kuzim te.vertex prvotno napisa
mislim da djeca u principu razumiju da su granice razlicitih ljudi razlicite. ako im mi na to ukazujemo, te ako i sami postujemu tude granice, ukljucujuci i granice nase djece.
mi kao roditelji smo prvi koji im pokazujemo (ako im pokazujemo) da imamo svoje granice i zelimo da ih ostali, ukljucujuci i nasu djecu postuju.
i prvi koji mozemo djetetu pokazati kao postujemo i njegove granice.
to je prva i osnovna skola o granicama.
moje se dijete kad je bilo malo, uredno penjalo na nas stol u kuhinji. kod bake to nije radila, jer smo o tome razgovarali, a i skuzila je da se baki na to dizu sve kose na glavi.
da i moje dijete hvale u instituciji skole. sto mi je drago. jer shvacam da smo napravili (zasada) dobar posao u smislu da curka razumije smisao odnosa sebe u odnosu na grupu/kolektiv i obrnuto. i da tezi zdravom balansu. te da razumije da moze postovati neka pravila i onda ako ima drukcije misljenje o njima, nego npr. skola.
doduse ona je 8 i pol, i to je malo drgacija privca, nego kod manje djece.
moj post je isao tome, sto su se ljudi cudili jedni drugima, kako drugacije reagiraju na samo saranje fasade. a ja htjedoh reci da je to "drugacije" sasvim ok (dakle nije jedno krivo, a drugo pravo) dok je proizvod sustava vrijednosti.
ja npr. ne mislim da je svaka kazna losa, niti da ce djeca koja odrastaju s povremenim, i ne pretjeranim kaznjavanjem imati zbog toga probleme.
ja osobno zbog raznoraznih razloga (da o njima ne duljim) kaznjavanje ne upraznjavm, jer bih bila apsolutno nevjerodostojna i mislim da curka to jako dobro kuzi.
u tom smislu mi je drago da zasada () u stvarima koje smatram bitnim i vaznim, mi kao roditelji i nasa curka kao dijete nemamo nekih osobitih problema. i da nas zaista respektira u nasem vodstvu.