 |
|||
Sva agresivna i nasilna djeca koju ja poznajem su imala agresivne i nasilne roditelje.cvijeta73 prvotno napisa
ja sam sklonija vjerovati da su ta djeca s ekstremno nasilnim ponašanjem u velikoj mjeri odgajana po onoj staroj o batini iz raja. čak mislim da kod njih prevladava strog odgoj više nego permisivan. permisivan odgoj mi eventualno može voditi u neke druge probleme u kasnijoj dobi, a ne u nasilje. iako, naravno ništa nije isključivo tako. :/
Svaka čast onima koji uspiju zainteresirati dijete za nešto što se djetetu ne sviđa. Meni to nikada nije uspjelo (pa sam od takvih akcija odustala).
nasilje rađa nasilje.
kada sam napisala permisivan odgoj mislila sam na zanemarivanje i neuvažavanje do krajnjih granica (ne na nekažnjavanje, povremeno popuštanje...).
treba ih odgajati, ne odgojno zanemarivati - ali ne batinama.
moj rođak (trener kick boxa) ima teoriju: svi mi imamo urođen nagon za samoobranom, za borbom
pa i mi pacifisti
njegov najbolji borac je cura, koja kad je mirna, tiha, nježna ... sve dok ne dođe u ring
roditelj treba djeteta učiti da je ok braniti se, pa makar taj tren se morao djelovati nekulturno i bezobrazno
a to je opet povezano na način na koji roditelji poštivaju osobne granice djeteta
i kad vidiš odgoj koji koristi fizičko kažnjavanje tj. batine .. a šta je to nego debelo kršenje djetetovih granica, i onda ta djeca izrastu u one koji kršu tuđe osobne granice, tjelesni integritet
jednostavno pravo da obrani se bez obzira da li je to pristojno ili ne, bi trebalo biti dovoljno za dobar temelj samoobrane
ja sam bila izrugivana, školski buling... sve dok se nisam potukla (4. razred OŠ)
odonda nisu me više matletirali
a nisam se ranije branila: jer dobre curice se ne tuku
...
Re: Zašto naša djeca postaju nasilnici...
Potpis. Fizički zadobivaju snagu, a mentalno nemaju pojam vlastite odgovornosti jer su je roditelji čitavo djetinjstvo prebacivali na sebe. Da ne spominjem i neke "staromodne" pojmove kao dužnosti i obveze djeteta za neispunjavanje kojih će uslijediti sankcija unutar obitelji.
klinci su prepusteni sami sebi, jer roditelji nemaju (ili imaju jako malo) vremena za njih. neki jednostavno moraju raditi po cijele dane da bi prezivjeli, drugi rade da bi ostvarili sebe, a klinci su ili u jaslicama, cijelodnevnim vrticima ili produzenom boravku u skoli, neke cuva neka xy teta koja se redovito mijenja (cast izuzecima). roditelji svoje izbivanje i NE bavljenje vlastitom djecom pokusava kompenzirati materijalnim stvarima. naravno da nista ne moze nadoknaditi mamu i tatu. i naravno da se tesko vezu za nekoga, jer konstante u njihovu zivotu nema, a rad i obaveze im ne znace nista jer naravno da su uvijek dobivali sve sto su pozeljeli i sve je bilo jako lako kupiti bez imalo vlastitog truda....duboko u sebi zele paznju roditelja i nazalost, puno njih pocinje sa agresivnim ponasanjem samo da bi dobili paznju, pa makar ona bila izazvana necim negativnim. djeci trebaju jasne smjernice, trebaju im granice i to u svemu, a mi cesto popustamo jer imamo griznju savjesti i mislimo da im na taj nacin uskracujemo ljubav.
ja nisam savrsena, niti savrseno odgajam svoju djecu, ali se trudim, svakim danom iznova, da im pricam, citam, da ih ucim, da budem tu i da im pomognem da postanu "zdravi" odrasli ljudi.
ja sam se prije dvije godine odlucila ostati kod kuce i biti samo MAMA. nije mi uvijek lako nositi se sa tom ulogom u svom zivotu, ali nikad nisam pozalila sto sam tako odlucila. no, jako cesto dozivljavam da me se pita cime se bavim u zivotu i kad kazem sto radim, cujem ono A HA, koje se kroz daljnji razgovor pokaze ili A HA - ljencina, jer on dovoljno zaradjuje pa ga ona samo iskoristava ili A HA - looser, jer nije "napravila karijeru", nesposobna je biti ista drugo (btw. to su mi najdraze).
citala sam na nekom drugom portalu komentar jedne zene koja nije majka (ne znam razlog), a pise da su majke/rodilje zene koje nista drugo nisu postigle u zivotu i da time sto su rodile maltretiraju cijelu naciju :shock: . nemojte me uzet bas doslovno, ali ulavnom, islo je tim smejrom.
ne mogu reći da nema nikakve istine u tome što si napisala, no mislim da je to jedan veliki stereotip(prezaposlenost roditelja<-->agresivno dijete). znaš li koliko ima roditelja nasilnika koji sami zapravo nemaju nikakvu smislenu zanimaciju u životu?! ima ih puno koji nemaju niti volje, niti vremena, niti energije baviti se djetetom ali su u stanju iz petnih žila boriti se sa sustavom (školom, socijalnim radom, policijom...) kako bi pokušali utjecati na i promijeniti kriterije društveno neprihvatljivog ponašanja. jer iz njihove perspektive te ustanove u pokušajima da spriječe tu agresiju zapravo krše PRAVA i SLOBODE njihovog agresivnog mezimca . prava ostale djece (recimo u razredu) su pritom nebitna.
