Mi povremeno imamo takve situacije sa zapišavanjem wc-a i svega oko njega. I zna da ne smije, i svaki put čisti iza sebe, i svaki put mislim da neće više. Zadnji put je dobio i kaznu. I evo, danas je opet to napravio :/
Mislim da je želja da to napravi u tom trenutku jednostavno prejaka i ne može se iskontrolirati. Bez obzira na posljedice. Nakon toga mu je žao, i isto sto puta ponovi "oprosti".
Imam osjećaj da je to kao kad se meni jede npr. čokolada. I znam da će mi poslije biti žao, i svjesna sam posljedica, ali u tom trenutku mi kroz glavu samo prođe: Ma fućkaš to, od sutra više neću. Još samo danas".