 |
|||
Zanima me jel se epiduralna daje tako da njeno djelovanje traje do izgona, tj. izgon se ipak mora proživjeti uz bolne trudove? I postoji li mogućnost kad se dobije epiduralna prilikom izgona tražiti/dobiti stolčić, s obzirom na to da se ipak tijekom poroda pod epiduralnom, koliko sam shvatila, mora ležati na boku?
Nisam znalac na ovom podrucju, samo mi je palo na pamet ono da se treba lezati nakon epiduralne da ne bi glava bolila... da li se uopce smije staviti na stolcic zena koja je dobila epiduralnu?
Nažalost, užasno se bojim bolova i iz tog razloga se odlučujem za epiduralnu, mada ponekad ipak poželim probati prirodni porod (nasreću, rodit ću u zemlji gdje je to sasvim normalno i rodilja ne treba kumiti i moliti da bi to dobila), pogotovo kad čitam kako se tijelo i trudovi mogu "osvijestiti" i kontrolirati tako da bol nije neizdrživa. Ipak ne znam koliko sam hrabra da to pokušam!
Osim toga, čula sam ovdje od par žena da su rodile sa epiduralnom (s tim da su im babice pazile na međicu, itd., tako da su prošle bez pucanja, epiziotomije, itd.) i nakon poroda su se super osjećale, nisu imale te glavobolje i sl., tako da ne znam za to ležanje i to.
ja nisam morala ležati nakon epiduralne uopće. čak sam morala i hodati poslije poroda.
a do glavobolje dolazi, onako laički, koliko se sjećam objašnjenja anesteziologa, ako se anestetik razlije u nekakav prostor u koji se ne bi trebao razliti. uf, nadam se da će netko to bolje od mene objasniti.
dakle, glavobolja nije posljedica svake epiduralne nego predstavlja nekakav postotak rizika, odnosno moguću komplikaciju.
glavobolja je posljedica nenamjernog "okrznuća "dure mater (jedne ovojnice) koja se može dogoditi i kod spinalne anestezije i epiduralne anestezijei/ili analgezije.Savjet da se leži nije imperativnog karaktera kod epidurala (kod spinalne anestezije ionako se ne možete pomaknuti dok ne popusti blok) tako da možete biti u položaju kojem hoćete za vrijeme poroda.
Da, i ova jedna žena mi je rekla da je se ona slobodno kretala nakon epiduralne i ništa je nije bolilo, tako da nisam bila sigurna je li ipak malo odležala. Dodatna prednost epiduralne mi je to što se one uopće nisu osjećale iscrpljeno od poroda, a nažalost, mnoge druge koje su kod nas rodile bez epiduralne i uz ostale muke tipa drip, epiziotomija, danima nakon poroda su mi izgledale kao da lebde između života i smrti, a ne želim ni pomisliti da bih bila bespomoćna, iscrpljena i u nemogućnosti da brinem za svoje dijetecvijeta73 prvotno napisa
ja imam iskustvo i s epiduralnom i bez epiduralne. mogu ti reći da sam se, bez obzira na drip i epiziotomiju, i relativno dug porod, bolje osjećala nakon poroda bez epiduralne. s epiduralnom, iako sam se i onda dobro osjećala, mi je malo falio onaj predivan, euforični osjećaj kad je sve gotovo i više ništa ne boli.
nije osjećaj bola taj koji uzrokuje bespomoćnost i iscrpljenost :/
slažem se,uopće se ne sjećam boli za vrijeme poroda samo beskrajnog osjećaja sreće
Uz epiduralnu ti se znatno povecavaju sanse za ovimDa, i ova jedna žena mi je rekla da je se ona slobodno kretala nakon epiduralne i ništa je nije bolilo, tako da nisam bila sigurna je li ipak malo odležala. Dodatna prednost epiduralne mi je to što se one uopće nisu osjećale iscrpljeno od poroda, a nažalost, mnoge druge koje su kod nas rodile bez epiduralne i uz ostale muke tipa drip, epiziotomija, danima nakon poroda su mi izgledale kao da lebde između života i smrti, a ne želim ni pomisliti da bih bila bespomoćna, iscrpljena i u nemogućnosti da brinem za svoje dijete, a to je zbog cestog rezanja kod koristenja epiduralne, nalijeganja na stomak, nedovoljnog tiskanja pa koristenja vakuma itd.a ne želim ni pomisliti da bih bila bespomoćna, iscrpljena i u nemogućnosti da brinem za svoje dijete
Epiduralna povecava sanse da ce se trebati koristiti opet neka tehnologija da bi se zavrsio porod.
Kod prirodnog poroda (znaci ne koristenja anestezije i dripa itd), barem one koje sam ja vidjela, niti jedna zena nije bila kako je ti opisujes (ali jesu "umirale" od epiziotomije jos tjednima jer se nalijegalo na stomak da se zavrsi porod itd). Zene nakon prirodnog poroda (primjeti da nisam rekla "kod vaginalnog", nego "prirodnog poroda") obicno imaju navalu energije, i daleko su od bespomocnog. Procitaj ovih par prica pa reci kakav ti dojam ostavljajuDa li mislis da su one bile bespomocne i preumorne da se brinu za svoju djecu nakon poroda, sto mislis?
Link 1
Link 2
Link 3
Link 4
Link 5
iskreno, meni je NEVJEROJATNO, a nek budem shvaćena kakogod, da netko pri porodu koji ide super, dobro se otvara, nema drip, nema ništa slično od tih fuj intervencija i može šetat, želi da ga se imobilizira i zatupi, eto :/
isto tako mi je jasno da kad imaš drip, "umjetan" vaginalan porod i sve ostalo, želiš epiduralnu, ono #kad me već maltretiraju, i to nije ono što treba bit, nek barem ne znam
Evo, konkretno moj slučaj, ne bojim se toliko prirodnih trudova (samo malčice
ma znaš oće doći ili ne, meni je došlo jer nisam imala piiiiiiip hrabrosti reći točno što želim.
