Na rubu živčanog sloma-teško odgojivo dijete

[mikka]

ustvari nisam mislila da ti npr. stojis kraj njega i pravis se da se nis ne dogada, ne pali to kod sve djece . ja imam dvoje, kod jednog pali, kod drugog ne, i to ne uvijek :/

ja bi ga na tvom mjestu stisla. mislim da u takvim situacijama moze biti djelotvorna sok terapija--ono sto se uglavnom vidi u reklamama, da se odjednom i mama pocne tako derati i bacati po podu. to stvarno djeluje, klinci instant prestaju sa svojim tantrumom. e sad, ako ti je to neugodno , preostaje da ga stisnes dovoljno jako da te nemre ozlijediti i otfuras na neko drugo mjesto.

kak se ti osjecas u trenucima kad on ima te svoje seanse?

[Svimbalo]

Mogu li ja odgovoriti?
Ivan ima svoje trenutke ne toliko u shoppingu, nego najčešće kod kuće, ali kad se desi u javnosti (a desi se), ja se tad osjećam:
1) jadno
2) nervozno
3) neugodno mi je
4) mogla bih zaplakati od nemoći da to ikako riješim

[meda]

A jel mogu ja?
Meni ako instant ne padne mrak na oci znam sto napraviti I super sve smireno shendlam I brzo je gotovo padne instant mrak.

Problem je jedino u tome sto mi najcesce padne instant mrak na oci I onda nit mogu pomoc njemu, dan mi je nakon toga unisten I sve duze traje.

E da, I jos jedna sitnica, takve se stvari najcesce dogadaju ujutro. Veselo!

Moj obicno nema takve fizicke manifestacije, samo place, vristi I lupa nogama. Ii to mogu podnijet. Al on ima neke verbalne tantrume,raspravlja se tj. Govori mi sto bi ja trebala rec ili napravit, I to u do detalja mi daje zapovjedi , jos bi ja ponekad I napravila kaj trazi, mm pogotovo, al nis ga ne razumijes u tim trenucima


I najbolje je uz to sto najedamput. Odustane od svih zahtjeva I pocne vikat mami a ja bi ga najradije bacila krooz prozor a ne da ga jos grlim. Al ipak ga uzmem, naravno

[L&L0809]

ja mogu samo potpisati icyoh (na zalost).

citam knjigu najsretnije dijete u kvartu, mislila sam da cu naci neke dobre nacine smirivanja djeteta, al nista. sve sto tamo pise sam radila i radim, jedino nisam bila probala pricati na djecjem jeziku u tim situacijama. kad sam to procitala, pokusala sam i to, al ne pali.

u zadnje vrijeme mi kod Lovre pali da ga ignoriram do trenutka kad 2sekunde ne vristi i u te 2 sekunde ga moram jako zagrliti i uzeti k sebi i onda je sve ok. ako slucajno propustim te 2 sekunde, urlanje se nastavlja.

eto, icyoh, mozda pomogne.

a sto se tice ducana, mi vec neko vrijeme, kad idemo u ducan, Lorenu vozimo u kolicima, a Lovru u kolicima od ducana (kad pocne cendrati da bi on dolje, damo mu bananko i to nam da taman dovoljno vremena da izadjemo van bez veceg urlanja). samo sto nam je to pocelo paliti tek od kad se Lorena rodila (kazemo mu, pa seka se vozi u kolicima, pa i ti se vozis u kolicima, kaj nije to super jer imamo srecu pa hoce raditi sve sto i seka radi - zato jos i ima pelene).

[icyoh]

u zadnje vrijeme mi kod Lovre pali da ga ignoriram do trenutka kad 2sekunde ne vristi i u te 2 sekunde ga moram jako zagrliti i uzeti k sebi i onda je sve ok. ako slucajno propustim te 2 sekunde, urlanje se nastavlja.

eto, icyoh, mozda pomogne.

Ne pomaže nažalost. Probala i završila s par šavova na bradi jer me svom snagom opalio glavom.

kak se ti osjecas u trenucima kad on ima te svoje seanse?

U principu se najviše brinem da mu se nešto ne desi od silnog urlanja i bacanja. Pa popustim. Pa on navikne na to i zna da je to odlična metoda da dobije što hoće.
I tako se vrtimo u krug.

