Mozda je to pisanje zadaca nesto sto je Oskar vidio kao priliku da ima mamu samo za sebe pa i toga ima u igri. Slazem se s ovim o sporijem sazrijevanju.
 |
|||
|
|
|||
Mozda je to pisanje zadaca nesto sto je Oskar vidio kao priliku da ima mamu samo za sebe pa i toga ima u igri. Slazem se s ovim o sporijem sazrijevanju.
A neki nikad ne nauče učiti.NetkoMiOteoNick prvotno napisa
mim, a zašto nisi citirala mukicin post još nekoliko redaka?
I mogu ti potvrditi da ne završe svi takvi slučajevi na instrukcijama kad krenu u srednju školu.
Neki sazrijevaju malo sporije i taman u srednjoj školi se osamostale i čak pomažu drugim učenicima u učenju.
Nisam citirala ostatak posta jer je nevažan. Ako je od prvog dana majka kraj njega i prati kako povlači crte po papiru onda je on samo tako i naučio učiti. Za drugačije ne zna, nije imao priliku naviknuti se da sam rješava zadaću. Ni jedno dijete ne zna kako je to ići u školu, sjediti za pisaćim stolom, biti odgovorno za ono što napravi. Roditelji su tu da ga tome nauče, učitelji također. Kao što ja ne očekujem da M. ili MM sjede kraj mene kad pišem neki stručni tekst (jer je to moj zadatak i ja sam ga sposobna izvršiti sama) tako M. ne očekuje da gledam kako ona piše sastavak (jer je to njen zadatak i sposobna ga je izvršiti).
Btw, ovo nije tema Mim protiv Mukice i to što sam izrazila svoje mišljenje, argumentirala kasnijim ponašanjem srednjoškolaca koje sam morala učiti kako da uče između ostalog zato jer su mame mislile da im rade usluge podvlačeći im tekst u knjizi u 3. srednje, ne znači da sad želim da me se napada.
Možda Oskar stvarno ima kakav problem, Lutonjičin savjet o konzultaciji sa psihologom je jako dobar.
A inače, mislim da nije nikakvo čudo da se u drugom razredu sa djetetom treba raditi tj. da mu trebaju instrukcije. MM-ova mama je bila učiteljica od prvog do četvrtog razreda, i redovito je davala instrukcije.
Ok, a ako to nije nikakvo cudo, zasto je onda nekima cudo da se s djecom sjedne i pise zadaca? U cemu je razlika, ako dijete to trazi ili ako postoji potreba, da to uradi mama ili tata ili netko treci?
Meni osobno je to ne čudno nego neobičajeno jednostavno zato što sa mnom nitko nije pisao zadaće niti bilo što radio za školu. Ali, obzirom d aja sa Leom oduvijek nešto radim, tj. otkad se rodila, prvo motoriku, pa sad evo logopedske vježbe, onda računam da ću raditi i zadaće
Ni sa mnom ih nitko nije radio. Moji su se uglavnom hvalili okolo kako sam super samostalna, a ja bih bas npr. voljela da mi je nekad netko pravio drustvo.
S bratom su ih radili i to doslovno. Mama je cak citala lektire umjesto njega.Ispao je jednako samostalan, skolu je zavrsio sa prilicno dobrim ocjenama. U srednjoj skoli uopce nije bio nesamostalan, cak suprotno.
Ako dijete ima problem onda ga se zaista mora rješavati uz pomoć stručne osobe, ali sjedenje uz dijete dok piše zadaću na takav način na koji to mora Mukica nije rješenje. Bar ne na duge staze.
A to što ti je mama davala instrukcije ne znači da su one djeci zaista trebale. Roditelji su ih plaćali: zašto ih ne bi davala??
