i s mojom L. je bila ovakva situacija.Anci prvotno napisa
To je drugo.
Meni tu nema govora o pretjeranom očekivanju roditelja.
Takva je situacija bila s L.
Prvih dana je teta bila više posvećena njoj jer joj je bilo jako teško.
nije krenila u vrtić odma u 9. mjescu nego polovinom 11. kad su se već druga dica i naplakala i adaptirala, pa je onda došla samo L. sa svojim strahom, tugom, plakanjem.....
i ne da joj se posvetila jedna teta, nego još dvi iz drugih grupa pa su je naizmjenice tješile, nosile, smirivale.
jer L. kad plače to ne nalikuje plakanju ostale dice, pa ko zna šta su tete mislile kad ih se toliko skočilo.
ali nam je adaptacija (možda upravo i zbog takvog i toliko pristupa teta) prošla u svega 5 dana. :D
početkom godine kad stignu jasličari vrtićem samo odjekuje plač. a tetu koja ima te jasličare uredno vidim kako najuplakanije drži u krilu. ni ona ih baš ne može posjest u krilo 10 koliko ih plače, ali se nadam kako izmjenuje djecu koji tješi.
 |
|||
Odgovori s citatom