Napominjem da je L divno dijete, no kad nešto hoće onda je navikao da to i dobije (tu sam opet uglavnom ja kriva). I, opet moja krivica - mamu viđa malo rijeđe nego tatu tako da onda sve vrijeme kad sam doma provodim samo s njim. Pa je navikao na moju 100%-tnu pažnju i onda kad me nema par dana ili kad pričam s nekim drugim radi scene.

[Pcelica Mara]

I, opet moja krivica - mamu viđa malo rijeđe nego tatu tako da onda sve vrijeme kad sam doma provodim samo s njim. Pa je navikao na moju 100%-tnu pažnju i onda kad me nema par dana ili kad pričam s nekim drugim radi scene.

Kod nas je situacija da je mama stalno s njom, a svejedno kad pokušam s nekim razgovarati bjesni i očekuje moju 100%-tnu pažnju 24 sata na dan, 7 dana tjedno :/

Inače, kod nas su najveći problemi u AS, neće se vezat, izvija se kad je pokušavamo staviti u AS, tijekom vožnje kuka, kmeči, traži ciku. I tako od rođenja. Naravno, kad mene nema sve je OK. Jedno vrijeme sam se u vožnji doslovno skrivala na prednjem sicu i cijelo vrijeme šutala da ne zna da sam u autu.
Sad imam taktiku, ako se neće vezat i ne želi u AS, ja sjednem, upalim auto i pravim se da ću je ostaviti. Pa da vidiš kako trči u sjedalicu. Nezgodno je jedino ako smo na nekom baš prometnom mjestu. A onda dalje kako kad - nekad ignoriram (dok mogu), nekad je vičem (pa mi poslije žao). Ma užas. A što je najgore, svugdje ide s nama i uglavnom nam svaka vožnja prisjedne.

Inače, ja se uvijek tješim da ne lupa glavom o pod (pi pi, da se ne ureknem). To je radila moja nepuča i bilo je prestrašno. Ono, šetamo Stradunom, ona hoće u neku butigu, mi kažemo ne može, a ona na pod i udri. Baš smo neki dan o tome pričali (njoj, sada velikoj curi, je to sad jako smiješno) i kažem ja "ajde, bar nije dugo trajala ta faza", a njena mama će na to "kako kome, meni je to bila cijela vječnost".

[cvijeta73]

ja ne znam zašto, i nije da se bunim, ali moji oboje tantrume imaju/imali su samo doma.

s time da kod J nisam znala da se to zove tantrum jer sam bila jedna skroz neinformirana mama, neforumašica.
sad znam da se to zove tantrum i to je jedina razlika

no, jedino što sam mogla je pustiti ga i ignorirati ga, i tada bi se najprije desio taj famozni klik u glavi kad opet postaju divna djeca. svaka intervencija samo produžava agoniju.
iako M nema takve tantrume kao J, barem za sad.

a ako bi se previše bacao ili npr po zimi ležao na podu, onda bih ga stvarno čvrsto uhvatila i prebacila na krevet ili na neko drugo mjesto na kojemu je nastavio s urlanjem.

icy, ako se to desi u dućanu npr. pa ne moraš sto posto snage upotrijebiti da svladaš dvogodišnjaka, čini mi se da ovo od mikke jedino pali:

preostaje da ga stisnes dovoljno jako da te nemre ozlijediti i otfuras na neko drugo mjesto.

[bajadera]

joj, moja ima 7 godina i nemoguća je! Sluušam od njene druge od drugih kak će sa 3. pa sa 4, pa sa 5 biti bolja!Ma moš mislit. Drugo dvoje djece mi je kruh dok ona ne dođe doma iz vrtića. Maltretira ih po cijele dane, počkaljuje ih, pali im kvrge, otima im igračke.I tak, veselo nam je.Al kad odem s njom van, super dijete. Ima velik utjecaj na dijete kako su roditelji raspoloženi, vika sve čini nervoznim al po meni je karaker u genima i moš se slikat

