Branka Kockicu ( ) koko priča o tome da od nedavno mora na predstavama koristiti mikrofon za šta nikad ranije nije bilo potrebe iz prostog razloga jer je na predstavma bila tišina.
Pričao je baš o tome kako su djeca prije bila "poslušnija" za razliku od današnje djece koja su "nemoguća", i u tom smislu.

E sad, ko kome tu čini medvjeđu uslugu vidjeće se tek kad protekne neko vrijeme

[sofke]

ima jedna rečenica slavnog rimljanina kako je današnja mladež (300 g.pr.n.e.) nemoguća i uopće više nema poštovanja za starije

svaka generacija za slijedeću generaciju tvrdi kako je divlja i nema poštovanja..ja ne vidim da su odrasli prije bili manje nasilni

samo ono čega se sjećam sa dvorišta svog djetinjstva...bila nas je masa klinaca iz okolnih zgrada i bogme su svi dobivali batine i to dobre (mene moji nisu nikad tukli i ja sam bila rijetki izuzetak)

ako zbog skorih događaja s ulica mislite da je sve otišlo u krasni, sjetite se samo da ste prije zbog najobičnijeg vica mogli završiti na teškoj robiji...ne doživljavam ja ta stara vremena ko neku idilu..

[Peterlin]

Djeca postaju nasilnici jer MI NEMAMO VREMENA za njih. Skrecu paznju na sebe. Ja iskreno vjerujem da je to do naseg ludjackog nacina zivota. Treba stati na loptu pa ce stvari biti nesto bolje, iako bojim se da je to globalni problem...

[Nataša,Sarajevo]

Današnja mladež rođena je i/ili najranije djetinjstvo provela u ratu. Mora i to imati dobre veze sa devijantnim ponašanjem.

[anchi pp]

Djeca postaju nasilnici jer MI NEMAMO VREMENA za njih. Skrecu paznju na sebe. Ja iskreno vjerujem da je to do naseg ludjackog nacina zivota. Treba stati na loptu pa ce stvari biti nesto bolje, iako bojim se da je to globalni problem...

Ovo je vjerojaniji problem nego rat. Ima podrucja u Evropi i svijetu koja nisu vidjela rat zadnjih ohoho godina, pa imaju istu, a mozda i goru situaciju s mladima.

[clumsy mom]

E ovako...

Kad sam ja bila dete mama je radila od 6 do 16h a tata po smenama. Čuvala nas je baka koja se, iako bez ijednog minuta škole, trudila da nam koliko toliko nadoknadi manjak roditeljskog prisustva. Sedela je pored nas dok bismo radili domaći (iako se nije znala ni potpisati, sirotica), savetovala bi nas kako da se ponašamo, vodila nas na aktivnosti (mislim selo - folklor i fudbal ali svejedno dva deteta po dve aktivnosti sedmično), zabranjivala nam je ružni rečnik i učila kako da se drugačije izborimo za nešto, učila nas o autoritetima, poštovanju prema drugima, rešavala naše muke sa društvom, išla na roditeljske...

Danas mame rade i duže od svojih mama. Bake su se emancipovale pa se više ne podrazumeva da će bez pobune uskočiti i pričuvati dete kad god zatreba već prosto nisi svesna kolika si srećnica što ti dete ima vitalnu baku koja ima snage/volje/želje da aktivno učestvuje u odrastanju svog unučeta. One su svoje odgajile, za života su se nakuvale i napeglale i super je ako od nas ne traže da im vratimo za uloženi trud na našem odrastanju u istim valutama.

Siterica ili vrtić? I taj se problem reši nekako. Kraj radnog vremena prođe a onda kreću aktivnosti, ručak/večera, veš, suđe, podovi i plafoni, komšinice na trač kafici...A deca? Pa pune su im sobe igračaka i knjiga, sad na svakom drugom kanalu imaju crtiće po celi dan i noć, mama celog dana radi a sad još treba i njega da zabavlja. Njihove su se majke napeglale i nakuvale a ove su se vala naigrale - sad dolazi malo njihovo vreme - deca su dovoljno velika da znaju da se popnu i siđu sa kreveta, umeju da otvore frižider i uzmu sok, od mame užicaju smokić dok kuva kafu komšinici, kupatilo nije u drugom kvartu...Mislim, direktor je dribla 8h, u prevozu se trucka još 2h i sad još dete ima loš dan. Kao da im tamo u vrtiću baš toliku pažnju posvećuju dve tete ba 30-toro dece. Yeah right!

