Moja beba u bolnici
Drage mame i one koje će to postati,
svi smo bar nekad u životu izazvani da nešto učinimo da stvari budu bolje!
Moja druga beba bila je dva dana u bolnici i to je povod da učinim sve što treba da se barem jedno ili sva druga djeca spase
(cvrčak spojila u istu temu)
Prvi put pišem na forumu pa sam nešto zeznula...Nastavak: Moja druga beba bila je dva dana u bolnici, odlučna sam učiniti nešto da se spriječi NEPOTREBNA patnja ijednog drugog djeteta koje će morati proći to isto. Govorim nepotrebna, jer svi smo svjesni da niti jedna bolest nije nešto bezbolno i lako pa naravno da i mi roditelji znamo da treba izvaditi krv, dati lijek i odvraćati djetetu pažnju dok mu daju infuziju u privezanu rukicu i sve ostalo. Ali...
Moje mlađe dijete je staro deset i pol mjeseci, sisa i nikada se nije odvajalo od mene tijekom noći ili dulje od uobičajenih nekoliko sati. Za mene je Juraj moja beba koja je ovisna o meni i ja o njemu. Fizički i psihički. To je moje majčinsko i njegovo djetetovo pravo. Pravila kliničke bolnice u Osijeku su takva da djecu, pa time i prava njihovih majki kategoriziraju do 6 mjeseci i od 6 mjeseci. Da pojasnim. Ja kao majka bebe koja se doji nemam pravo na smještaj u bolničkom internatu preko noći jer je moje dijete starije od 6 mjeseci premda ga dojim kao što se doje djeca do 6 mj. U tom internatu bilo je još nekoliko slobodnih postelja ali pravila su pravila!? Ljubaznošću nekoliko sestara uspjela sam si priskrbiti smještaj, (na koncu su rekli da može ali ću morati platiti) koji je ionako skoro neiskorišten jer sam probdjela kraj bebe koja se stalno budila. Druga stvar koja me je izbezumila i koju želim potaknuti na promjene, je to što dojeći dijete u bolničkoj sobi u najboljem slučaju sjediš na drvenom stolcu, bez ikakvog oslonca i tako 12 sati dnevno. Ja sam dojila i stojeći nagnuta preko ograde od krevetića dok je mali bio na infuziji jer je to bilo potpuno teško u tim uvjetima. Ne želim ovim pismom nikoga vrijeđati niti prozivati. Dosta mi je već opravdanja i vađenja da je kod nas to tako. Hajmo učiniti
nešto da bude bolje, humanije, normalnije. Da nam djeca ne pate zbog glupih zastarjelih pravila. Šta vrijedi argument da se nema novaca, koliko košta nekoliko fotelja za bolničke sobe? Štta košta nekoga da majka smije sjediti noću uz krevet svog djeteta, olakšalo bi se svima, i sestrama koje mogu predahnuti i djeci i mamama koje luduju od brige. Već dva dana sam u traumi od tog boravka u bolnici, od zapomaganja djece da hoće mamu i taju, da hoće kući...od strpnje hoću li moći ostati preko noći u blizini svog malog bolesnika. Nisam spremna odvajati se od bebe kad to neko od mene traži bez razloga!!! Hajdemo nešto učiniti da bude bolje, mi to možemo za svoju djecu i za sebe!
 |
|||
Odgovori s citatom
dorotea24 prvotno napisa
