Citiraj sne prvotno napisa
Prije par dana sam se hvalila na jednoj drugoj temi kako je moja malecka kooperativna i kako mi sve uspjevamo postići objašnjavanjem i objašnjavanjem ..... i kako sam neizmjerno strpljiva. A danas se nalazim u moninim postovima.
Ujutru se neće obući : NE CARAPE MAMAAAAAAAA, NETU GACEEEEEE ...... popodne neće oprati ruke : NE PATI UKICEEEEEEE, kada ih ipak operemo dok sve vrijeme pokušavam pričati što i kako treba i zašto raditi, i krenemo van iz kupaone : HOĆU PATI UKICEEEEEEEE ......
Ima odličnih dana kada se sve posloži i strašno je dobra i kooperativna, a ima dana (odmah ih ujutro izdvojimo) kada je cijeli dan ubjeđivanje i kenjkanje. U jednom trenutku nešto neće, da bi već u sljedećem to htjela (taman kada sam prihvatila da neće). Prava borba.

:
Identično.
Do prije koji tjedan maleni je bio tako divno, dobro dijete. Mislila sam da mu nikada neću govoriti da je zločest, ali evo počela sam! Stvarno nekad izluđuje. Neće to, pa kad ja velim ok, on onda ipak hoće baš to i tako više desetaka puta dnevno. Pa neće obuti papuče doma, neće jaknicu kad idemno van, vani skida i baca kapicu, liježe na zemlju (asfalt ili zemlju, ne bira i onda se ne želi se dići. U takvim situacijama ga dignem/ponovno stavim kapicu i velim mu da ako to ponovi, iste sekunde idemo doma. On to ponovi, a ja se držim onog što sam rekla. Počela sam učiti strogoću.
Najgore mi je kenjkanje i cendranje. Puštam ga, trudim se da se ne nauči na to da cendranjem dolazi do cilja. Ali kad cendra jaaako dugo, ja ipak na kraju popustim...Je li ok pustiti dijete da cendra i po pola sata, i ne reagirati (a stvarno znaš da mu nije ništ).