Zorana, rješenje problema ako dijete teško uči, teško se koncentrira i ne želi se samo ni malo potruditi oko zadaće nije u sjedenju kraj njega i mislim da je to za roditelja preveliki zalogaj. Mislim da time nisu zadovoljni ni roditelji, a ni dijete u konačnici jer se time samo odgađa rješavanje njegovog pravog problema. Ima razlike između sjedenja u blizini tek toliko da si prisutna (moja M. kad je sama doma i piše zadaću ima uključen tv npr. ) i sjedenja da ne smiješ pomaknuti trepavicu a da dijete ne izgubi koncentraciju.
Ako gledam iz vlastitog primjera-moji roditelji su dosta sudjelovali u mom školovanju, ali tako da se dugo razgovaralo o gradivu, davali su se primjeri iz njihovog školovanja, razglabalo se o povijesnim uzrocima i posljedicama, o pročitanim knjigama, događajima u školi...Ali zadaće su bile moj "posao".
Isto to sad radim ja s M. i ona u školi nema apsolutno nikakvih problema. Dapače, bojala sam se pomalo 5. razreda, ali ispada da je s težinom gradiva procvala, u imeniku sve 5 kao i prije, ali mi se čini da ona više uživa u učenju, u komunikaciji s različitim profesorima... I mislim da mi je strategija navikavanja djeteta da ima svoj posao urodila plodom. Kao obitelj i ona kao pojedinac uopće nismo opterećeni školom, ona joj je na prvom mjestu, sve obavlja savjesno i samostalno. Gdje je greška toga što nisam sjedila kraj nje nego sam samo bila prisutna negdje u blizini??
Pa kod vas greske ocito nema jer je ona takvo dijete, vi ste takvi roditelji. Ali, nisu svi isti.
ne znam kako je u cijelom razredu, ne znam npr uopce kako je roditeljima kojima djeca ne idu u boravak. ali ovo sto sam napisala vrijedi za ivarovu hordu. znas kakav je on od prvog dana, ako sam ga izvela ranije iz skole da prosetamo po gradu, on bi domaci pisao na prvom stolu od kafica kraj kojeg smo prosli jer svoje obaveze hoce cim prije rijesiti.
tu neurozu
zato jer je takav ja sam ti predlagala da se nalazimo jednom tjedno da se druze i zajedno uce, mislim da to moze biti isto ucinkovito (iako sigurno nece pomoci kod disgrafije i disleksije, ali ce pomoci u priblizavanju i ucvrscivanju navike citanja ili ucenja). ja se sjecam da smo mi u osnovnoj skoli isto imali zadatak, vec u 2. ili 3. razredu ici po kucama i pomagati svojim skolskim prijateljima kojima je trebala pomoc. neke takve malecke metode su skroz zanemarene, a uopce nisu bile lose.
ako se predomislis, ivar je jos uvijek raspolozen, utorkom kaze da je najstabilniji
kad naknadno mislim o toj tvojoj zeni, ne skacem bas vise ovako
:D , razmisli o samoborskom IDEM-u, i zbog cijene (jer ce ti zivcanoca rasti sto ces cesce placat zenu), ali i zato jer oni dobro suradjuju sa skolama, zato jer ukljucuju i dijagnostiku i siri pristupeventualnom problemu, a ne samo nadgledanje toga sto on radi, i svakako probaj se skulirati i raditi i ti s njim, a ne sav taj posao platiti nekom tko nece bacati pernice. ne moze oskar biti kriv sto ti bacas pernice.
jesi pricala o ovom s uciteljicom i sto ona na sve to kaze?
paznja u skoli mu traje dulje od 3 minute vjerujem
onda se, ponavljam, trazi stručna pomoć.ako dijete teško uči, teško se koncentrira
jer konstantno, zbog očitih poteškoća, doživljava neuspjehe na tom području.ne želi se samo ni malo potruditi oko zadaće
tih neuspjeha će biti sve više, a problem će se produbljivati.
muki, stvarno se nadam da ćeš kontaktirati IDEM i sretno
Ne bih rekla. Ona je bila izrazito nesamostalno dijete, vrlo vezana za mene što je i sada, u 90% slučajeva je tražila apsolutnu pažnju i posvećenost samo njoj, ali smo od prvog dana škole napravili veliku razliku između igre/razgovora/kreativnog vremena koje provodimo zajedno i škole. Za sve nabrojeno osim škole važi: Ja sam tu za tebe, možemo biti zajedno i to vrijeme provesti kako god želiš. Za školu važi od prvog dana: zadaća je posao učenika, učenje je zabavno ako si tako posložiš u glavi, a pisaći stol je tvoj posao kao MM-u i meni moj.