Neće doći ako se postaviš i izjasniš. Ne može ti nitko na silu ugurat drip.
Može eventualno na prevaru(meni su npr.rekli evo malo infuzije :shock: )
al skužiš odma da je to nešto nenormalno, a ne infuzija
lijek za tebe bi bio educirana pratnja na porodu. :/
Točno. Koliko god bolio drugi porod, makar nisam cijelu noć spavala, ja sam poslije imala snage i elana za što god hoćeš (otišla odmah na svojim nogama pod tuš).
Ali nakon dripca...Uvijek ću podržati epiduralnu ako se drip nikako ne možeizbjeći.
Čini mi se da se više bojiš tog osjećaja bespomoćnosti, gubitka kontrole nego bola.Evo, konkretno moj slučaj, ne bojim se toliko prirodnih trudova (samo malčice
No, zapravo u prirodnom porodu zaista nisi bespomoćna, polegnuta na leđa, pod lijekovima, vezana za ctg.
Vidim da nisi u Hrvatskoj, ako možeš napiši nam gdje živiš.
Možda možeš raditi na tome da vratiš osjećaj kontrole tako što ćeš se puno informirati o porodu, možda možeš unaprijed posjetiti rodilište, popričati s primaljama.
Također možeš napraviti plan poroda.
U razmišljanju kako i što želiš može ti pomoći jako dobra Wagnerova knjiga "Pripremite se za porođaj":
http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp?ID=2708
Također možeš pogledati plan poroda na našem potralu:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=180&Show=1631
Naravno da i sudjelovanjem na forumu, možeš dobro iskristalizirati što želiš, a što ne želiš.
Tada ćeš kad porod krene, puno lakše "kormilariti" kroz njega. osoba od povjerenja koja će biti s tobom jako može pomoći u tome, ako je upoznata sa tvojim željama.
Svakako stavi dobre strane epiduralne na jednu stranu vage, a loše na drugu i onda vidi što je za tebe najbolje.
Napisat ću ti kasnije malo i tim dobrim i lošim stranama, sad moram ići, šmrkavac mi se probudio.
i sam glasala ZA.
iako nista ja ne glasam, govorim samo kako je meni bilo i kakvo je moje iskustvo.
meni je porod bio tako koma, i tako mi je u losem sjecanju, da se iz tog razloga nikad nisam odlucila napisati pricu s poroda. desile su mi se sve najgore stvari, uz to nikako nije napredovao porod, bila sam 14 sati u boksu i nikako se nisam otvarala uz jak drip i vec je bila pomalo panika, pa sam vec potpisala za carski...i onda nekak krenulo i rodila. nista nisam osjetila i drago mi. al sam osjetila kad mi je dr lego na trbuh, potpuno me iznenadio, jer sam zmirila i nis nisam vidjela, izbio mi zrak, nije se pomaknuo da udahnem malo zraka, sjecam se te panike i to mi je bilo koma...
ja ne vjerujem da bih ja to izdrzala i drago mi je da sam imala epi, ali i da je na kraju sve dobro proslo...
ovo se odnosilo na izjavu cvjete 73 da nije osjećaj bola taj koji uzrokuje bespomoćnost i iscrpljenost (budući da me se krivo razumilo)
nisam rodila s epiduralnom (nisam htjela),dobila sam drip i ponavljam da se ne sjećam boli jer je moja glava bila potpuno spremna i odlučna da moja beba neće dobiti baš nikakve medikamente zato što mene to boli..
[quote="*mamica*"]A što im inače možeš, kad nisi bespomoćna? Pa nećete se valjda tući
Koje citiranje
Ja sam glasala protiv, ali iskljucivo vodjena svojim (jedinim zasad) iskustvom. Imala sam prirodan porod (i bez dripa, i bez epi), i jedina zelja mi je da mi slijedece iskustvo, kad/ako bude, bude jednako ovakvom.
Znaci, ja sam glasala u smislu "kad bih ponovo radjala, NE bih epiduralnu".
Tebi zelim najbrzi i najlaksi moguci porod.
Za svoja prava i prava svog djeteta u tako osjetljivim trenucima spremna sam se i potućiA što im inače možeš, kad nisi bespomoćna? Pa nećete se valjda tući
Inače, već mjesecima proučavam na Rodinim stranicama sve o porodu, tako da sam upoznata i sa planom poroda i terminima prirodni/vaginalni porod, itd. Živim u EU trenutačno (mogu na pp poslati u kojoj zemlji, ne želim se još uvijek toliko otkrivati
Da ne objašnjavam sad situaciju, kako i zašto... Uglavnom, i meni se čini da bi mi educirana pratnja najbolje došla, iako suprug i ja želimo da on bude na porodu i naravno da će se i on boriti za mene. Najdraže bi meni bilo kad bi mi porod tekao po scenariju "ja lijepo prodisavam trudove, lijepo se otvaram, pri izgonu mogu ustati i pomoći svojoj bebici da lijepo isklizne i sebi da ne puknem i ne budem rezana
Bojim se njihovog laganja i varanja, ono što je krumpirić spomenula, "evo malo infuzije", a ono drip. Znam da će, bude li bezobrazluka s njihove strane, letjeti noge u glavu
[quote="*mamica*"]kako to ide s epiduralnom kod nas,zaista me zanima?
s kojim se doktorom dogovaraš za epiduralnu?
pardon ispalo je da Cubanu pitam,za mamicu je pitanje
dok se ne javi mamica...
ja sam dogovarala s dr koji mi je vodio trudnocu. u bolnici. on je to jutro angazirao anesteziologinju, u biti mi smo nekak neodredjeno pricali o tome, ja sam mislila da jos imamo vremena, ali malo sam ranije rodila, nepredvidjeno i sva sreca da je on to jutro svratio, jer inace ne bih dobila...
ali meni su inace rekli da mi je dr "prepisao" epi, kao indikaciju, takav sam slucaj bila..
inace mi najgore to, kaj se moras natezati oko toga. postujem sve odluke, nek se svi educiraju, izvazu, odluce...ali ako sam odlucila, ja bih da mi je tam na tacni. a ne da se moram s nekim dogovarat, molit, pa mi ne daju, pa je "prekasno"...ako odlucim, mogu sama, hvala ne, nek ostane na tacni...to mi je stvar izbora.
dan!
ja sam za ne epiduralna!
iako imam od 1. puta grozno iskustvo, i za 2. put sam se jako bojala, ipak sam cijelo vrijeme govorila da ju ne želim - bila sam jaka i odlučna - ali najviše zbog toga jer sam se bojala kakve bi posljedice epiduralna ostavila na meni.
i drago mi je da je nisam tražila niti dobila.
