Nisu mi pri ruci svi silni zakoni i prirucnici u kojima su sva prava detaljno objasnjena, ali:

- ako ne postoji pravilnik, onda je zadiranje u neciji odabir odjece/frizure/nakita nista drugo nego krsenje raznih prava (jer ce se, naknadno, netko sjetiti da mu se nesto ne svidja

- ako postoji pravilnik, osoba ima pravo izbora - zeli li, ili ne, prihvatiti ponudjeni posao. Koliko takav pravilnik krsi ili ne krsi prava, nije na meni da sudim. Vjerojatno postoje neki kriteriji prema kojima se oni donose. Neke stvari se logicno (i/ili drugacije) mogu objasniti, neke predstavljaju hirove onih koji su u poziciji da takav pravilnik donesu.

Spremacica obicno nosi radnu odjecu ili pregacu. Nose i kuhari. Bankari na salteru cesto nose uniformu banke u kojoj rade. Doktor nosi bijelu kutu i najcesce mora nositi i bijele papuce.

U banci u kojoj radim, dress code nalaze da, na salteru, zaposlenici nose uniformu. U sektoru u kojem sam zaposlena, uniforme nema. Nasa sefica je vrlo konzervativna gospodja od 60-ak godina i - ne podnosi cipele otvorenih prstiju. Isto tako ne podnosi, citiram, muske noge u sandalama ili bilo cemu sto noge ne pokriva. Pravilo je pokusala nametnuti, ali nitko ga se ne pridrzava. Zasto? Pa, pobogu, zasto bih? Radimo na kraju grada, putujemo od tko zna gdje. Prostorije nisu cijelo vrijeme klimatizirane. Nemam sluzbeni automobil ili sofera koji ce me pokupiti pred kucom i dovesti do banke na 40C preko ljeta. Ako ne zeli gledati moje noge u sandalama, moze slobodno okrenuti glavu. Smetaju li moje noge u sandalama nekom drugom? Zadiru li u njihova prava? Bojim se da ne, osim ako mi smrde noge, zar ne?

Isto tako gledam i na piercing. Drustveno je prihvatljivo imati probusene usi ili nositi prstenje ili ogrlicu. Probusena obrva, narukvica ili prsten na palcu spadaju u istu kategoriju.