Možemo razgovarati o problemima koje imamo na poslu, možemo se žaliti, hvaliti uspjehom, možemo biti depresivni i pomagati jedni drugima, ali svatko na kraju mora napraviti ono što mu je posao.
Pa ne znam....kod Zorke u razredu je drugacije. Npr. nema toga da si nesto poslozis u glavi kao zabavu da bi ti to bilo zabavno. Oni se stvarno zabavljaju i tako uce. Neki dan su imali gomilu zivotinja u razredu jer se ucilo o kucnim ljubimcima. U utorak ce se kuhati juha od bundeva i izrezivati kojesta jer ce uciti malo o tikvama, jeseni i svemu sto ide uz to. I receno je da se takav pristup pokusa njegovati i doma jer je jako vazno (barem u prvom razredu) ne praviti situaciju previse ozbiljnom. Nekoj djeci je to jednostavno kontraproduktivno.
Joj nije moja mama davala instrukcije nego MM-ova, a uvjek se radilo o djeci koja su imala poteškoća u savladavanju gradiva tj. nije im to baš išlo, koliko god nekom (a i meni koja u OŠ nisam učila sve skupa dva sata a imala sam 5,0 prosjek) to bilo čudno.
izmedju oskara i zorke je tri godine razlike, on u prvom, drugom razredu po nasem programu mora znati ispravno bijelo, bjelina, cvijeće, cvjetna, čavao i domaćin.
u trecem ce morati znati napisati Trg Francuske revolucije, pulski gradonačelnik, Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske.
svejedno sto ce pola njih to zaboraviti kad se registrira na forume, ali dotad ce, kako lut kaze, gomilati neuspjehe sto mu ih skola, ali i labavi mukicin dosadasnji pristup slaze u slici o sebi.
Slazem se ja da je sasvim ispravno potraziti strucnu pomoc. Mene je samo pogodilo malo ono sto je napisala m. courage da nitko normalan ne sjedi s djetetom dok se pise zadaca....mozda nismo trebali zakrciti temu. :/
Zdravo ljudski ti zavidim na pročitanom. Kod nas nije tako tj. zabava ovisi o učiteljici. U našem razredu je bilo zabavno jer je takva bila i učiteljica, ali se radilo dosta ozbiljno i zadaće su uvijek bile opsežne (čak i preko praznika, vikenda...).
Ipak je velika razlika u godinama i sad u višim razredima nastava je postala puno ozbiljnija, odnos između učenika i profesora je manje obiteljski i prisan. Tog sam se najviše bojala, ali izgleda da ni mojoj M. više ne treba zamjenska mama dok je u školi nego da joj je baš gušt postavljati se ozbiljno u odnosu s profesorima. To se najviše vidi u pristupu radu jer su joj do sad zadaće bile ko gledanje crtića, a sad s nekim posebnim tonom kaže: "Moooram nekaj napraviti za seminarski, moooram pročitati Geografiju i malo pogledati kartu, mooooram u knjižnicu-bliži se lektira.." I sve to popraćeno nekim ozbiljnim pogledom, ali s iskrom u očima.
Zorana, MC je vjerojatno mislila na ono The sjedenje protiv kojeg sam i ja. Ono koje ti u svojim postovima spominješ je više kao prisutnost duhom i tijelom, ali u svom poslu tj. zadaćama Zorka je glavni lik, a ne ti. Meni se čini da si ti više nepristrani promatrač i potencijalni izvor pomoći.
