Ako dijete ima problem onda ga se zaista mora rješavati uz pomoć stručne osobe, ali sjedenje uz dijete dok piše zadaću na takav način na koji to mora Mukica nije rješenje. Bar ne na duge staze.Mima prvotno napisa
A to što ti je mama davala instrukcije ne znači da su one djeci zaista trebale. Roditelji su ih plaćali: zašto ih ne bi davala??
Zorana, rješenje problema ako dijete teško uči, teško se koncentrira i ne želi se samo ni malo potruditi oko zadaće nije u sjedenju kraj njega i mislim da je to za roditelja preveliki zalogaj. Mislim da time nisu zadovoljni ni roditelji, a ni dijete u konačnici jer se time samo odgađa rješavanje njegovog pravog problema. Ima razlike između sjedenja u blizini tek toliko da si prisutna (moja M. kad je sama doma i piše zadaću ima uključen tv npr. ) i sjedenja da ne smiješ pomaknuti trepavicu a da dijete ne izgubi koncentraciju.
Ako gledam iz vlastitog primjera-moji roditelji su dosta sudjelovali u mom školovanju, ali tako da se dugo razgovaralo o gradivu, davali su se primjeri iz njihovog školovanja, razglabalo se o povijesnim uzrocima i posljedicama, o pročitanim knjigama, događajima u školi...Ali zadaće su bile moj "posao".
Isto to sad radim ja s M. i ona u školi nema apsolutno nikakvih problema. Dapače, bojala sam se pomalo 5. razreda, ali ispada da je s težinom gradiva procvala, u imeniku sve 5 kao i prije, ali mi se čini da ona više uživa u učenju, u komunikaciji s različitim profesorima... I mislim da mi je strategija navikavanja djeteta da ima svoj posao urodila plodom. Kao obitelj i ona kao pojedinac uopće nismo opterećeni školom, ona joj je na prvom mjestu, sve obavlja savjesno i samostalno. Gdje je greška toga što nisam sjedila kraj nje nego sam samo bila prisutna negdje u blizini??