Mrvna, ovo si super rekla, i ja se ponekad uhvatim da razmišljam o carskom rezu, nije da ga priželjkujem, ali da se dogodi... obično u tenutcima slabosti duha.

Ono što sam možda nespretno pokušala reći je da strah od boli vjerovatno uvelike utječe na stavove o epiduralnoj. Neke žene će možda unaprijed tražiti epiduralnu, takve stavove smatram pretjeranima (a ne želim osuđivati).
Smatram da porod nije vađenje zuba, pa ajmo umrtvit meso jer ionako zub ide u smeće. Htjela bih iskusiti cijeli proces, biti svjesna svakog trenutka jer su to trenutci u kojima moje sijete dolazi na svijet...
Nena-Jabuka, ne želim te živcirati ali zašto meni ne bilo dopušteno maštati o donekle prirodnom porodu i vjerovati u snagu svog tijela? Mene isto tako živciraju ljudi koji kažu "Je je sad tako govoriš, vidit ćeš kad počnu trudovi, molit ćeš za epiduralnu". Općenito, bilo kakve izjave koje u meni potiču inat mi idu na živce. Meni tad baš dođe da rodim doma i kažem i Evo ti sad, aj sad reci.



Al načelno se slažem s Nenom-Jabukom, pretpostavljam da jednom kad si u uvučen u mašinu, nema povratka i vjerovatno drip (kako su to već mnogi istakli) vuče za sobom epiduralnu...
nisam vidjela temu drip-da ili ne, tu bi trebalo početi...al opet, drip nije nešto što se bira. Uglavnom (disklejmer) svi moji prethodni postovi su pisatni sa premisom da nisam dobila drip.