Ne vjerujem da ce ona propustiti reci na sta je mislila.
Nisi.
Ja sjednem za stol s njom i citam nesto svoje ili joj samo pravim drustvo. Ne pisem s njom, ne pisem joj ja, ali ako trazi da sam uz nju, ja budem uz nju. (sada sve manje, sad se dogodi da u skoli napise svu zadacu dok drugi dovrsavaju skolski rad)
I na kraju pregledam sta je napravila.
kaj mislis da je s menom neko sjedio???
kako sam zivjela s bakom i dedom, deda me prvih mjesec ili dva nadgledao dok nisam naucila pisat sva slova, a kad je skuzio da znam sama vise nikad nije sjeo sa mnom
nit sam ja to trazila - mislim da sam jednostavno znala da to ni od njega ni od bake ne bi mogla dobiti
a mozda moj oskar mene trazi da sjedim s njim bas zato jer zna da to od mene moze i dobiti
procitala sam sve kaj ste napisale i da sad svakoj pojedinacno ne odgovaram neke od savjeta cu sasvim sigurno poslusati - a prvo cu otic u IDEM
Topic je vise manje zavrsio, ali moram dodati jos ovo (jer nitko drugi to nije napisao):
Jako me razljuti kad vidim ovakve stvari... Draga, ne poznam Oskara, pa ce sve dalje biti samo nagadjanje, ali evo bitnoga (mozda nekom pomogne):
Izgleda mi da je to dijete trebalo samo ostati u vrticu da se igra jos godinu dana i da SAMO JOS MALO SAZRIJE za skolu. To bi vjerojatno umanjilo problem, a mozda uz odgodu skole problema ne bi ni bilo... Bez obzira na zakonsku granicu. Nema tu velike mudrosti. I pitam se onda cemu sluze sve te silne komisije i vrli strucnjaci, kad nisu u stanju prepoznati ovakve stvari i pomoci roditeljima na vrijeme...
Jedna godina odgode mogla je mozda ovom djetetu produljiti djetinjstvo, a spasiti i njega i roditelje i ucitelje silnih muka... Sad je gotovo! Trebat ce ipak dulje vrijeme da dijete sazrije uz nepotrebno opterecenje koje donosi skola. A mozda se moglo sve tako jednostavno rijesiti dobrim savjetom u godini prije polaska u skolu.
Inace, Steve Biddulph u nekoj od svojih knjiga pise da bi bilo dobro za djecake da ih se sustavno salje u skolu kasnije (bar vecinu) jer veliki dio njih sazrijeva kasnije od djevojcica. (Mislim da sam to citala u Nove tajne sretne djece ili Odgoju djecaka, ne znam vise...). Imam poznanicu koja je vukla takav problem do 4. razreda, dok dijete nije stasalo da samostalno odradjuje zadatke. I bit ce mu tesko sigurno jos koju godinu, a bez ikakve potrebe...
Nadam se da ovo citaju i majke predskolaca.
Mislim da je Oskar već jednom odgodio upis u školu po preporuci psihologa.
Sorry, nisam to znala. U tom slučaju možda će pomoći individualizirani pristup u nastavi.
Moj sin ima to rješenje. Ako treba, mogu opisati proceduru kako se do toga dolazi i kakva su naša iskustva. Jako smo zadovoljni, ali to (kao i uvijek) jako ovisi i o učiteljici.
pa ako se ne varam - mukica je čini mi se prilično uspješno riješila problem, s angažiranjem druge osobe.
išla sam opet čitati prvi post - i kako je napisala, za sad to odlično funkcionira.
mislim da je napravila dobru stvar.
Nemaju sva djeca jednak pristup i jednak nacin ucenja. Nema tu bolje-gore, nego se samo radi o razlikama. No, SKOLSKI SUSTAV PRILAGODJEN JE ZA LINEARNE MOZGOVE, a danas je sve vise "nelinearne" djece, medju kojima su i moji sinovi! I ocito nisu sami...