Kad dete krene u skolu ima mnogo vise lufta izmedju dolaska iz skole i povratka roditelja sa posla. Baka nema, da placate sitericu za jednog skolarca je van svake pameti a on sam tesko da ce sedeti, piti cedjenu limunadu i listati casopis Nacionalne geografije. Ne, nas skolarac ce ili visiti na netu ili igrati GTA ili gledati Spider Rider-a na nekom decijem kanalu ili visiti sa drustvom na svom ili tudjem terenu. Verujte mi, imam komsiju od 11 godina, on ima 'devojku' od 10 i dovodi je kuci dok mu se tata i mama ne vrate sa posla - pametni taja komentarise izmedju smena ''Bolje to nego da mi se drogira!''. Mama po povratku sa posla ruca a onda zasedne za TV i odgleda nekoliko sati dubokoumnih sapunica iz raznih produkcija. Ili ode kod komsinice pa zajedno zasednu. Ili se uhvati u klasiku - rucak/ves/vrt. Malog koji je dobio vise nego zasluzenog keca pametni taja izmlati na mrtvo ime. Pa zato li on rinta u 3 smene da ga jedan klinja ovako ponizava...

Etc, etc, etc...pricu dovrsite sami.

Inace, ja cisto sumnjam da ce neko od nase dece postati nasilnik. Sam podatak da smo ovde (ili na nekom drugom forumu koji se bavi roditeljstvom i decom) dovoljno govori o tome koliko mi zelimo da damo svojoj deci. Ali, verujte mi, nisu svi roditelji takvi. Mi smo manjina, i to velika manjina. Gro roditeljske populacije krpa kraj sa krajem, ne vadi se iz kredita, gubi radna mesta...Potrosacka manija je uzela maha i roditeljstvo se mnogima svodi na :''Gospode, pa kupili smo mu najnovije konversice, sta sad jos trebamo i da ga ceskamo?''. Dani im prolaze rintajuci da bi im deca bila 'kao i ostali', isfrustrirani su jer nemaju za novi akumulator jer je cerkina kosulja za rodjendan kod drugarice kostala kao akumulator ipo...Gomilaju se igracke, pa garderoba, pa ipod-i, skuteri, mobiteli...sve zarad srece deteta.

A dete ne zeli takvu srecu. Moji momci su trenutno kaznjeni ostajanjem na po 5 igracaka po izboru po detetu (duga prica). I uzivaju jer ih mama uci nekim drugim stvarima setajuci po celo popodne sa njima. Uvece igramo domine, citamo, crtamo...Mama je sa njima i onih desetak artikala po izboru came na polici jer su oni srecni i bez njih.

[cvijeta73]

Neko jutro na radiju slušam Branka Kockicu ( ) koko priča o tome da od nedavno mora na predstavama koristiti mikrofon za šta nikad ranije nije bilo potrebe iz prostog razloga jer je na predstavma bila tišina.
Pričao je baš o tome kako su djeca prije bila "poslušnija" za razliku od današnje djece koja su "nemoguća", i u tom smislu.

ostario čovjek, pa mu sad svašta smeta

[NetkoMiOteoNick]

O nasilništvu među odraslima zapitala sam se nakon razgovora s kolegicama na poslu. Obje priče su o vozačima sa Zagrebačkih ulica.

Jedna kolegica vozila se na posao, prometnice standardno zakrčene, kolona na nekom skretanju, ona pusti jednog vozača koji se prestrojavao pred sebe, drugi se ugura, a vozač iza nje maše rukama i nešto govori, ona slegne ramenima, on otvori vrata, pokušava otkopčati pojas, ali ne uspjeva pogoditi gumb, od muke počinje udarati glavom o naslon, tada kolona krene.

Druga kolegica isto plako vozi u nekoj koloni (ono - kreni, stani), dva auta ispred neko nekog je ili nije pustio, izađe jedan vozač, izađe druga suvozačica i potuku se (drugi vozač ih je rastavljao).

Ne raspolažem relevantnim informacijama je li toga prije bilo više, manje ili jednako. Idilično nikada nije bilo.

