vode program?
ne znam.
mislim, vidjela sam to i u grupi moje kceri dok sam s njom bila unutra.

danas sam vidjela da je teta razgovarala sa nekim na vratima (roditeljem, drugim zaposlenikom) dok sam istovremeno cula svoje dijete kako placuci zaziva mene. a na adaptaciji je.

mislim da se sa svime mogu nositi, prihvatiti, preci preko necega ali ono sto me najvise boli je to sto moje (ili bilo cije drugo) dijete nece dobiti utjehu kad joj je potrebna.



i osmijeh. on puno znaci.