Ne koriste se danas mentalne mape bez razloga, samo zato da ucenje izgleda sarenije, nego zato jer to klincima koristi. Mnogi roditelji (pa i ja) razmisljaju i uce na drugaciji nacin nego njihova djeca. Ja sam 90% vremena organizirana kako treba i vrlo efikasna (u preostalih 10% MISLIM da to jesam, pa zabrljam preko svake mjere
Moja djeca su DJECA 21. STOLJECA koja misle lateralno, da ne velim "poprecki" i to tako brzo da ih ne mogu uvijek slijediti, ali imaju poteskoca pri usvajanju procitanih informacija jer njihovi mozgovi JOS nisu naucili to procesirati (zbog okoline koja pruza drugacije izazove nego "u nase vrijeme" kad je knjiga bila skoro jedina dostupna zabava) itd. Ja moram OSVIJESTITI da je mojoj djeci potreban odmor i od mog nacina razmisljanja. Eto, po tome sam shvatila da starim...
Nema veze. Nadam se da ce nesto od ovoga upaliti. A Oskaru
Mi sa B. svakodnevno kod kuće vježbamo čitanje i pisanje i ona nas na sreću prihvaća kao autoritete. Kada to ne bi bio slučaj obratila bih se drugoj osobi. Glavno je ne dramiti.
Zdenka, a kako izgleda vase vjezbanje citanja/pisanja?
Moja Leda toliko puta pukne (npr. svaki put kad u citanju naleti na slovo N koje nikako da zapamti) da povremeno ne znam sto da radim. Planiram:
1. pronaci lijepe slike necega sto pocinje na N i zalijepiti joj to na kuhinjski element (to upravo idem traziti)
2. otici do uciteljice i porazgovarati (uciteljica je i trazila da dodjem, bas zbog diktata)
3. napraviti dobar plan rada, jer sam do sada radila s njom stihijski: kako bi ona pokazala interes, tako smo radile.
Ona jedina u razredu ne cita i ne zna slova te ne moze pratiti ostalu djecu. Sad primjecuje da ostali dobijaju "Bravo" i "Izvrsno", a ona ne, te je to dodatno frustrira.
Meni je njen napredak u citanju/pisanju ocit, ali jednostavno nije dovoljno brz za ostatak razreda, a ja nemam pojma kako da ga ubrzam. Ili je pametnije da i dalje ovako radim s njom i sve dok uopce napreduje dobro je?
Čitanje: uzmemo neku slikovnicu, B. na glas slovka i čita. Kad proslovka i pročita svaku riječ npr. pjesmice, idemo ponovo dok ne pročita tečno. Tada postavimo neko pitanje o sadržaju pročitanog, kako bismo je priučavali da čita s razumijevanjem. Trenutno čitamo tako čitamo lektiru (Životinjska abeceda), a uzimamo i slikovnice od kuće.
Pisanje: svaki dan joj pregledavamo bilježnice - ako u pisanju ima grešaka, onda to napiše ponovo u bilježnicu za školu. Ponekad i učiteljica traži da se nešto ponovi. Imamo i bilježnicu za kući u koju piše rečenice sa slovima koja su trenutno učili. Pomalo vježbamo i diktat, a to joj najteže ide.
To sve ne traje dugo, najviše pola sata, osim ako ona sama ne izrazi želju da čita dalje.
Ispočetka se je jako bunila, ne da joj se raditi, ali kad smo je pritisnuli i kad je vidjela rezultate svog rada, prestala se buniti. Sada se već češće događa da sama uzme slikovnicu ili strip i čita.