[MGrubi]

.
e sad, zaista mislim da to kreće iz kućnog odgoja, u domu gdje se djecu doživljava kao prijatelja, dakler kao odraslu osobu čije se potrebe u potpunosti trebaju zadovoljiti!

jedno drugo ne uključuje pod mus

dijete se treba tretirati onako kako jest: čovjek bez iskustva i znanja

veći je problem udovoljavanje svakoj želji i davanje za pravo i kad su u krivu

[Juroslav]

[quote="MGrubi"
veći je problem udovoljavanje svakoj želji i davanje za pravo i kad su u krivu[/quote]

XXX

[Zorana]

Sve su to feministkinje krive.

[Deaedi]

e sad, zaista mislim da to kreće iz kućnog odgoja, u domu gdje se djecu doživljava kao prijatelja, dakler kao odraslu osobu čije se potrebe u potpunosti trebaju zadovoljiti!

I ja mislim da to krece iz kucnog odgoja, ali iz onih kuca gdje se djeca ne tretiraju ovako, nego kao neravnopravni i podređeni, gdje se njihove potrebe ne zadovoljavaju jer su premali, a odrasli svoje zadovoljavaju.
Pa onda pribjegavaju nasilju da izbore ono sto im pripada, a nemaju u obitelji.

[Joe]

e sad, zaista mislim da to kreće iz kućnog odgoja, u domu gdje se djecu doživljava kao prijatelja, dakler kao odraslu osobu čije se potrebe u potpunosti trebaju zadovoljiti!

I ja mislim da to krece iz kucnog odgoja, ali iz onih kuca gdje se djeca ne tretiraju ovako, nego kao neravnopravni i podređeni, gdje se njihove potrebe ne zadovoljavaju jer su premali, a odrasli svoje zadovoljavaju.
Pa onda pribjegavaju nasilju da izbore ono sto im pripada, a nemaju u obitelji.

xx

[MGrubi]

za tatu momka koji je umlatio Luku susjedi govore kak je jako strog otac
misleći u pozitivnom smislu .....

[Joe]

susjedi nemaju pojma, a novinari prenose izjave da ti pamet stane...

[Zorana]

Kojeg momka? Onog kojeg se tata javno odrice jer je uradio zlocin radi njegovih vlastitih propusta?

[Dijana]

Uh, ima tu puuno stvari zašto je tako. Ne bih nikako idealizirala stara vremena, ali je činjenica da je nasilja bilo manje,
Moji roditelji su radili od 6 do 14. Današnje "europsko" radno vrijeme je koma, pa gdje je još vrijeme koji neki, u velegradu pogotovo, izgube na prometu, automatski manje vremena za djecu. Posao je daleko teže zadržati nego ranije, veći je stres, veći zahtjevi, evo i živčanijih roditelja.
Mi kao djeca smo otprilike imali podjednako, nitko nije baš odskakao. Danas su materijalne razlike velike (jesmo ili nismo u kapitalizmu) i normalno da djeca hoće imati kao i vršnjaci, evo i pressinga na roditelje da im za to zarade. Imam kolegicu koja stvarno ima malu plaću, ali kći hoće nositi isključivo markice, i to skupe. Ne dvojim ja čija je to greška, ali ova iz ljubavi se satre da joj priušti.
Puno veći broj auta, i sve živčaniji vozači, i djeca se više ne mogu igrati vani. A doma roditelji trebaju uložiti svoj trudi i vrijeme da dijete ne bi bilo prepušteno tv-eu i kompu. Sad kako se kojem da..

[Trina]

Djeca su bila mirna i dobra u školi zato što bi, da je bilo drugačije, dobili šamarčinu od učitelja i roditelji bi bili pozvani u školu, koji bi ga kasnije dobro našibali da im izbace iz glave sve ono što je radio. U to sam uvjerena. Ne kažem da je to bio dobar način ali kažem da je trebalo smisliti neku drugu strategiju po školama, neke malo veće kazne od današnjih koje zapravo ni ne postoje. Danas se prema djeci mora ponašati kao prema mimozama koje će se raspast ako je krivo pogledaš. Ni to ne valja

[MGrubi]

Djeca su bila mirna i dobra u školi zato što bi, da je bilo drugačije, dobili šamarčinu od učitelja i roditelji bi bili pozvani u školu, koji bi ga kasnije dobro našibali da im izbace iz glave sve ono što je radio. U to sam uvjerena.

