ma radati je super, kakav lakat i nos

nakon prvog poroda sam se osjecala grozno, ponizeno, silovano, odvratno, i taj psihicki dio mi je bilo puno gori od fizickog (oporavljala sam se 2 mjeseca), iako je beba bila divna. nisam zaboravila niti jedan trenutak u toj prokletoj radaoni.

nakon drugog (kucnog) poroda sam skuzila kako stvarno zaboravis da te ista bolilo u sekundi. i kako te taj porod ispuni, dobijes novu snagu, maltene se ponovo rodis. covjece, kakva terapija, to se jednostavno ne da opisati. i ti trudovi su na kraju romanticni, ne gledas na to kao na neke bolove, bas je dobro, jer znas da tvoje tijelo i beba zajedno rade na tome da se sto prije vidite. ma divota. sve sto ostaje su predivna sjecanja, od kojih se najezis svaki put. kakva suprotnost :/

(ne znam kuzi li se, jos sam uvijek pod dojmom svog drugog poroda )

nije ni cudo da preporucaju epiduralnu kad se rada u bolnicama. u takvom okruzenju i najlaksi porod mora boliti :/