ovo je općeniti post na temu - ne odnosi se isključivo na dijete iz naslovnog posta

po meni je ponašanje jednako važno učenju... jer ako netko pravi gluposti na satu onda mi je sasvim svejedno ima li sve petice ili sve ase u imeniku...

jedna mamina prijateljica (prof u srednjoj) je jedne godine izjavila nešto kao: moram nazad u grad sutra mi je drugi popravni rok... pitaju je da jel normalna, da šta sebi zagorčava lito, da šta nije dicu pustila u miru da guštaju... ona je odgovorila sljedeće: tko je bio ok i normalan na satovima ako i nije znao baš za dvojku pomogla sam mu i pustila ga da uživa u litu... one koji su meni i čitavom ostataku razreda zagorčavali rad cilu godinu nisam pustila... nego sam ja njima zagorčila lito... i ako ne nauče bar za tricu neću ih pustit ni na ovaj rok...

i koliko god ovo zvučalo grozno prema toj jadnoj dječici - ja bih im isto napravila... jer dječica trebaju razumjeti gdje je moguće brbljanje/skakanje/glupiranje a gdje treba pokazati poštivanje nečijeg rada i truda... na kraju profesori su tu da im prenesu znanje, a ne da trpe njihove gluposti...
možda nikom nije palo na pamet da postoje djeca koja bi voljela čuti što to prof ima za reći, a ne mogu to napraviti od dežurnog brbljavca (koji nije nužno najgori učenik u razredu - možda je i najbolji)...

mm (koji je onako, mrga od čovika) je u srednjoj izbacio iz razreda lika koji nikako nije dopuštao profi iz hrvatskog da održi sat... i rekao mu da mu on zabranjuje da se vrati na sat dok ne promini ponašanje... (inače je mm jedva izvlačio dvojku iz hrv. i bio je na popravnom dva puta)... profa je bila baš zahvalna - mlada, prvi posao i naleti na nekog zanatliju koji joj ne da raditi.. baš mi je bilo žao nje kad je mm to pričao...