2x put je sve bilo jednostavnije, lakše, brže.
dovoljno mi je bilo što je MM bio uz mene, on je bio moja nezamjenjiva epiduralna i na tome mu beskrajno hvala!!!!
Kako je već nika rekla, a pisale su i druge cure na svojim pričama s poroda i u drugim postovima, dogovarale su se sa doktorima koji im vode trudnoću. Tako sam i ja namjeravala, s tim da, pošto sam u Hrvatskoj otišla na pregled kod privatnice, pitala bih je s kim i kako o tome i u bolnici porazgovarati.
uh, nikad više. 30 sati trajao porod, epiduralnu mi savjetovao doktor nakon 20 i nešto sati trudova i neotvaranja. rodila sam van Hr. kad sam ju dobila bili su trudovi na minutu, anesteziologinja fulala jednom, probili mi moždanu ovojnicu, rezultat svega jest nova operacija zbog nesnosne konstantne izluđujuće glavobolje.. nemam vremena pisati ispočetka, postala sam još prije o svom iskustvu. nikad više ne želim ikakve lijekove u svom životu vidjeti, a kamoli opet nešto kao što je epiduralna. dan danas osjećam posljedice, kojih se vjerojatno neću riješiti do kraja života
znaš li šta su ti radili?uh, nikad više. 30 sati trajao porod, epiduralnu mi savjetovao doktor nakon 20 i nešto sati trudova i neotvaranja. rodila sam van Hr. kad sam ju dobila bili su trudovi na minutu, anesteziologinja fulala jednom, probili mi moždanu ovojnicu, rezultat svega jest nova operacija zbog nesnosne konstantne izluđujuće glavobolje.. nemam vremena pisati ispočetka, postala sam još prije o svom iskustvu. nikad više ne želim ikakve lijekove u svom životu vidjeti, a kamoli opet nešto kao što je epiduralna. dan danas osjećam posljedice, kojih se vjerojatno neću riješiti do kraja života
pročitala sam epiduralnu zakrpu,
jesam li dobro shvatila da ti to nije napravio isti anesteziolog?
ja sam primila epiduralnu pri prvom porodu. iako sam bila veliki protivnik svih tih lijekova, nakon 8 sati trudova koji su dosezali 127 na ctg-u, nisam imala pet min odmora, zahtijevala sam ju i dobila. anesteziologinja u kbc rijeka bila je jako ljubazna i piknula me bez problema (a bilo je teško biti 100% mirna bez da dah ispustiš). nakon 6 h od davanja epi došao je dež dok, bila sam otvorena do kraja, trudovi su i dalje bili jaki, samo ih nisam fizički osjećala, a bebač nikako da se spusti, glavica je bila velika a ja imala usku zdjelicu. tako se taj doktor odlučio da mi povuku epiduralnu i ubrizgaju mi 25 kapi dripa. a ja u trudovima, potpuno otvorena! mislila sam da ću umrijet od bolova, više nisam ničega bila svjesna, takvu bol više ne želim nikad osjetit. i nakon još 4 sata od dripa ja i dalje na stolu, došao opet doktor u obilazak i kaže idemo hitno na carski... tamo su mi opet dali epi, bila sam budna cijelo vrijeme i primila moje malo zlato u naručje čim su ga izvadili iz trbuha. nakon toga bila 12 sati u šok sobi, za to vrijeme donijeli su mi ga dva puta da ga vidim, i konačno me premjestili na odjel i od tada smo bili cijelo vrijeme skupa. zbog svega tog što sam prošla dajem glas za epiduralnu, mada mame koje imaju uvjete, tj.da su bebe normalne težine i da je mamina zdjelica dovoljno široka sigurno bi opet izabrale vaginalni, što je sigurno i neusporediv osjećaj u usporedbi sa carskim.
Glasala Ne!
Slazem se sa onom od mammaJuanite za kombinaciju epi + drip i ostalo.
Mislim da za porod najvise pomaze vjera u sebi + pravilna edukacija + pomoc od iskusnog asistenta.
Kako kaze moja instruktorica yoge, kada upoznamo strah onda je lakse ici na porod. Strah, narocito strah od bolova ili nepoznatog, nam je najveci neprijatelj. Ili kako kaze zena sa mog avatara Bene Gesserit - Strah je ubica uma!
nije mi jasno zašto opet glasaš za epiduralnu kad je ona djelomično razlog zašto si završila na hitnom carskom :/
da, blood patch. nije mi radila ista anesteziologinja, još je tražila da joj kažem ko mi je radio epiduralnu, jer je to jako neprofesionalno (iste su bolnice samo jedno je samo rodilište a drugo baš bolnica, kao npr. petrova i rebro. htjela je pričat s njom o tome).
uglavnom, tko ne vjeruje, evo link sa smrtnom posljedicom nakon epiduralne . ista stvar se mogla dogodit i meni, samo sreća što je dr. rekla da nema šanse da mi još jednom radi blood patch jer to nije bezazleno.http://gordanasi.blogger.ba/arhiva/2008/07/04/1654459
Kad smo već kod tih loših strana, problem s epiduralnom je što ona olabavljuje mišiće zdjelice i zato može produžiti porod. Ti mišići služe da zajedno s oblikom kostiju tvore "navigacijski sistem" za rotaciju bebine glavice pri prolasku kroz porođajni kanal.
Bebina glavica se rotira baš da bi lakše prošla van, sjetite se vađenja plutenog čepa iz boce, puno lakše ide ako ga se zarotira.