[L&L0809]

icy, ako se to desi u dućanu npr. pa ne moraš sto posto snage upotrijebiti da svladaš dvogodišnjaka, čini mi se da ovo od mikke jedino pali:

o, za svladavanje 2godisnjaka je ponekad potrebno i puno vise - moj L. je necakinji pomaknuo fiksni aparatic na zubima, koliko ju je jako s glavom u glavu pogodio. a to je bilo kroz igru, kad je ljut, ima jos vise snage.

icyoh, mogu ti samo pozeljeti srecu, i drzati fige da sada dobijete jednu prekrasnu, slatku, malu curicu, koja nece znati sto su to ispadi bijesa

[icyoh]

icyoh, mogu ti samo pozeljeti srecu, i drzati fige da sada dobijete jednu prekrasnu, slatku, malu curicu, koja nece znati sto su to ispadi bijesa

Da, to i mene drži
Imam traume da će za par godina po nama moći snimati seriju tipa Malcom u sredini - ludi roditelji i četiri nemoguća sina.

[mali tin]

Savjetovali su me da T ne sputavam pri izljevima njegovih frustracija.Samo neka pazim da se ne ozljedi.Naravno i da budem dosljedna u odgoju.
On ima napismeno dijagnozu "teško odgojivo djete".
Priznajem jako smo ga razmazili .
Prolazila sam sve što sam kod vas pročitala i bila uvjerena da samo mi imamo problema sa ponašanjem i ne razmišljajući da sam ja uveliko odgovorna za to njegovo divljanje.Nikada nisam bila dosljedna onom što sam rekla i uvijek popuštala i povlađivala da bi se prestao derati ,bacati i lupati glavom o šta stigne.Netko je mislim spomenuo onu seriju sa T&L sa dadiljom i čak mislim istu epizodu koju sam i ja gledala o majci sa dva sina 3i 5 godina.Skoro pa je tako do nedavno izgledao i naš život.
Danas je lakše jer smo po povratku sa mora uveli popriličan broj promjena. Jednom riječju dosljedna sam onome što kažem ne dozvoljavam manipulacije i ne padam na predstave.
Napada još uvijek ima ali su rijetko i relativno kratki večinom ih rješimo razgovorom a ako nejde od prve jednostavno ignoriram. Brzo mu dosadi bacakati se i vrištati kad ga nema ko slušati

[isvetica]

Baš sam pročitala knjigu 7 pogrešaka u odgoju djeteta, dala mi je mnoge odgovore i riješenja. Ugl. se radi o tome da djeca sa previše i premalo strukture prave probleme i sama ih imaju kasnije u životu. Nudi neke smjernice.

[meda]

mali tin, kava je to dijagnoza?

isvetica, hvala za preporuku za knjigu

ja trenutno citam SENZORNA INTEGRACIJA IZ DANA U DAN.
jako primjenjivo i na djecu bez poteskoca sa senz.int.

a zanimljivo je da spominje dva tipa izljeva bijesa:
1. obiteljski, manipulativni ispad
-dijete zeli nesto dobiti, npr. sladoled prije rucka
2. temperamentni ispad
-dogada se nesto zbog cega je dijete uvrijedeno, smeta mu, a moze se tumaciti i kao senzorni napad ili senzorno preopterecenje opcenito

moje dijete je uzasno osjetljivo, cak sam prilicno uvjerena da ima nekih poteskoca sa SI, ali bez obzira na to danasnji nacin zivota i okolina su jako neprimjereni djeci i predstavljaju napad na njihova osjeila, tako da su savjeti u knjizi opcenito primjenjivi

[mali tin]

Mislila sam na pismeni trag koji nas prati;na nalazu psihologa
"Općenito pokazuje burne reakcije,razdražljiv je i ljut ako nije po nnjegovom(sklon ispadima bijesa)što su osobitosti teško odgojivog djeteta" ,
te na nalazu fizijatra
".......osim smetnji u ponašanju-vrlo izražajnog negativizma,samovolje("težak temperament" za odgoj).......".
Prije godinu dana dobio bi užasne napade samo i pri pogledu na bijelu kutu ,a o ulasku u ambulantu da i ne pričam.
To je prošlo i danas je sa "osobama u bijelim kutama"(da ne nabrajam sve kontrole) na ti,ali je problem što nas medicinska doumentacija prati te je to ponekad veliki nedostatak

[Storma]

