Dakle, odluceno da je ne saljemo u vrtic

ali ono cega se ja najvise plasim, je upravo ono sto ninet spominje, a to je da ce neko od nas tri nadrljati kad dodje beba, a sve su prilike da cu to biti ja
Ne znam kakva ce ova beba biti, ali ako bude i mrvicu na Idu, gotove smo. Ona nikom nije htjela u ruke osim meni, nisam se smjela izgubiti iz njenog vidokruga, spavala je samo sa sikom u ustima.....trebam li jos nabrajati?

Vjerovatno ce jedino rjesenje biti teta cuvalica (dosta mi je pomaganja od strane familije) bar par sati dnevno da bih se kol'ko tol'ko mogla posvetiti Idi. A da budem iskrena nekako se nadam da ce bebara biti mirna tj. sve ono sto Ida nije bila pa cemo nas dvije imati puno, puno vremena za druzenje (npr. dok beba spava)