Mekani mišići ne vode dobro glavicu i onda ona zapne u najužem dijelu i beba se ne spušta.
Educirane primalje (npr. u Varaždinu) tada probaju napraviti "pelvic press", ne znam kako bi bio dobar prijevod, nešto kao pritiskanje zdjelice.
Zdjelica se pritišće na gornjem kraju, a time se širi na donjem i tako se nekad glavica može osloboditi.
Uz to, kad u porodu nema boli, ne podražiju se receptori za otpuštanje prirodnih opijata endorfina.
Endorfini bi inače preplavili krvotok i bebe i mame, olakšavajući im da se nose s naporima poroda i ono najljepše...nakon poroda izazivaju predivan osjećaj opijenosti, sreće, zadovoljstva.
Budući da su opijati, oni izazivaju trenutni osjećaj "ovisnosti" u mami. Žene koje su rodile u tom prirodnmom koktelu hormona sreće kasnije se lakše nose sa izazovima nespavanja, maratonskog dojenja i duže doje svoju djecu.
Da sam ne pišemo samo o negativnim stranama i komplikacijama....
Dobra strana epiduralne je da u trenu kad nestane bol, ženama koje su jako uplašene i porod stoji na mjestu može pomoći u snižavanju količine adrenalina.
To je situacija kad žena satima ima stvarno jake, jake trudove, a grlić ni makac, stalno je na 3-4 cm.
Zapravo je to mehanizam koji nam je zajednički sa svim sisavcima. Ako je neka životinja u opasnosti od predatora ili sl. visoka količina adrenalina će odgoditi porod dok opasnost ne prođe.
Tako je i s nama. Oksitocin izaziva trudove i mišići koji se nalaze u gornjem dijelu maternice naporno rade, guraju bebu van, ali u vratu maternice se nalazi još jedna vrsta kružnih mišića. Oni idu u krug grlića i osjetljivi su na adrenalin.
Kod straha, uznemirenosti, osjećaja promatranosti oni se jednostavno stisnu, kao da bi zavezali vreću i nema daljeg otvaranja bez obzira na trudove.
Epiduralna može smanjiti adrenalin, smiriti ženu i otpustiti taj grč.
A najbolje bi bilo, naravno, da do njega ni ne dođe.
nisam rekla da zadnjih 2-3 sata nisam bila pod epi. tako da sam rađala osječajući trudove i onaj nagon za tiskanje. meni su predlagali epiduralnu jer je dr. vidio da se ne otvaram i da je to iscrpljujuće, tko zna hoću li imati snage. pošto sam rekla da želim prirodan porod bez ičega. svaku moju želju su poštovali, 3 puta sam odbijala drip i epi, a na kraju sam birala između epi i carskog. drugi put planiram u graz kod monike
Čitam evo po netu o toj epiduralnoj, znam žene koje su rađale pod njom, i u familiji, i jedna sam strašno veliki paničar. Bojim se porođajnih bolova ko vraga jer imam nevjerojatno nizak prag boli. Ali koliko se bojim tih bolova toliko mi je pomisao o epiduralnoj uvijek nekako bila mrska. Instiktivno valjda. Inače sam tip ljudi koji valjda to šesto čulo ima, šta ja znam.
No, da skratim. Ne znam jeste vijdele ovaj članak, ja sam evo danas nabasala na njega, pa ga kopiram ovdje. Dugačak je ali ga se isplati pročitati.
Najbolji primjer medikalizacije i dehumanizacije porođaja jest nepotrebni carski rez pri kojem kirurg vodi glavnu riječ, a žena više nema nikakvu kontrolu. Carski rez spašava živote, ali nema dokaza da je veći broj carskih rezova u mnogobrojnim zemljama u posljednjih 20 godina poboljšao ishode porođaja. Kako je to moguće? Kako se proširuju indikacije za carski rez i broj zahvata je sve veći, sve manji postotak carskih rezova spašava živote. No rizici tih velikih kirurških zahvata ne smanjuju se kako raste njihov broj. Logično je da će na kraju doći do brojke gdje carski rez ubija i spašava gotovo jednak broj beba.
Žene i njihove bebe trenutačno plaćaju visoku cijenu promidžbe carskog reza. Znanstveni podaci o maternalnome mortalitetu povezanom s carskim rezom pokazuju da bi povećan broj slučajeva maternalnog mortaliteta u SAD-u i Brazilu mogao barem djelomično biti rezultat visokih stopa carskog reza u tim zemljama. Obje zemlje trebaju pažljivo istražiti sve slučajeve smrti rodilja kako bi provjerile čvrstu pretpostavku da je rastući broj smrti rodilja povezan s visokom stopom carskog reza. Podaci o ostalim rizicima za majku i dijete koji su povezani s carskim rezom znače da i majka i dijete plaćaju visoku cijenu, kako u trenutačnom porođaju tako i u budućim trudnoćama.
Zašto onda toliko nepotrebnih carskih rezova? Kada maternalnu skrb kontroliraju liječnici, a primalje su marginalizirane ili odsutne, veća je stopa carskog reza. Mnoge su studije pokazale da je u niskorizičnim porođajima na kojima je prisutna primalja stopa opstetričkih intervencija niža nego kada liječnici pružaju osnovnu porođajnu skrb niskorizičnim rodiljama. Nije slučajno da su najviše stope carskog reza na svijetu u SAD-u, Kanadi i urbanim područjima Brazila, gdje su opstetričari prisutni na većini normalnih porođaja, a postoji vrlo malo primalja koje su prisutne na vrlo malom broju porođaja. Imati visokoškolovanoga ginekološkoga kirurga na normalnom porođaju slično je kao imati dječjeg kirurga kao dadilju za normalno dvogodišnje dijete. To bi bilo uludo trošenje njegova vremena i vještina, a kada bi se dijete umorilo i postalo nemirno, kirurg bi mogao pasti u iskušenje da mu da lijekove, dok bi školovana dadilja umirila dijete mnogim nemedicinskim tehnikama – medikalizacija normalnog djetinjstva nalik je na medikalizaciju normalnog porođaja. Visoka stopa carskog reza simbol je nedostatne humanizacije porođaja.