Nataša, ovako rade u waldorfskoj školi, pa možda dobiješ još koju ideju:
prvo se čita priča koja ima puno tog slova(ne govori se djeci u naprijed ništa tipa "danas učimo slovo N", nego se jednostavno krene čitati priča.
recimo za slovo P su čitali priču o pužu koji je puno puzao.
pa su nacrtali pastelama puža
pa su na crtežu uočili oblik puževe kućice(kao ležeće P)
pa su crtali to slovo u brašnu
pa su ga izmijesili od tijesta i stavili peći
pa su tek na kraju pisali, isto pastelama, u raznim bojama.
e da, zaboravih, pisali su jednan drugome i slovo po leđima prije nego su krenuli u tekice
ja ivaru odmalena pisem po ledjima slova, crteze i recenice, citala sam prije desetak godina da je to jako ucinkovito za ucenje citanja. kod nas se pokazalo tocno
jedini bed je da je navlakusa pa pisemo po ledjima vec devet godina
Ona jedina u razredu ne cita i ne zna slova te ne moze pratiti ostalu djecu. Sad primjecuje da ostali dobijaju "Bravo" i "Izvrsno", a ona ne, te je to dodatno frustrira.
trebalo bi pohvaliti i trud, ne samo krajnji rezultat.
kako da dijete inače nađe motivaciju?
ivka, jel daš ivaru da i on tebi piše po leđima
dam mu da me masira
neloše
To je nama glavna zabava na plaži. A i meni su to radili mama i tata. Vidiš - nisam to uopće povezivala s učenjem čitanja.ja ivaru odmalena pisem po ledjima slova, crteze i recenice, citala sam prije desetak godina da je to jako ucinkovito za ucenje citanja. kod nas se pokazalo tocno
jedini bed je da je navlakusa pa pisemo po ledjima vec devet godina
sada sam tek povezala končiće kada mi je ovo ljeto baka njegovog prijatelja (inače učiteljica) rekla kako mi dijete čita.
ja Ledu uopce ne mogu uloviti na plazi, ali nama je plaza kao dvoriste, cijelo je ljeto tamo s ekipom iz ulice, tamo doruckujemo, pijemo kavu, ..
Zdenka, hvala, takav mi je plan i bio otprilike, jedino mi ne bi palo na pamet ponovo pisati ono sto nije dobro napisala, dobra ideja.
BTW, nisam nasla sliku i nemam ideju nicega na N. Nogomet ne dolazi u obzir, Noj je i bio razlog zasto je slovo N buni (ptica, pa ga cita kao T-tica), Noz mi je prebrutalan, a i njoj nezanimljiv, Nemo je riba.
zaboravola: MJ, tako smo probali raditi, ali ide presporo. Jednostavno, moramo u petu brzinu. Ali, pomoglo nam je kod slova V: kad je skuzila V-vaza (a podsjeca i oblikom), sad nema sanse da ga pogrijesi.
Imamo i dodatni problem, jer povremeno izostaje iz skole po par dana. Ima teski bronhitis i kad je na inhalacijama svako jutro i vecer i jedva dise, ne saljemo je u skolu. Onda dok doma sve stignemo pohvatati, malo potraje ...
Noga
Nos
Narukvica
Mi smo lani sa nasim sinom prvasicem imali taj problem (2 tjedna doma).
MM je svaki dan donosio zadace (ne sve odjednom, nego malo pomalo) i uciteljica mu je govorila sto i kako su radili. Ako se napravi pauza dulja od 2-3 dana, djetetu je tesko to odjednom savladati. Znaci, bez obzira na nacin komunikacije s uciteljicom, svaki dan malo ako je dijete sposobno sjediti za stolom... Uciteljica nek napise (ili posalje sms) stranice iz knjiga koje treba pregledati, obraditi itd. i bit ce lakse.
Nije to isto kao dok je u skoli, ali je bolje nego ne raditi nista... Sretno i evo malo ~~~~~~~~~~~ za brzi oporavak!
kolegica mi pomogla: N - Ninja kornjace! nadam se da ce upaliti
dosla sam samo prijavit da smo, nakon 3,5 sata, mozda naucili pjesmicu
Pjesma o dunji i ptici
Zrela, zuta, mirisava dunja
na stablu visoku
neotrgnuta ostala
jesenas
i uvenula.
