cvijeta, ja od prvog dana prvog razreda sjedim s njim i ako nista drugo moram gledati direkt (ravno, bez skretanja pogleda) u to sto on pise
ne daj boze da pogledam u stranu ili se javim na telefon, krenem promijesta luk sto se dinsta na sparetu ili opart sudje dok on ne rijesi ta 3 zadatka iz matematike
nikada nikako drugacije nije htio - kad sjednemo pisat zadacu moja paznja mora biti 100% usmjerena na njega i nejgov rad i trud oko zadace... uzasnoje to tesko i naporno i naravno da u velikoj vecini slucajeva vecina vremena prodje i na pregovore oko toga gledam li ja njega sto on radi ili ne...
neki ljudi jednostavno ne mogu vjerovati da je to moguce, ali tako je to

ali opet se vracamo na to da ima ovakve i onakve djece
nekima to treba, drugi mogu i bez toga