Moj obicno nema takve fizicke manifestacije, samo place, vristi I lupa nogama. Ii to mogu podnijet. Al on ima neke verbalne tantrume,raspravlja se tj. Govori mi sto bi ja trebala rec ili napravit, I to u do detalja mi daje zapovjedi , jos bi ja ponekad I napravila kaj trazi, mm pogotovo, al nis ga ne razumijes u tim trenucima


I najbolje je uz to sto najedamput. Odustane od svih zahtjeva I pocne vikat mami a ja bi ga najradije bacila krooz prozor a ne da ga jos grlim. Al ipak ga uzmem, naravno

to je ono sto sam negdje pisala - ima kombinaciju time-out i time-in. za samoubit se
krenulo nam je na bolje kad sam ju naucila da kaze "ja bih se mazila" kako bih ja znala kad ju smijem zagrliti (inace bi imali jos jednu rundu vristanja jer ju nisam zagrlila na vrijeme)

[Storma]

hocu reci, dogovorite znak kojim ce ti on reci da je sad spreman smiriti se

[Storma]

U principu se najviše brinem da mu se nešto ne desi od silnog urlanja i bacanja. Pa popustim. Pa on navikne na to i zna da je to odlična metoda da dobije što hoće.
I tako se vrtimo u krug.

Napominjem da je L divno dijete, no kad nešto hoće onda je navikao da to i dobije (tu sam opet uglavnom ja kriva). I, opet moja krivica - mamu viđa malo rijeđe nego tatu tako da onda sve vrijeme kad sam doma provodim samo s njim. Pa je navikao na moju 100%-tnu pažnju i onda kad me nema par dana ili kad pričam s nekim drugim radi scene.

icy, za pocetak prestani popustati. do sada si ga naucila slijedece - ako budes uporan s divljanjem, popustit cu. ovo je tipican primjer kada ti dijete pomaze da postavis vlastite granice.

i pogledaj malo svoje postove. kad pricas o bilo cemu, cvrsta si i jaka i imas svoj stav. kad pricas o njemu, nema posta bez bar malo krivnje. da bi bilo bolje, moras se prestati osjecati krivom. zbilja nemas razloga. btw obicno se krivima osjecaju majke koje se posvecuju svojoj djeci

postavi se cvrsce i drzi se toga. doci ce beba i neces mu se moci dati u tolikoj mjeri kao prije. ako do tada samu sebe ne rascistis, pojest ce te krivnja.
a ne bi trebala, najvise zato sto je beba najbolji dar koji ce on dobiti.

[meda]

Moj obicno nema takve fizicke manifestacije, samo place, vristi I lupa nogama. Ii to mogu podnijet. Al on ima neke verbalne tantrume,raspravlja se tj. Govori mi sto bi ja trebala rec ili napravit, I to u do detalja mi daje zapovjedi , jos bi ja ponekad I napravila kaj trazi, mm pogotovo, al nis ga ne razumijes u tim trenucima


I najbolje je uz to sto najedamput. Odustane od svih zahtjeva I pocne vikat mami a ja bi ga najradije bacila krooz prozor a ne da ga jos grlim. Al ipak ga uzmem, naravno

to je ono sto sam negdje pisala - ima kombinaciju time-out i time-in. za samoubit se
krenulo nam je na bolje kad sam ju naucila da kaze "ja bih se mazila" kako bih ja znala kad ju smijem zagrliti (inace bi imali jos jednu rundu vristanja jer ju nisam zagrlila na vrijeme)

a ima to i svoje ime? odmah mi je lakse

ma signalizira on meni da bi on sad k mami, rijecima i gestama, al meni tad bas nekad muka uzet ga k sebi, tj. muka mi je samo ako sam se ja uzrujala, ako nisam onda ni ne mora signalizirat, uzmem ga spontano. tako da je tajna u neuzrujavanju. sto vec i ptice na grani pjevaju, al kak postic to zen-stanje svaki put

sad kad je krenuo ici u vrtic nam je bilo malo lakse, jer mu je godila ta promjena, druzenje, sam vrtic mu se jako svidio, meni je godilo da se malo ne vidimo pa sam se odmorila i sve bilo super. al eto sad je vec prosao taj period kad mu je sve novo i zanimljivo i puca opet na starim stvarima, i to puno jace i zesce. spavanje je uvijek bilo problem, al sad sve teze i teze zaspi, valjda je prestimuliran.

nikak na zelenu granu.

s tim da kod nas nije problem discipline, one stvari koje se disciplinom daju rijesiti nisu problematicne, al kak natjerat dijete da spava kad se ne moze opustit, a ne moze ni bez spavanja.