Pretjerana uporaba elektivnoga carskog reza i drugih nepotrebnih opstetričkih intervencija rizična je i za društvo u cjelini. Čak ni najbogatije zemlje svijeta nisu financijski u mogućnosti presaditi sva srca, dijalizirati sve bubrege ili dati nove kukove svim ljudima kojima bi te procedure poboljšale stanje. Mora se odlučiti koji će medicinski i kirurški zahvati biti omogućeni i ta će odluka odrediti tko će preživjeti. Carski rez koji je učinjen bez ikakve medicinske indikacije, samo zato jer je žena tako odlučila, zahtijeva kirurga, drugog liječnika kao asistenta, anesteziologa, medicinske sestre, opremu, operacijsku salu, krv spremnu za moguću transfuziju, dulji ostanak u bolnici itd. To stoji jako puno novca i, što je podjednako važno, zahtijeva mnogo školovanja zdravstvenog osoblja, što većinom pokriva država, čak i ako carski rez izvodi privatni liječnik u privatnoj bolnici. Ako žena ima carski rez jednostavno zato što joj je tako draže, bit će manje osoblja i novca za ostatak zdravstvene skrbi.
Kao što je već rečeno, to opasno crpljenje financijskih zaliha daleko je veće kada se praksa izvođenja carskog reza preseli iz mjestâ kao što su SAD i Australija u zemlje u razvoju koje imaju mnogo manje novca za zdravstvene usluge. Na primjer, u jednoj brazilskoj pokrajini u 59 bolnica stopa carskog reza viša je od 80 %, u tri zdravstvena okruga stopa carskog reza viša je od 70 %, a u još 13 zdravstvenih okruga stopa carskog reza viša je od 60 %, pri čemu ona za cijelu pokrajinu iznosi 47,7 %. Jasno je da je to golemo iscrpljivanje ograničene svote novca koju Brazil ima za zdravstvene usluge. Brazilske žene također plaćaju cijenu. Navedene podatke o dokazivanju više maternalne smrtnosti pri elektivnom carskom rezu u Velikoj Britaniji, dodatno potvrđuju podaci da je u dijelovima Brazila s tim šokantno visokim stopama carskog reza nedavno porasla i stopa maternalnog mortaliteta. Izvođenje carskog reza na zahtjev skup je i opasan luksuz.
U svjetlu tih tema, Odbor za etičke aspekte ljudske reprodukcije i Zdravlje žena FIGO-a (međunarodne krovne organizacije nacionalnih opstetričarskih organizacija) u svom izvještaju za 1999. godinu navodi: "Izvođenje carskog reza iz medicinski neopravdanih razloga nije etički opravdano."
Je li bolnički porođaj u Australiji siguran?
Dok su mnogi opstetričari skloni pitati "Je li porođaj kod kuće siguran?", prihvatljivije i važnije pitanje za Australiju glasi: "Je li bolnički porođaj siguran?" Srećom, mnogi australski opstetričari počeli su zahtijevati praksu temeljenu na dokazima. To je ohrabrujući korak, ali postoji golem jaz između onoga što znanstveni dokazi smatraju najboljom praksom i onoga što se događa u Australiji.
Najmanje 80 % svih žena u stanju je roditi dijete bez ikakvih intervencija, ali u Australiji od svih nerizičnih trudnica koje rađaju svoje prvo dijete u privatnim bolnicama, samo 18 % njih liječnici smatraju sposobnima za normalan porođaj bez ozbiljnih intervencija. Više od polovine nerizičnih australskih žena koje rađaju svoje prvo dijete liječnici smatraju nesposobnima da spontano započnu porođaj: samo 47 % nerizičnih žena koje rađaju svoje prvo dijete u australskim privatnim bolnicama spontano dobiva trudove. Te su brojke uistinu šokantne.
Činjenica da polovina nerizičnih žena koje rađaju svoje prvo dijete u privatnim australskim bolnicama dobiva epiduralni blok zbog porođajnih bolova može značiti samo dvije stvari:
1) liječnici i bolnice pojačavaju bol trudova,
2) ženama nije rečena istina o rizicima primjene epiduralnog bloka.
Da bismo shvatili odakle epidemija davanja epiduralnog bloka za normalni porođajni bol, nužno je shvatiti što se događa sa ženom prije nego što joj se epiduralna ponudi. Skrb koju rodilja prima od dolaska u bolnicu značajno pojačava bolnost njezinih trudova. Znanstveno je dokazano da porođajne bolove značajno pojačavaju: rađanje u nepoznatu prostoru; okruženost nepoznatim ljudima; primjena nepoznatih procedura; ostavljanje rodilje same tijekom porođaja; stavljanje u vodoravni položaj i nedopuštanje slobodnoga kretanja; prokidanje vodenjaka; indukcija ili pojačavanje trudova lijekovima. Žena u trudovima dolazi u bolnicu, na njoj se obavlja nekoliko procedura koje pojačavaju bol, a zatim joj se nudi epiduralna pa je zahvalna osoblju zbog olakšanja bolova, koje je osoblje većinom i izazvalo.
Epidemijske razmjere uporabe epiduralnog bloka za normalne porođajne bolove prati i naglo povećavanje uporabe snažnih i opasnih lijekova za indukciju i pojačavanje trudova. U posljednjih deset godina australski je opstetrički "slijed" farmakološko induciranje porođaja, što vodi do pojačanih bolova, što vodi do davanja epiduralnog bloka, što vodi do operativnog porođaja uz pomoć forcepsa ili vakuuma. Budući da svaka od tih intervencija nosi i značajan rizik, taj slijed procedura povećava rizik za ženu i bebu. Na primjer, trudovi koji su započeti lijekovima imaju drugačiju jačinu i drugačije intervale od prirodnih, što ne samo da pojačava bol, nego i povećava rizik od fetalne hipoksije.