Sa stabla mirisne dunje
ptica oletjela.
Odletjela preko vocnjakau sumu duboku,
u sumu gustu, pustu.
Ni ptice, i dunje
nema
nema
ni dunje ni ptice
postovani gospodin Dragutin Tadijanovic
i pitam se - pa jel to stvarno pjesmica koju trebaju ucit djeca u drugom razredu?
sto ce on zapravo iz te pjesmice nauciti?
citanje s razumijevanjem?
kak ce razumjet ista ak nikad nije vidio DUNJU
prvo sam mu uopce morala objasnit STO je dunja jer je bio uvjeren da se zapravo radi o dinji
a na kraju vjezbe koju su radili u skoli obojao je tuznog i dosadnog smajlica
osjecam se ko da sam nesto dosita fizicki naporno radila nekoliko sati
a oskar je takodjer iscrpljen zaspao nakon sto je zadnjim snagama jos jedan put rekao nema, ni dunje ni ptice... nema
Jesi probala s vizualizacijom svih tih prizora? Da si eventualno skicira svaki prizor posebno i napiše kraj njega što se događa, ali u stihu?
Bez ljutnje, ali 3,5 sata torture pjesmicom meni je tu mač. :/
Pred 2 tjedna imala sam osmaša na instrukcijama iz kemije. Prvo-rupe u znanju, a radi se o vrlodobrom učeniku, a zatim kranje nerazumjevanje gradiva. Idu mu pokusi, u njima uživa.
Sve molekule smo crtali, dodavali pojedine atome, izjednačavali jednadžbe u slikama...i za 3 sata rada dobio je četvorku iz testa. Sad nije zadovoljan, hoće 5. Kaže da je nove lekcije nastavio crtati sam i da mu ide.
Probaj s Oskarom raditi pomoću slika. Možda pomogne. I slažem se da možda pjesmica nije primjerena senzibilitetu djeteta od 8 godina.
inače se pjesmice uvijek uče (minimum) u dva dana. jedan dan učiš, pa ti se slegne, pa sutradan ponoviš, pa prekosutra u školi znaš perfektno. imaš i internet pa mu pokažeš kako izgleda dunja. a ti prije toga malo proguglaš o toj pjesmici, pa mu objasniš što je pisac htio reći.
inače, šteta što nam mare nije više na netu, jer bi mogla prepričati kako sam (jel ove godine?) podučavala klinca u ch iz fizike. i zvala ju da mi pojasni zbrajanje brojeva na potenciju.
i još nešto.... prije dva tjedna sam podučavala nećakinju njemački (4. osnovne). mala je dobila 5 iz diktata. al nije da nismo svaki dan, tjedan dana, po sat vremena sjedile i vježbale i da joj nisam objašnjavala pravila izgovora. :/
Ja mislim da je pjesmica sasvim ok za njegovu dob i da je super da je mora naucit napamet. Al mislim da je kljucno ne preskocit razgovor o toj pjesmi, prvo i osnovno razumijevanje pojmova (nema smisla naucit ako neznas sto neka rijec znaci), a drugo vizualizaija i razgovor, pa makar i da je na temu zasto je ta pjesma "glupa". Jer i ako je glupa, mora postojati razlog za to.
Moze Oskar, pametan je, samo moras nac njegov put. A to je najtezi dio.
I, mozda, ne bubat pjesmicu u jednom danu. Ucit je malo po malo, ili cijelu pa ponavljat, barem nekoliko dana. Treba svemu sto memoriramo vremena da se ugnijezdi, al bas ugnijezdi, da dobijemo osjecaj.