Oni su sad roditelji

roditelj koji ne brani svoje granice nego dopušta da dijete redovno ih krši.. teško da će dijete naučiti poštivati i uviđavati tuđe granice

[mirna2005]

Moje je mišljenje da sve pozitivne ali i negativne stvari imaju korjenje u odnosu djece i roditelja. Djeca su male spužvice koje upijaju svijet oko sebe,tu mislim i na roditeljsko ponašanje, na nama roditeljima je da ih usmjerimo,usadimo vrijednosti koje će ih provesti kroz život. Nisam pobornik stogog- nazovimo to vojničkog odgoja i discipline ali isto tako ne vjerujem da dijete može dobiti dobre smjernice o životu iz odgoja u kojem roditelja doživljava kao nekog je njemu ravan. Ne kažem da se treba bojati mame i tate,ne- to je potpuno pogrešno-ali da osjećaj poštovanja mora postojati-to je za mene neupitno. Pametni ljudi dopuštaju svojoj djeci da ponekad i pogriješe ali bitno im je također usaditi osjećaj da ćete i tada vi za njih biti tu. Ustvari ono što mislim o odgoju djece i odnosu djeteta i roditelja je Penelope Leach sažela u ovih nekoliko rečenica : " ...I tugu ćete dijeliti s njime, a i nje će biti. No,i u njoj će biti radosti. Zato što ima vas;zato što se o njem starate, a ono zna da se starate,njegova tuga ne mora nikad biti usamljenička;njegova nevolja ne treba nikad biti očaj. Ma što mu svijet učinio,ono ima sigurno utočište u vama. Izgradili ste najznačajniju stvar,a to je : novog čovjeka. No,premda je nov,spreman je pokušati postati čovjekom među drugim ljudima ,sve dok ste vi tamo da vam se može vratiti.Kad je propuzalo,otkinulo bi se od vaših nogu i uputilo se prema stolu da vam donese loptu. Kad je prohodalo,pošlo je od vas preko livade da vam ubere cvijetić. Kad je postalo predškolsko dijete,odvažilo se iz vrta do susjedovih vrata da vam donese lutku. Sad će krenuti u školu i donijeti sa sobom dijeliće novog svijeta.Donijeti će vam svoje učiteljice,ocjene... Dovest će vam svoje prijatelje i neprijatelje,prepričavati igre i podvige,avanture,očekujući od vas da mu pomognete složiti ih u mozaik, zvan ljudi.Donijeti će vam ponosne i nepovezane podatke kojima ćete se diviti i staviti ih u odgovarajući kontekst.A prije svega donijeti će vam samog sebe,da ga pripremite na nov korak u život.Svi njegovi putevi vode sad prema pučini,prema svijetu što na njega čeka.No,ono je svjesno nevidljivih i elastičnih veza što ga još uvije vraćaju vama.Vraćat će se u bazu,a to ste vi,da u njoj predahne i skupi energije za svaki novi skok u život." Oprostite na dužini ponijelo me....

[bebelina]

Ekipa, moj sin je sestas , pubertet ga puca kao i vecinu vrsnjaka ,bas sam danas bila u skoli i razrednica prica o ocjenama i ponasanju. Ali vec dvije godine ponavlja se ista prica : par nastavnika od njih ne moze ni disati a kamoli raditi , a opet postoji par njih kojima se uz sve dacke musice i ludosti ne smije cuti ni muha u razredu. Znaci razred je isti , samo nastavnici imaju drukciji pristup ili neki imaju autoritet , a neki ne.
Ne branim djecu , jer istina odgoj vecine se sveo na TV ili PC bez kontrole , jos gori su mi roditelji koji svojoj djeci pruzaju bezrezervnu podrsku sto god oni ucinili (pokrivaju ih svojim lazima) , ali ako je neki nastavnik u stanju odrzati red u razredu bez upotrebe ikakvog nasilja zar ne bi i drugi mogli?
Mislim da se cak nastavnici vise boje roditelja nego djece , a najgore objanjenje dosad od strane nastavnika bilo je da ako podjeli razredu jedinice morat ce ponovo pripremit predavanje , odrzati ga ,kao i ispite , a onda kasni sa programom , a za dodatne sate nije placen. Rade ce on njima dati duje , nek se provuku , pa kad dodu u srednju nek se oni s njima bakcu. rigajucismajlic

[Sirius Black]

Sad se vjerojetno većina neće složiti, ali ja mislim da uz sve ove navedene razloge (odgoj, odnos roditelja prema djeci itd.) djeca u današnje vrijeme imaju višak energije koji nemaju gdje ispucati.