Zašto epiduralni blok dovodi do operativnog porođaja? Dva su razloga. Prvi: kako žena zbog epiduralne više nema osjeta od struka naniže, liječnik je u velikom iskušenju da nastavi s kirurškim intervencijama. Drugi je razlog fundamentalan za osnovno razumijevanje porođajnog procesa. Porođajni su bolovi esencijalna komponenta normalnog porođaja budući da stimuliraju mozak da otpusti hormone koji zatim stimuliraju maternicu da se steže normalnim intenzitetom i u normalnim razmacima kako bi protok krvi kroz placentu bio stabilan te kako ne bi došlo do fetalne hipoksije. To je vrlo osjetljiv proces. Epiduralna blokada ometa taj proces i vodi do usporavanja ili prestanka normalnog porođaja. Moguće je pokušati prevladati taj problem sve jačom stimulacijom maternice sve većim i većim dozama lijekova kao što je oksitocin – to je prilično uobičajen scenarij za visokotehnološke porođaje u kojima jedna intervencija zahtijeva drugu intervenciju kako bi se prevladale komplikacije nastale zbog prve intervencije. Znanstveni su dokazi jasni: čak i uz te pokušaje da se prevlada usporavanje porođaja nastalo zbog epiduralnog bloka, još uvijek je četiri puta veća vjerojatnost da će nakon epiduralnog bloka biti potrebna uporaba forcepsa ili vakuuma i barem dvostruko veća vjerojatnost da će biti potreban carski rez. To nije iznenađujuće – to je neizbježan rezultat primjene intervencije, epiduralnog bloka, koja u biti zaustavlja porođajni proces. Takva epidemija davanja epiduralnog bloka u normalnim porođajima isključivo je rezultat ponašanja liječnika koji su ženama nahvalili tu proceduru. Jedini razlog zašto toliko žena pristaje na epiduralni blok u normalnom porođaju jest to da im je rečeno da je to "bezopasno".
Je li epiduralni blok bezopasan? Najvažniji novi trend u opstetriciji jest princip s kojim se svi slažu: da se svaka opstetrička praksa mora temeljiti na najboljim znanstvenim dokazima. Koji su dokazi za sigurnost epiduralnog bloka?
Prvo, teško da proceduru možemo nazvati sigurnom kada gotovo četvrtina (23 %) žena ima komplikacije nakon primanja epiduralne. Rizici za ženu mnogobrojni su i ozbiljni, počevši od mogućnosti da žena zbog primanja epiduralne umre. Maternalni mortalitet za žene koje su primile epiduralni blok za normalne porođajne bolove tri puta je veći nego za žene koje imaju normalan porođaj bez epiduralne. Na svakih 500 epiduralnih, jedan je slučaj privremene paralize, a u jednom slučaju od pola milijuna paraliza će biti trajna. Žena ima 15 – 20 % više vjerojatnosti da dobije visoku temperaturu nakon primanja epiduralne, što zahtijeva dijagnostičku procjenu zbog mogućih upala u žene i bebe, što katkad može biti invazivno, npr. spinalna punkcija bebe. Između 15 i 35 % žena koje su primile epiduralnu, nakon porođaja pati od retencije mokraće.
Koliko je učinkovit epiduralni blok u smanjenju bolova? U otprilike 10 % slučajeva epiduralni blok ne djeluje i bol se ne smanjuje. Čak i kada djeluje, otprilike trećina žena koje su primile epiduralnu izjavljuje da bi radije odustale od nekoliko sati bezbolnog porođaja samo da ne trpe dane ili čak tjedne bolova nakon porođaja. Od 30 do 40 % žena koje su primile epiduralnu imat će jake bolove u leđima nakon porođaja, a 20 % njih bolove će osjećati i nakon godinu dana.
Mnogobrojna znanstvena istraživanja pokazala su da se ženama koje prime epiduralni blok za normalne porođajne bolove bitno produljuje druga faza porođaja. To pak dovodi do četiri puta veće vjerojatnosti da će biti potrebna uporaba forcepsa ili vakuuma i barem dvostruko većeg rizika od carskog reza, a te operativne intervencije i same nose ozbiljan rizik. I dok bi mnoge žene možda i bile voljne preuzeti rizik za vlastito tijelo kako bi si olakšale bolove, vrlo je malo vjerojatno da bi riskirale i zdravlje svojih beba. Uobičajena komplikacija u žena koje prime epiduralnu jest nagli pad krvnog tlaka, što dovodi do naglog opadanja protoka krvi kroz posteljicu do fetusa, što rezultira blagim ili ozbiljnim nedostatkom kisika za fetus, kao što se može vidjeti na fetalnom monitoru otkucaja srca. U još jednoj tipičnoj visokotehnološkoj strategiji primjene druge intervencije kako bi se pokušali zaustaviti problemi nastali zbog prve intervencije, liječnici ženi intravenozno daju veliku količinu tekućine pokušavajući spriječiti pad krvnog tlaka zbog epiduralne, što ne uspije svaki put. Nedostatak kisika za bebu tijekom djelovanja epiduralnog bloka predstavlja moguću opasnost te Američki koledž opstetričara i ginekologa izvještava da fetalni monitori otkucaja srca pokazuju da 8 – 12 % beba čije su majke primile epiduralnu za normalne porođajne bolove pati od ozbiljne fetalne hipoksije.
Postoje i drugi rizici za bebu, što uključuje i podatke da neke bebe čije su majke primile epiduralni blok, u dobi od mjesec dana imaju nedostatne neurološke funkcije. Noviji izumi u epiduralnom bloku, kao što je mijenjanje vrste ili količine lijekova ili tzv. "hodajuća epiduralna", ne uklanjaju te opasnosti za majku i bebu.