Klinci su strasno sposobni, posebno za memoriranje, samo treba nac poticaja. Mi ga nismo imali kad smo isli u skolu i ja se sjecam svega dvije pjesme, ono na kajkavskom Joj mama draga, denes vu skoli vsi smo tak tihi bili, ... (jer je bila na kajkavskom i skroz interesantna zbog toga) te Slap, ali cak niti to ne u potpunosti.
Petra je prije dvije godine naucila, zajedno samnom, cijelu 'Twas The Night Before Christmas, Robi je sad uci. A sto se sadrzaja tice oboje su, al tijekom par tjednog perioda, ne preko dana, naucili od Williama Blakea
Al bilo nam je prekrasno razgovarat o njoj i ucit je napamet (opet zajedno). U njoj puno rijeci koje su im bile nepoznate, konstrukcija, citava vizualizacija - zahtijevalo je puno vremena. Al ajme koji gust cut ih sad (ili je izrecitirat u mojoj glavi)Piping down the valleys wild,
Piping songs of pleasant glee,
On a cloud I saw a child,
And he laughing said to me:
``Pipe a song about a Lamb!''
So I piped with a merry chear.
``Piper, pipe that song again;''
So I piped: he wept to hear.
``Drop thy pipe, thy happy pipe;
Sing thy songs of happy chear:''
So I sung the same again,
While he wept with joy to hear.
``Piper, sit thee down and write
In a book, that all may read.''
So he vanish'd from my sight,
And I pluck'd a hollow reed,
And I made a rural pen,
And I stain'd the water clear,
And I wrote my happy songs,
Every child may joy to hear.
ja i mc u isto vrijeme
da vizualizirali
da pricali o pjesmici... sumi, dunji, ptici, stablima
te prepricavali price kad smo isli u duboke, puste i guste sume da mu je lakse za zapamtit
ja sam mu cak i pantomimom pomagala da bi lakse zapamtio
pa smo onda brojali rijeci tako da zna kad dodje do 12 rijeci da ih je sve nabrojio
nacrtao je i drvo
i dunju
i pticu na drvu
i pticu kad odleti
bas cu sutra poskenirat da vidite
pa jos sve to i napisao
mislim ono fakat se trudio, ali ima ancica pravo, ja samo trebam nac put do njega, a cini mi se da sam se potpuno izgubila
vidis, zaboravila sam ga pitat jel pjesmica bas za sutra ili za neki drugi dan
nisam o tom opce razmislja kad je rekao da ima pjesmicu za naucit
btw. ana... pita mene oskar jel znam ja koju pjesmicu iz skole i bas sam mu te dvije izrecitirala...
e da
a kak ja volim pjesnika koji je napisao ovu pjesmu pricali smo i o njemu i o tome kakav je bio i koliko je volio svoju jelicu i jos svasta nesto...
nismo 3,5 sata bas bubali samo pjesmicu
i po melitu smo na zbor otisli u medjuvremenu i jeli...
U mojoj kući vladalo je uvjerenje da ako navečer učiš pjesmicu, ujutro ćeš ju znati bez problema
Pjesmica mi se inače čini prilično teška za drugi razred. Nama je učiteljica u trećem osnovne rekla da naučimo epitaf Gustava Krkleca napamet, i nitko ju osim mene nije ozbiljno shvatio. Ja sam ga naučila, i znam ga i danas, a stvarno je bilo teško.
Samo jedna epizoda konto osječaja krivnje što si angažovala ženu:
Objašnjavam ja sestri koji je znak za veće, a koji za manje i ona kao taj trenutak konta. Za par mjeseci kad je došao jedan učenik da je instruira matematiku, kaže meni sestra "eeeej, konačno sam skontala koje je veće, a koje manje, znaš kako" i ponovi od riječi do riječi ono što sam joj ja prije par mjeseci rekla kad sam joj pomagala. Meni su mladoj samo suze krenule na oči, od očaja, a ne od sreće što je konačno skontala. Njega nije imala hrabrosti da ne sluša šta joj govori.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
