Drage moje mame, cijelo vrijeme sam pokusavala vratiti mlijeko slijedeci savjete iz mnogobrojnih tekstova kako bih vratila mlijeko, nazalost nije uspjelo i teska srca javljam da odustajem. Mm je bio tu gotovo cijelo jutro, danas je valjda prvi put vidio kako to izgleda i rekao mi je da odustanem, da zna da je majcino mlijeko najzdravije i najbolje za bebu, ali da se boji pumpice i da ga je strah za bebu kada pocne plakati, jer mu se cica fakat ne svidja (bebach ima kilicu, doktor je objasnio da ju je "zaradio" jos u trbuhu), a i mene nekako jeza uhvati da ce se uklijestiti kad zaplace, a inace stvarno rijetko place. Ja sam ipak, tvrdoglava kakva jesam, jos malo forsirala kad je mm otisao raditi, ali sam poslijepodne zakljucila da nema smisla siliti stvar, jer nijednu kap nisam uspjela stvoriti i dati bebici, pa se pocela intenzivno tjesiti tim kako sam i ja ziva i zdrava iako nisam dojena i to pali dok ne pogledam bebu, pa savjest opet proradi, ma kad bih mogla samo malo vratiti vrijeme unatrag... Roda je stvarno super, zao mi je sto mi tu nemamo takvo sto, zao mi je i sto se ovi u rodilistu ne zalazu malo vise, ali razumijem i to, tako je malo osoblja, a tako puno pacijenata, ne znam kako je to u Zg, ali ovdje se jedna turnusna sestra brine cijeli dan za 30 beba, kupanje, presvlacenje itd, i ta ista sestra bi trebala pomagati i majkama. Jedino sto ne razumijem je to sto bi im puno lakse bilo dati bebu mami na podoj nego je nahraniti na bocicu, nazalost i sama sad hranim dijete na taj nacin, pa znam da to traje jako dugo. I ja sam medicinska sestra, radim na sasvim drugacijem odjelu i trudim se koliko mogu i znam oko pacijenata, pa mi je nekako zao kad vidim neke sestre koje nemaju vise nimalo entuzijazma u tom jako osjetljivom poslu, ne ljutim se na njih, razumijem da je tesko, samo mi je zao pacijenata, a i njih, jer je sigurno tesko ici na posao kojemu se ne radujes. Jos jednom i bezbroj puta hvala svima vama koje ste odvojile svoje dragocjeno vrijeme da mi pomognete i ako postoji bilo sta u cemu ja vama mogu pomoci, slobodno mi se obratite. Cuvajte mi se i uzivajte u ovom predivnom trenutku u nasim zivotima, joj ja jos ne mogu vjerovati da sam pomogla da se na svijet donese ovako slatko stvorenjce, stalno ga mazim, sepurim se s njim po gradu i beskrajno sam ponosna! Samo se nadam da nedojenje nece utjecati na njegovo zdravlje i da ce ova operacija kilice koja nas ceka proteci u redu. Puno poljubaca za sve vas i za vase bebice od mene koja sam se sad vec previse raspisala! Hvala vam!