Jedan je od razloga za epidemiju epiduralne u mnogim zemljama taj što ženama nisu rečene znanstvene činjenice o svim rizicima za njih i njihove bebe kada se epiduralni blok upotrebljava za normalne porođajne bolove. Na jednom sastanku opstetričkih anesteziologa u SAD-u raspravljalo se o tome kako spriječiti da bilo kakve informacije o rizicima epiduralne izađu u javnost. Izgovor koji se mogao čuti bio je tipični lažno zaštitnički stav koji imaju neki liječnici: "Ne želimo uplašiti gospođe." Nužno je da se svakoj ženi kojoj se nudi epiduralna kažu i znanstvene činjenice o rizicima kako bi mogla svjesno i informirano pristati na proceduru.
Uza sve te rizike koje epiduralni blok nosi za ženu i bebu, zašto liječnici nagovaraju žene na to? Istraživanja pokazuju da liječnici više vole da žena primi epiduralnu jer je tada tiha i lakše pristaje na liječnikove prijedloge. Nadalje, česta uporaba epiduralne u normalnim porođajima stvorila je novu specijalnost, opstetričku anesteziologiju, koja je vrlo unosna i u procvatu – u časopisima opstetričke anesteziologije možete vidjeti reklame koje pozivaju liječnike da kupe privatne zrakoplove.
Tragičan je opstetrički slijed koji počinje pretjeranom uporabom lijekova za indukciju i pojačavanje trudova, što vodi do pretjerane uporabe epiduralnog bloka, što neizostavno rezultira ekstremno visokim stopama uporabe forcepsa ili vakuuma – u Australiji je ta stopa najviša zabilježena u svijetu. Kako je moguće da trećina beba u Australiji mora biti silom izvučena iz svojih majki? Takvo nasilno izvlačenje rezultira ozljedama novorođenčeta kao što su modrice i otekline na glavi. Uporaba kirurškog instrumenta također znači epiziotomiju, a sve te invazivne kirurške procedure rezultiraju ozljedama koje su očigledne i šest mjeseci nakon porođaja; to uključuje 54 % žena s bolovima u međici, 18 % s nemogućnošću zadržavanja mokraće, 19 % s problemima s crijevima, 36 % s hemoroidima i 39 % sa seksualnim problemima. To nam daje pravo da stopu epiziotomije višu od 20 % (46,6 % iznosi sada) opišemo kao sakaćenje ženskih spolnih organa.
Kakva je situacija u Australiji kad je carski rez u pitanju? Stopa od 25,9% u privatnim bolnicama dvostruko je viša od stope koju preporučuje WHO i dvostruko viša od stope carskog reza u zemljama koje imaju daleko niži perinatalni mortalitet od Australije. Stopa slučajeva hitnoga carskog reza nije ekstremna, ali stopa elektivnoga carskog reza uistinu jest. Trećina svih carskih rezova događa se zbog "nenapredovanja porođaja" ili "neproporcionalnosti", što je labav, neprecizan dijagnostički opis koji se pokazao vrlo popularnim među privatnim opstetričarima koji su previše nestrpljivi da bi se upustili u puno trajanje savršeno normalna porođaja.
Budući da žene u privatnoj skrbi imaju daleko veću stopu carskog reza od žena u javnoj zdravstvenoj skrbi, australski nacionalni parlament proveo je istraživanje. Odgovor koji se ponavljao, a bez ikakva znanstvenog dokaza, bio je da se mnoge žene s rizičnom trudnoćom odlučuju za privatno zdravstveno osiguranje. Uslijedila je australska studija koja je pokazala da su te izjave zapravo bile lažna svjedočenja jer žene u privatnoj skrbi imaju manje medicinskih i opstetričkih komplikacija koje bi mogle dovesti do carskog reza.
Zašto je onda više carskih rezova u privatnih pacijentica? Slijed koji smo prikazali također rezultira pretjeranim, nepotrebnim carskim rezom i ženama se u privatnoj skrbi daje više epiduralne i indukcije, koje vode do carskog reza. Nadalje, u privatnoj praksi vrlo je malo primalja i, kao što ćemo uskoro vidjeti, postoji čvrst znanstveni dokaz da se primjenjuje daleko manje nepotrebnih intervencija ako je primalja glavna osoba za praćenje porođaja. Valja spomenuti i to da je carski rez vremenski "zgodniji". Carski rez može se dogovoriti u vrijeme koje odgovara liječniku i bolnici te, umjesto dvanaest sati, može trajati tek 30 minuta. Najnoviji izgovor kojim se opstetričari koriste za pretjerane nepotrebne carske rezove jest da žene više vole carski rez i same ga traže – to je neutemeljen i neetičan izgovor o kojem detaljno pišem u tekstu Choosing caesarian section.
Je li bolnički porođaj u Australiji siguran? Nakon pregleda svih navedenih informacija, jedini razuman odgovor mora biti glasno NE, pogotovo za žene u privatnoj skrbi.
preuzeto sa: http://www.udrugaprimalja.hr/content...3=0&G4=0&ID=11
Ja sam glasala ZA i uvijek cu. Imam odlicno iskustvo sa epiduralom, nikakve komplikacije niti glavobolje nijesam imala. Ustala sam poslije porodjaja sasvim normalno, bez ikakvih poteskoca....
Moram da priznam da mi nije bio bas prijatan osjecaj oduzimanja donjeg dijela tijela, i da me bio uhvatio blagi napad panike kada je to krenulo, ali sam se brzo navikla. Inace sam veeeliki panicar i nikako ne podnosim bol, iako sam uspijela da se sa njim izborim pri prvom porodjaju, ali vise to ne bih ponavljala, ako ne mroam.
Najcesce su me "savjetovali", kada su htjeli da me razuvjere u potrebu anestezije, da mi je to drugi porod i da ce sve ici brze i lakse. A nije bilo tako, i ne daj boze da nije bilo epridurala. Manje smo pod stresom bile i beba i ja. I do posljednjeg momenta njesam imala bolove, odnosno rodila sam iz drugog napona, slusajuci doktora.
A nije mi bas jasno zasto neko kaze da porodjaj uz epidural nije porodjaj pririodnim putem. Sve je apsolutno isto, sve tece isto, samo sto ne boli. DAkle, proces je identican.