Npr. ja sam odrasla na selu, svaki slobodni trenutak bili smo vani, većina djece je i pomagala roditeljima i na polju (danas bi to valjda nazvali izrabljivanje, a znalo je baš biti zabavno), ljudi su bili više nekako bliski, svi su znali sve o svima i gdje je tko. Roditelji su radili od 6 do 14, čuvale su djecu bake i dede, rodbina, susjedi.

Danas gledam djecu u gradovima. Roditelji dolaze doma oko 5, djeca u vrtiću, jaslicama, veća djeca su sama doma. Žive u skučenim stanovima, jer roditelji nemaju love za nešto više. Možda je nekom ovo nebitno, ali meni je strašno bitno, ja bih završila na psihijatriji da nas je puno na malom prostoru. Sportske aktivnosti se plaćaju, a i postoji neka selekcija, pa nisu svi za to. Djeca se jednostavno nemaju čime baviti da se izdivljaju jer sve košta a roditelji krpaju nekako do sljedećeg mjeseca. I kaj onda rade? Lutaju po kvartu, razbijaju, tuku se, jer ne znaju kud bi sa sobom

[Hermione]

Činjenica je da se u zadnjih 15 godina dogodilo više promjena na globalnoj razini nego u zadnjih 100 godina. I mi svi se moramo s tim vremenom nositi i odgojiti svoju djecu da (pre)žive u takvom svijetu trudći se svim silama učiniti ga boljim nego što jest.
Na samim roditeljskim sastancima u školi/vrtiću svaki put pomislim kako uopće i mogu djeca odrasti u odgovorne i zrele ljude kraj kreatura roditelja koji ih "odgajaju".
Kad vidim koliko srca, prilagodbi, truda i vremena ulažemo u svoju djecu, što je mm i meni (oboje s punim radnim vremenom) kao i većini vas - doista ponekad na granici nemoguće misije - pomislim na svu onu djecu koja lutaju besciljno ulicama, internetom, bespućima dosade... I stisne mi se srce.

[Deaedi]

Danas gledam djecu u gradovima. Roditelji dolaze doma oko 5, djeca u vrtiću, jaslicama, veća djeca su sama doma. Žive u skučenim stanovima, jer roditelji nemaju love za nešto više. Možda je nekom ovo nebitno, ali meni je strašno bitno, ja bih završila na psihijatriji da nas je puno na malom prostoru. Sportske aktivnosti se plaćaju, a i postoji neka selekcija, pa nisu svi za to. Djeca se jednostavno nemaju čime baviti da se izdivljaju jer sve košta a roditelji krpaju nekako do sljedećeg mjeseca. I kaj onda rade? Lutaju po kvartu, razbijaju, tuku se, jer ne znaju kud bi sa sobom

U Japanu je jos gore, pa je maloljetnicke delikvencije puno manje.

Samo kucni odgoj, sve drugo se prevlada.

[Hermione]

Samo kucni odgoj, sve drugo se prevlada.

X

Samo sto kucni odgoj nije pomogao Luki Ritzu, a svako nase dijete sutra moze biti Luka/Nika....

[MGrubi]

Samo kucni odgoj, sve drugo se prevlada.

X

Samo sto kucni odgoj nije pomogao Luki Ritzu, a svako nase dijete sutra moze biti Luka/Nika....

a?

[Ifigenija]

Djeca postaju nasilnici jer MI NEMAMO VREMENA za njih. Skrecu paznju na sebe. Ja iskreno vjerujem da je to do naseg ludjackog nacina zivota. Treba stati na loptu pa ce stvari biti nesto bolje, iako bojim se da je to globalni problem...

Ovo je vjerojaniji problem nego rat. Ima podrucja u Evropi i svijetu koja nisu vidjela rat zadnjih ohoho godina, pa imaju istu, a mozda i goru situaciju s mladima.