[Storma]

meda, sve znam, pomoci nemam. izdrzi. nakon trece godine krece na bolje. s cetiri je vec super.

[krumpiric]

Mogu li ja odgovoriti?
Ivan ima svoje trenutke ne toliko u shoppingu, nego najčešće kod kuće, ali kad se desi u javnosti (a desi se), ja se tad osjećam:
1) jadno
2) nervozno
3) neugodno mi je
4) mogla bih zaplakati od nemoći da to ikako riješim

moram nažalost sve ovo potpisati.

[krumpiric]

meda, sve znam, pomoci nemam. izdrzi. nakon trece godine krece na bolje. s cetiri je vec super.

kod nas, s pune 4.5 još traje.
bolje je, ali traje.

[icyoh]

icy, za pocetak prestani popustati. do sada si ga naucila slijedece - ako budes uporan s divljanjem, popustit cu. ovo je tipican primjer kada ti dijete pomaze da postavis vlastite granice.

i pogledaj malo svoje postove. kad pricas o bilo cemu, cvrsta si i jaka i imas svoj stav. kad pricas o njemu, nema posta bez bar malo krivnje. da bi bilo bolje, moras se prestati osjecati krivom. zbilja nemas razloga. btw obicno se krivima osjecaju majke koje se posvecuju svojoj djeci

postavi se cvrsce i drzi se toga. doci ce beba i neces mu se moci dati u tolikoj mjeri kao prije. ako do tada samu sebe ne rascistis, pojest ce te krivnja.
a ne bi trebala, najvise zato sto je beba najbolji dar koji ce on dobiti.

Ja sam više nego svjesna da imam dva osjećaja krivnje vezano uz L.
Prvi je taj što radim, često do kasno i putujem pa nisam s njim.
A drugi, čak i veći, je grižnja savjesti što i ne želim biti s njim 24h dnevno i što sam svjesna da nikad ne bih mogla biti sretna kao domačica.

Inače nova fora kod nas je da tata ne smije spavati s nama - nije ga bilo 2 noći i L je navikao biti sam sa mnom. I noćas je urlao, vrištao i gurao MM dok ovaj nije otišao u dn. boravak.

[Mirtica]

icy, za pocetak prestani popustati. do sada si ga naucila slijedece - ako budes uporan s divljanjem, popustit cu. ovo je tipican primjer kada ti dijete pomaze da postavis vlastite granice.

i pogledaj malo svoje postove. kad pricas o bilo cemu, cvrsta si i jaka i imas svoj stav. kad pricas o njemu, nema posta bez bar malo krivnje. da bi bilo bolje, moras se prestati osjecati krivom. zbilja nemas razloga. btw obicno se krivima osjecaju majke koje se posvecuju svojoj djeci

postavi se cvrsce i drzi se toga. doci ce beba i neces mu se moci dati u tolikoj mjeri kao prije. ako do tada samu sebe ne rascistis, pojest ce te krivnja.
a ne bi trebala, najvise zato sto je beba najbolji dar koji ce on dobiti.

Ja sam više nego svjesna da imam dva osjećaja krivnje vezano uz L.
Prvi je taj što radim, često do kasno i putujem pa nisam s njim.
A drugi, čak i veći, je grižnja savjesti što i ne želim biti s njim 24h dnevno i što sam svjesna da nikad ne bih mogla biti sretna kao domačica.

Inače nova fora kod nas je da tata ne smije spavati s nama - nije ga bilo 2 noći i L je navikao biti sam sa mnom. I noćas je urlao, vrištao i gurao MM dok ovaj nije otišao u dn. boravak.

Rijetko tko može biti potpuno sretan kao domaćica u RH jer nema potpore okoline i institucija.
Na zapadu imaš puno aktivnosti za mame i djecu tijekom dana (ne mislim na vrtić) gdje se žene mogu ispuhati kreativno i družiti (npr. podstoje teretane koje pružaju uslugu čuvanja djece dok mama vježba i sl.).
Kod nas si većinom osuđen na kuću, tv ili eventualno ispijanje kave s prvom susjedom koja ti baš i ne leži, ali bolje išta nego ništa....
Većina nas mora raditi radi egzistencije pa niti ne razmišljamo da li bi mogle biti domaćice ili ne. Osobno, voljela bih ostati doma dok dijeca ne napune 4-5 god, ali ne mogu si to priuštiti....

[vissnja]

Pobožno pratim ovaj topic, iako sam bila bez kompa zadnjih meseci, kad god sam mogla, škicnula sam ovde.
Kod nas je situacija kulminirala sa tim hoću-neću na moru. Došli smo do toga da ništa neće. MM je bio užasnut, a meni je laknulo, sad bar ništa neće, nema više predomišljanja

U svakom slučaju meda, Anci, Cvijeta, seni... to je point. I sve sam ja to negde znala, ali mi je isparilo kad smo duboko zabrazdili. Jednostavno mi je i dalje pretužno koliko stvari ja silom provedem nad njom u toku jednog dana (oblačenje bar dva puta dnevno, pranje ruku 2-3 puta, bar jedan izlazak napolje....). A da stvar bude gora ona tako neutešno plače, to su takve suze da se osećam kao g.....

Anyway, sada razmišljam o ovome:

kad roditelj ne vodi, onda dijete pokusava na sve nacine, time da postane "nemoguce" osvijestiti roditelje da oni trebaju ponovo preuzeti ulogu vodenja.

Jer, ja nikad nisam bila neka ajmo reći "jaka osoba". A definitivno nikakav vođa. I ako je to kod nas stvarno problem onda moram to da menjam za svoje i njeno dobro. Izvukla sam (na lutriji, heh) "jako dete" (rođena istog dana kad i Hitler, MM ludi kad to spomenem). Sad radim na sebi, i kad sam to nekako osvestila lakše je.
Čemu nas sve nauče ova naša deca, to je čudo jedno

[ribica tina]

"kuda da krenem,gdje da bježim...."
uopće mi nije do pjesme....
najmanja 2,5g je prije mjesec dana ušla u fazu...
prvo je to bilo skičanje,pa je prešlo u vrištanje a sada je urlanje i vrisak iz petnih žila koji ne prestaje po 15-20 minuta :shock:
ugl.kada ne dobije ono što je njoj u tom trenutku palo na pamet da mi mogla tražiti...
uopće ne kaže,samo krene vrištat i urla i urla....i neće reć što je...
probali smo sve...od toga da ja zaurlam (ona je stala ,shavtila to ko poziv i udri još jače da me nadglasa)
pa do mirnog stolca,sa kojeg bi se izvijala i bacala ga po hodniku,lupala nogama....ja ju šutke vratim,ona opet,tek bi iz 5-6 pokušaja ostala sjedit ali još u vrištanju...
susjedi su uvjereni da dijete zlostavljam dok ona nije prije par dana imala ispad na stepenicama
bacila se na pod ( jer je počela padat kiša ),a nitko joj ništa rekao nije,ona je lupala glavom i rukama po betonskim stepenicama,ležala preko njih potrbuška i puzala "nizbrdo",susjede su izašle van vidjet što je...taaaaako me bilo sram...probala sma im objasnit da je to samo faza...
zvali su ju,pričali joj...
ja sam stajala na vrhu stepenica i išla prema njoj...
kad sam ju htjela dić sa mokrog poda,ona se opet krenula bacat i vrištat i čupat majicu,bacat tenisioce,ja takvo šta u životu vidjela nisam
stala sma na zgražanje susjeda i pustila ju 1 minutu u tome...pitala-ideš sa mnom u kuću?idemo kuhat čaj? on je opet vrištala...
ja sam se okrenula i otišla u kuću,onda je ona zaurlala-mamice moja,mamice!!!dođi mamice!!!
počela sam plakat izašla iz kuće sišla k njoj,ona se ustala zagrlile smo se i ostatak popodneva je bio mir.
e sada ona to radi više puta dnevno...
čim joj se neka seka krene približit ili krene uzet nešto,a ona nije prva,vrišti iz petnih žila i tuče ih,štipa,grebe do krvi.
uopće nemam ideju šta napravit... :/
na stolac smo ju stavljali tj dana i nikakav ali nikakav pomak bio nije,sada se svi maknemo od nje,vratim ju u sobu i kažem da ću doć kada prestane jer nemogu s njom razgovarat dok vrišti...
pitanje dal me uopće čuje,jer ja samu sebe od njenog vrištanja ne čujem
onda ona lupa vratima i trči van iz sobe,ali taj urlik ne prestaje!
ja ju vratim,ona opet,ja ju vratim...i nakon 5-8-10 puta ona ostane u sobi,ali mrzi cijeli svijet i nitko joj nesmije blizu osim mene...zagrlimo se,kažem joj da to nie lijepo i ona se složi samnom i kaže da neće....blabla....sve ok i za pol sata opet ispočetka....
prva kćer nije imala ovu fazu,druga je vrištala dvaput,jednom bez zraka ostala i ja sam ju stavila obučenu pod tuš i nikada ponovila nije ispad.

(dvaput sam janu pošpricala sa vodom iz boce kada je imala ispad usred vožnje u autu i ispada više nema u autu...)
:/
a dal je to bilo ok rješenje,ne znam...
možda da idem cijeli dan za njom i polijevam je vodom kada zakipi? (šala )

[ribica tina]

:/

[tandina]

kod moje N se iza 2 godine javilo takvo ponašanje, a kod R još nije, ali ima vremena

ah, nista, dođe i taj trenutak kad ne ide lijepo, dogovorno, ugodno, kad se nekad gube i živci, al sve u svemu vrijeme da se ponovo i ponovo i ponovo pokazuje najprostije rečeno " tko je šef/ica", a to smo mi, roditelji

i to je skroz ok, iako je meni bilo teško shvatiti da ja sa svojom "ex -razumnicom" ne mogu bez zabrane, time - outa, ili povišenog tona

al eto, nit me se dijete boji, nit je zakočen, nit je zlostavljana, samo je skužila da " kad se gadno ponašaš, nema tolerancije, već posljedice, svaki put". dosljedno. i zaboli me briga za okolinu - poglede il jel te mama sluša itd.

al i ako ne uspijemo razriješit zadovoljavajuće ovu fazu, najčešće će proći

pa će doći nove faze, al što je tu je

samo sam htjela reć da sam tad skužila da demokracija u toj situaciji nije moguća, te da me dijete i dalje voli iako joj ne povlađujem, te da obitelj nije dijetocentrična već da smo ko osobe u skladu s dobi ravnopravni, pa da se i dijete treba prilagoditi obitelji, a ne da cijela familija obigrava oko djeteta. nije dobar recept za sretnu odraslu osobu. uvijek će imati osjećaj da ju/njeg netko zeza i nešto joj/mu se uskraćuje

[***MARETA]

za tantrume,nama je palilo ignoriranje ili oponašanje.
Sjećam se kad bi poludio od mog krivog pokreta,ono urlanje do iznemoglosti.
Jednom mi je palo na pamet da ga snimim na kameru dok se bacao po podu. Drugi put kad ga je uhvatilo,pokazala mu snimku,isti tren je prestao..

Eto,ako vam je neugodno vani oponašati dijete,samo izvucite kameru
možda uspije

[dani1]

Moj E je vrlo teškog karaktera-na mene priznajem, k tome je još i jako senzibilan. Njegovi tantrumi su počeli s nekih 1,5 godina i nažalost 5,5 još uvijek traju. Do neke 2,5 godine to je bilo bacanje po podu, lupanje glavom...Sad smo na verbalnoj razini, ali jučer se desila jedna neopisivo lijepa stvar. Ispričao mi se, bilo mu je žao. Ja sam se skoro rasplakala od sreče. Inače ja i MM ga naizmjence vodimo na spavanje. Neki dan je uporno htio da ga ja vodim, a jučer kad sam ga htjela ja da to bude tata. Mislim on konstantno udara kontru dakle neću tatu, hoće mamu i obrnuto, neću toplo hoću hladno i obrnuto...I jučer me zove nakon što je legao u krevet i plačućim glasom mi kaže"mama oprosti što nisam htio da me ti vodiš u krevet".