Evo, i ja sam rodila sa epiduralnom i glasala sam ZA...baš dan prije poroda sam slušala na trudničkom tečaju o EPA-i i tamo prikupila odlične informacije (mada sam stalno govorila da ću epi, moj prag boli je vrlo vrlo nizak, a i strah me bilo da ću nogama poćulati doktore oko mene)
Predavanje je držao dr.anesteziolog. u usporedbi poroda sa EPA-om (pravilni naziv je epiduralna analgezija) i bez, predočio je istraživanje prema kojemu dijete dobije puno manje 'lijekova' pri porodu sa EPA-om nego bez. Da pojasnim...
EPA je blokator receptora boli koji šalju signal u mozak da nas boli, to znači da nas sa EPA-om boli, samo mi to ne znamo
ako nekoga brine niski tlak, ne treba, ja ga imam i tijekom poroda sam dobila infuziju da mi se održi nivo tekućine u tijelu, jer, da, EPA snižava tlak, ali nema nesvjestice zbog toga...
dobila sam i drip, ali zbog toga jer sam se sporo otvarala. nakon EPA-e, otvorila sam se u roku sat vremena (sa 6 na 10 cm....a tih 6 cm otvarala sam se 12 sati...)
uglavnom, moja teta anesteziolog je bila tako divna...prali su me trudovi, ono baš jaki, i onda je ona došla, pomazila me, rekla dušo, evo sad ćemo ti dati epiduralnu...ja sam je slušala ko malo dijete...kad sam dobila inekciju samo sam joj rekla: bog vas blagoslovio', uz smješak i to je bilo to.
okrenula sam se i dragala svoj trbuh, moju bebu koju ću uskoro vidjeti...došao je nagon za tiskanjem (ogroman pritisak na trticu), doktori su se sjatili oko mene i tiskala sam dva puta. zamolila sam ih da ne rade epiziotomiju, ali su odmah rekli da će morati jer da nisam elastična dovoljno, i vidjelo se da im je krivo! (nisu svi mesari)...
moja beba je došla na svijet nakon drugog tiskanja, sav je odjednom izašao - nije bio plav ni izmučen, stavili su mi ga na trbuh i ja sam mu samo rekla - uspjeli smo ja i ti...nakon toga pranje i vaganje, ja šivanje...pola sata i prvo dojenje...no to je već druga tema
dakle, apsolutno sam za epiduralnu, i pomalo me vrijeđa kad mi kažu da to nije prirodan porod...a zaista me masu žena mrko gleda zbog toga
ja ipak mislim da sam na dobitku jer nisam vikala ni ja ni moja beba ni doktori...
Zaboravila sam reći da pri porodu bez EPA-e, u krvotok djeteta uđu raznorazni lijekovi...jeste li znale da vam dr. bez obzira daju lijekove za smirenje kod takvog poroda? ne znam, jedino ako ste izričito tražile da ne, ali uobičajeno je da se daje i nekoliko doza + drip.
isto, u vezi dripa. na tečaju smo naučili da svaka trudnica može imati različitu jačinu trudova i to ne ovisi o ničemu posebno. zato neke rode u roku sat vremena, a neke se otvaraju dugo.
drip se daje da se potpomognu prirodni trudovi koji često nisu dovoljno jaki da istjeraju dijete iz maternice...
isto se ne daje drip svakome, ako se vidi da su trudovi ok, jaki, onda se ne daju...ali zašto pustiti da se dijete muči, da izađe plavo i izmoreno, ako ne treba?
zato, DA i dripu, ako je potrebno...
ne znam za vas, ali ja imam zaista jako dobra iskustva sa doktorima na porodu, a na tečaju su nam dobro objasnili zašto je sve tako kako je...
eto, nadam se da će nekome ovo pomoći
Što je loše u vikanju?ja ipak mislim da sam na dobitku jer nisam vikala ni ja ni moja beba ni doktori...
Što je loše u vikanju?ja ipak mislim da sam na dobitku jer nisam vikala ni ja ni moja beba ni doktori...
paaaa...nisam htjela da to bude prvo što mi beba čuje :/
prvo što je čuo bilo je: ljubavi moja, uspjeli smo ja i ti
inače, tko želi vikati, neka viče, nemam ništa protiv...
ovo nije istina
Doktori obicno traze od zene da ne vice jer tako gubi i snagu i vazduh dodatno, koji se trebaju stedjeti.
Ali je manja šteta pustiti glas nego biti tiho puna lijekova.
Doktori traže od žene da ne viče jer to njih smeta.Ali je manja šteta pustiti glas nego biti tiho puna lijekova.
tako jeovo nije istina
lijekovi za smirenje se ne daju niti kod poroda s niti bez epiduralne analgezije, ustvari oni su u tom slučaju kontraindicirani
daju se samo analgetici i to kada se zna da će proći dovoljno vremena do poroda
moram na ovaj komentarDoktori traže od žene da ne viče jer to njih smeta.Ali je manja šteta pustiti glas nego biti tiho puna lijekova.
Fidji faca si
tako jeovo nije istina
lijekovi za smirenje se ne daju niti kod poroda s niti bez epiduralne analgezije, ustvari oni su u tom slučaju kontraindicirani
daju se samo analgetici i to kada se zna da će proći dovoljno vremena do poroda
na analgetike sam mislila
ja samo govorim što mi je rečeno na trudničkom tečaju, dakle nisam izmislila ove stvari nego mi je to potkrijepljeno dokazima...znanstvenim istraživanjima...
znam da ima više takvih istraživanja i da svatko brani svoje, ali uz odlično iskustvo sa EPA-om, meni odogovara ovo...
ipak, na kraju je to odluka svake žene posebno, a mora imati sve dostupne informacije, zar ne?
tako je. a jesu tebi izreferirali i nedostatke EPA ili si cula samo hvalospjeve?
Glasala sam za veliko NE.
Tog sam mišljenja bila i prije poroda.
Nakon poroda bez obične injekcije za bolove mogu ponoviti svoje NE.
Porod je samo početak, u životu će biti još puno situacija gdje će meni biti teško da bi djetetu bilo bolje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom