Moram spomenuti kako jedan mali detalj može značiti veliku promjenu. Dominikova grupa je premještena iz jednog vrtića preko puta našeg stana u drugi objekt. Kad idemo pješke on stigne negodovati, istrčati se, opet negodovati, spustiti se niz tobogan i zaboraviti oko čega je negodovao. A ustajanje je počelo sa neću u vrtić, neki dan je čak plakao, a ima skoro 6. Naravno većinu vremena voli ići i sve je ok, ali i teta je primjetila da je puno veseliji nakon što dođe pješice. Razbudi se nadiše zraka, polako se uključi - to mu dođe umjesto kave On inače jako teško prihvaća promjene, gužvu, buku i adaptacija je bila naporna iako je imao skoro 5. Ove godine je drastično bolje, a čak i kad je cendrav šetnja spašava.