evo, mogu reći ja, zagovornica prirodnog poroda , kada mislim da epid. može biti korisna.
ako je žena na dripu i na leđima (plus ako joj je ozračje u kojem rađa stvorilo strah i nesigurnost),
tada je moguće da će joj trudovi i porod biti jednostavno preintenzivni, prebolni.
i moguće je da to sve i zakoči porod.
epid. tad može olakšati.
ali i ne mora, nema garancije.
kako reče Andrea Robertson (isto zagovornica prirodnog poroda i edukatorica na području poroda, ali puno poznatija od mene ),
epiduralna zbog upotrebe dripa nekad jednostavno postane nužna.

zapravo epiduralna je proizvod današnjeg uobičajenog načina rađanja i gledanja na porod.
recimo (emso, voč mi nau ) u Nizozemskoj je upotreba epiduralne puno manja nego u ostalim zapadnjačkim zemljama.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=164&Show=2504

Učestalost epiduralne analgezije još je uvijek vrlo niska (7% u čemu su uključeni i carski rezovi) a nizak je i udio indukcija.
...
u Nizozemskoj je porod manje povezivan sa strahom nego u bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji.
Drugačiji pristup porodu - činjenica da bol nije povezana sa strahom uvelike pomaže održanju naše kulture rađanja. Entonox nikad nije uveden u Nizozemsku i većina žena prirodno očekuje da će se moći nositi s boli. Još uvijek samo sedam posto svih žena koje rađaju traže epiduralnu analgeziju. U svakoj je ženi duboko usađeno vjerovanje da je bol potrebna kako bi porod bio siguran. Sposobnost žene da se nosi s boli smatra se njezinom odgovornošću za sigurnost njenog djeteta. Postoji “no nonsens” pristup boli pri porodu, kako među ženama, tako i među primaljama. U pet posto slučajeva ženama se daje petadin. Budući da žene moraju u bolnicu kako bi primile petadin, postoji prag tolerancije na bol. Petadin se ne smatra sredstvom za ublažavanjem boli već “sredstvom koje oslobađa porod” budući da omogućuje ženi oslobađanje od racionalne kontrole i kočnica.