Pa, u stvari, sad kad dobro razmislim kakva je bila moja reakcija, čini mi se da to što sam prasnula u smijeh i nije baš neka pozitivna poruka...kasnije sam provjeravala u knjizi i radnoj bilježnici gdje se točno spominju ti pojmovi i nisam ih našla, pa smo i klinjo i ja ostali zbunjeni. Naime, u samom tekstu se to nigdje ne spominje, u radnoj bilježnici samo u jednom pitanju, a u udžbeniku na kraju postoji rječnik i tamo su tek objašnjeni ti pojmovi. Zbunjujuće i za nas odrasle. (Tako su npr. imali novi test i pitanje Nafta i zemni plin su izvori__________ i opet tog podatka nema u knjizi.)
Svjesna sam da njegov strah potječe od njegove zabrinutosti što ćemo mi reći i kako ćemo reagirati ako dobije lošiju ocjenu. Zato se pokušavam korigirati što više mogu, a to mi, naravno, ne uspijeva baš uvijek :/ Zanima me kako mu ojačati samopouzdanje - iako pretpostavljam da od mene, koja to trebam potaknuti, treba doći pozitivnija reakcija (znači, prvo promijenim svoj stav)-postoje li "čudotvorne" rečenice, ponavljajuće mantre ili sl.?
Link je izvrstan, ima puno dobrih i korisnih informacija i bacam se na istraživanje! Hvala puno na pomoći i molim za daljnju suradnju!