Slažem se.
Djecu treba odgajati. Svaki dan, kroz niz situacija, s njima treba razgovarati, treba ih urazumljivati, a to je posao.
Ako mene pitate - danas ljudi za to nemaju vremena, onda ih grize savjest, pa razvlače igračke po podu, puštaju djeci sve - da se ne deru jer su preumorni od posla za deračinu i tako ukrug.
A i ta ideologija dječje ravnopravnosti je napravila svoje.

[Deaedi]

A i ta ideologija dječje ravnopravnosti je napravila svoje.

Sta mislis pod tim?

[Trina]

A i ta ideologija dječje ravnopravnosti je napravila svoje.

Sta mislis pod tim?

Ljudi se često znaju previše uživjeti u taj frendovski pristup djeci. Toliko da izgube kompas i bilo kakav autoritet.

[Deaedi]

Autoritet se stjece a ne namece.

[cvijeta73]

A i ta ideologija dječje ravnopravnosti je napravila svoje.

Sta mislis pod tim?

Ljudi se često znaju previše uživjeti u taj frendovski pristup djeci. Toliko da izgube kompas i bilo kakav autoritet.

to može biti problem, naravno - ali u nekakvim drugim segmentima. čisto sumnjam da roditelji koji imaju frendovski pristup djeci imaju veće šanse da odgoje nasilnike :/

[Trina]

Autoritet se stjece a ne namece.

Ko spominje nametanje?
Roditelj ne može biti na istoj razini kao i dijete. To ne znači da ne treba biti prijatelj svom djetetu ali znači da nekakva granica ipak mora postojati. Roditelj je odrasla osoba koja bi trebala znati usmjeravati i odgajati svoje dijete, kroz igru, kroz zajedništvo, kroz nekakvo ugodno okruženje sa svih. Ali onog trena kad se granice počnu testirati ili prelaziti, mora se znati ko je tu mama/tata a tko dijete. E u tom dijelu se puno njih izgubi.

[Trina]

A i ta ideologija dječje ravnopravnosti je napravila svoje.

Sta mislis pod tim?

Ljudi se često znaju previše uživjeti u taj frendovski pristup djeci. Toliko da izgube kompas i bilo kakav autoritet.

to može biti problem, naravno - ali u nekakvim drugim segmentima. čisto sumnjam da roditelji koji imaju frendovski pristup djeci imaju veće šanse da odgoje nasilnike :/

pa nisam konkretno spominjala nasilnike ali nije ni to isključeno. Jer kad se izgubi bilo kakav autoritet onda dijete odgaja samog sebe

[MGrubi]

Ali onog trena kad se granice počnu testirati ili prelaziti, mora se znati ko je tu mama/tata a tko dijete. E u tom dijelu se puno njih izgubi.

ja to ovako vidim

"Ali onog trena kad se granice počnu testirati ili prelaziti, mora se znati da se tuđe granice brane, kao i što bi branio svoje"

nebitno je čije granice se pregaze, bitno je da će biti reakcije

poštivajući djetetove granice, učimo ga poštivanju tuđih granica
braneći svoje granice , učimo ga kako da brani svoje granice

osobne granice

neki ljudi samo sa titulom mama/tata/baka uzimaju si za pravo gaziti djetetove osobne granice ... pa se onda čudom čude kad ih djete oponašajući pregazi njihove

[MGrubi]

i šta uopće definira autoritet ?

[Trina]

Ali onog trena kad se granice počnu testirati ili prelaziti, mora se znati ko je tu mama/tata a tko dijete. E u tom dijelu se puno njih izgubi.

ja to ovako vidim

"Ali onog trena kad se granice počnu testirati ili prelaziti, mora se znati da se tuđe granice brane, kao i što bi branio svoje"

nebitno je čije granice se pregaze, bitno je da će biti reakcije

poštivajući djetetove granice, učimo ga poštivanju tuđih granica
braneći svoje granice , učimo ga kako da brani svoje granice

osobne granice

neki ljudi samo sa titulom mama/tata/baka uzimaju si za pravo gaziti djetetove osobne granice ... pa se onda čudom čude kad ih djete oponašajući pregazi njihove

Slažem se s tobom

[Peterlin]

[quote=Juroslav]

XXX

Tak nekak... Djecu treba pouciti da prava dolaze u paketu s OBVEZAMA. Lako i brzo zapamte oni svoja prava.... a obveze, tek ako ih natjeram.

