nataša prvotno napisa
"mama, volim te do cijelog mjeseca" - i misli stalno na ovo
da, ovo me sad rasplakalo, kad promislim koliko sam joj važna u životu, i ako u nekom trenutku ne vidi moju podršku, ili čuje neku kretenesku prijetnju, moj bože, što li joj prolazi kroz tu malu glavu koja ionako imam previše informacija...ako ju mama ne razumije, ko će?!

Ovo kažem za utjehu i ohrabrenje da kreneš s novim pogledima i drukčijim pristupom i ne grizeš se da si djetetu učinila nepopravljivu štetu. Popravit ćeš je, mala samo čeka da krenete ispočetka. Svim srcem će zajedno s tobom dijeliti svakodnevne teškoće, samo ne zaboravi da to znači: tvoje teškoće (moraš raditi, moraš je ostaviti u vrtiću...), ali i njezine (teško joj je u vrtiću jer nije s tobom, teško joj je kad si popodne nervozna i obavljaš istovremeno 100 stvari jer bi ona željela doprijeti do tebe i pričati ti što
baš sad osjeća i radi...). Kao što od nje očekuješ razumijevanje i suradnju kad je tebi ujutro stiska i frka, tako i njoj daj njezin dio sebe npr. u obliku (jutarnjeg) suosjećanja, pozornosti, vremena čim ga imaš...
Mislim da će vam dobro ići, imaš potencijala...
