Prvo mislim postpisati sne, onda nekog drugog i na kraju shvatim da bih sve zajedno mogla postpisati....
Mislim da sad jednostavno prolaze kroz takvo razdoblje....ja sam za prvu curicu mislila - zivlje od ovoga ne moze biti i onda je dosao braco - on ju sije za barem 50% ..... stoga uvijek moze biti gore....

Kroz vrijeme sam shvatila da vrlo cesto na njeno ponasanje utjece to kako sam JA raspolozena....Dalje, ako imam puno za raditi tipa spremati, praviti rucak, nesto oko vesa tj. ako nemam vremena sjesti s njom i igrati onda nastupa upravo taj protest - svjetlo, penjanje, inat i prkos. Ako to na vrijeme uocim i prekinem sve aktivnosti, sjednem na pod s njom u sobu, odjednom se ona pretvara u milo i drago dijete koje je samo ceznula za maminom paznjom.....