E, pa, moja je roditeljska duznost da ih tome poucim doma, blago, na primjeren nacin. Inace ce ih ZIVOT pouciti na nacin koji im se nece svidjeti, a bogme ni meni! Ali ako im se posveti dovoljno vremena, to se dosta dobro moze postici. Jos kad nauce da se ne trebaju ugledati na sve sto vide oko sebe... bit cemo na konju!

[Deaedi]

neki ljudi samo sa titulom mama/tata/baka uzimaju si za pravo gaziti djetetove osobne granice ... pa se onda čudom čude kad ih djete oponašajući pregazi njihove

Slazem se.

[MGrubi]

[Dijana]

Vidim ja da ćemo mi brzo doć do Juula, ako već nismo, a bome i do mgrubine babe. Osim što je sve to puno puta spominjano, mislim i da su to već finese odgoja, jer kad naletiš na razularenu gomilu maloljetnika, negaženje svojih ili tuđih granica postaje sasvim nebitno. Neki kažu, uvijek je toga bilo, meni se čini da je toga sve više, i zanima me što bi konkretno mogli napraviti da nam djeca budu sigurnija. (pod pretpostavkom da neće izrasti u one koje cipelare)

[MGrubi]

i zanima me što bi konkretno mogli napraviti da nam djeca budu sigurnija.

da bi opstali između vukova moraju se znati boriti ka vukovi

možda učenje borilačkih vještina u kombinaciji sa učenjem dplomacije i izbjegavanja sukoba?

[fegusti]

meni nedostatak vremena i užurbanost života nije dovoljno objašnjenje.
mislim da se treba poklopiti više čimbenika pa da dijete postane agresivno.
ni sama ponekad nemam vremena posvetiti im se u dovoljnoj mjeri i koliko bih htjela.
ponekad vičem bez pretjeranog razloga.
nakon toga se ispričam jer nisam bila u pravu i objasnim da mi reakcija nije bila primjerena iz tog i tog razloga.
jedino što ne činim je kupovanje ljubavi poklonima.

mislim da je najpogubnija kombinacija teško odgojivo dijete i permisivni, inertni roditelji.
kada se poklopi da su obje strane nesklone suradnji u cilju obogaćivanja i olakšavanja suživota, nagomilane frustracije se počnu ispoljavati i prema okolini.

[Dijana]

i zanima me što bi konkretno mogli napraviti da nam djeca budu sigurnija.

da bi opstali između vukova moraju se znati boriti ka vukovi

možda učenje borilačkih vještina u kombinaciji sa učenjem dplomacije i izbjegavanja sukoba?

Pa da, tako nešto. Razmišlja li netko da da dijete npr. na karate? Bilo bi jako dobro da se dijete zna samo obraniti (ne mislim sad obraniti od nekakve bande), ali neće je samo moja ljubav i podrška obraniti ako ikad dođe u situaciju da se mora braniti.

fegusti, potpis na ovaj zadnji dio.

[NetkoMiOteoNick]

Dijana
Stariji je 2 g. išao na karate, onda mu dosadilo.
Nastojati ću i mlađega upisati, samo se još nisam odlučila koje godine.

Rado bi da se i cura nauči braniti, ali ona apsolutno nema smisla, želje, talenta za borilačke vještine.

[Dijana]

Imam i ja curu, koja je totalno miroljubiva i ne zna se obraniti ni kad je dvije godine mlađe dijete lupi.
Kolegica mi je pričala da je malu baš zato dala na karate, i sad mala zna kako vratiti da je više nitko ne dira.
A i mim ima sličnu priču.

[cvijeta73]

mislim da je najpogubnija kombinacija teško odgojivo dijete i permisivni, inertni roditelji.

ja sam sklonija vjerovati da su ta djeca s ekstremno nasilnim ponašanjem u velikoj mjeri odgajana po onoj staroj o batini iz raja. čak mislim da kod njih prevladava strog odgoj više nego permisivan. permisivan odgoj mi eventualno može voditi u neke druge probleme u kasnijoj dobi, a ne u nasilje. iako, naravno ništa nije isključivo tako. :/

[Zorana]

I ja isto. Jos uz kombinaciju s prezaposlenim roditeljima...