Noa, ja bih rekla da je stereotip danasnjeg vremena upravo suprotno; gradite si karijere, budite ono sto jeste, uzivajte u zivotu, budite autenticni, nema veze sto vas nema po citave dane, vazan je kvalitet, ne kvantitet itd.
nazalost i to je dio istine. sjecam se jednog takvog slucaja u osnovnoj skoli u matuljima. mislim da ima dvije godine od toga.
ja sam nekakako spontano pocela pisat o tom zanemarivanju djeteta od strane roditelja zbog razno raznih "obaveza" jer nazalost znam jednog takvog djecaka koji je dijete "krasne i brizne majke koja naravno ima i potrebu ostvariti svoje ambicije" i koji je bar 5 dana u tjednu sam kod kuce, koji je odrastao uz tete cuvalice, susjede, prijatelje....i koji danas nije u stanju stvorit nikakvu dublju emocionalnu vezu niskim, pa cak ni svojim roditeljima. SVO njihovo izbivanje UVIJEK se KUPOVALO raznim stvarima. puno mislim na njega i boli me da ne mogu nista, a jako mi je stalo do njega, ma cak i vise od toga, volim ga kao da je moje dijete.
pokusala sam nacet tu temu, ali njegova majka misli da je sve to sto ona cini ispravno jer ga uci samostalnost. ona ga NIKAD nije udarila, rijetko kad se posvadjaju....ALI ona jednostavno nije tu jer ili ima posla ili se mora odmorit ili je neki jako vazan drustveni dogadjaj negdje....bla bla bla, ali nije tu za njega.
eto, sad sam istresla ono sto mene osobno tisti.
potpisujem!!!!!!!!!!!
vani je to jos vise izrazeno nego u HR (a govorim iz iskustva).
Zorana, imaš pravo barem djelomičnono ja sam mislila vrlo usko na populaciju agresivaca i djece s poremećajima u ponašanju. nije baš tako čest slučaj da su oni djeca prezaposlenih roditelja ili radoholičara, e da bi mogli nešto generalizirati.
hm, ne bih generalizirala ali kad razmislim o malim (i malo većim) agresivcima koje poznajem - ili nemaju oca ili je uloga oca u njihovim životima minorna.
s druge strane puno je djece samohranih majki ili iz jednoroditeljskih obitelji koji nemaju nikakvog problema s nasilničkim ili drugim društveno neprihvatljivim ponašanjima...
nije li ovo kontradiktorno?
btw - kad je kikica imala "nesporazum" s profom iz hrvatskog - žena mi je rekla kako je mislila da kikica odrasta u ogromnoj proširenoj obitelji... što znači da dojam itekako može prevariti.
kad su mi mali nasilnici iz škole zasipavali prozore svim i svačim iz parka (a na kraju po noći i razbili) - radilo se o djeci koja su rasla u punim ili proširenim obiteljima... (znam koji su
međutim, kroz razgovore s roditeljima tog zadnjeg - dobila sam dojam da se radi o problemu komunikacije između majke i oca, odnosno različitom odnosu prema djetetu od strane roditelja. majka je bila zaštitnički nastrojena, a otac nije tolerirao gluposti.
dosljednosti nije bilo.
pa je kontradiktorno (ne čitašnije li ovo kontradiktorno?
). upravo sam to i htjela naglasiti - teško je izvlačiti generalizacije a naročito donositi zaključke o SMJERU uzročno posljedičnih veza. tj ustanoviti što je zapravo uzrok a što posljedica takvih pojava (premda je evidentna i povezanostn npr)
ovo nehumano hitlerovsko pomicanje sata utječe na moje mentalne sposobnosti
djeca postaju nasilnici jer im je DOSADNO.
Prepušteni sami sebi jer roditelj nemaju vremena/volje/energije ne znaju što bi sami sa sobom jer sve te materijalne nebuloze koje su poželjeli a mame i tate mučeni grižnjom savjesti kupili, prestale su ih zanimati otprilike nakon pet dana i sada skupljaju prašinu negdje u nekom ćošku beskrajno neuredne sobe. roditelji u školu odlaze na informacije dvaput godišnje, a i onda ih skrate na desetak minuta proučavanja katastrofalnih ocjena i crvenjenju nad hrpom neopravdanih sati jer kad im djeca dođu doma iz "škole" sav interes se svede na "šta ima? ništa".
I onda ta djeca odu van sa svojim prijateljima koji su ponekad i po pet -šest godina stariji, pa da bi što učinkovitije ubili dosadu, smišljaju razne gluposti kao što je premlaćivanje prolaznika u pothodniku, napušavanje u grmlju iza zgrada i glasno prepričavaju novi pothvat curicama koje se iz iste te dosade upuštaju s tim dječacima koji misle da to nisu u odnose za koje su daleko premlade da bi ih shvatile i razumjele posljedice svojih činova.
I onda za to čuje neki novinar kojem je urednik dao u zadatak da nađe zanimljivu priču, pa ih intervjuira, objavi to na netu i u nacionalnom izdanju svoje tiskovine i ne dogodi se NIŠTA.
Sustav ne reagira, roditelji se samo pospu pepelom, a zgrožena javnost traži krivca.
TAKO NASTAJU NASILNICI.u svojim intervjuima su to sami rekli. i niti jedno dijete neće postati takvo ako ima roditelja koji je voljan stati na loptu i nakon pitanja "šta ima" postaviti i iduće, i iduće i iduće... i stvarno htjeti čuti odgovor.
I dok naš obrazovni , socijalni i kazneni sustav ne uvede drastične i striktne mjere koje će jednako vrijediti za svakog, gore navedena djeca će za zabavu smišljati sve gore scenarije.
jer znaju da im NITKO NE MOŽE NIŠTA
ja sam dugo o tome prosli tjedan razmisljala i ne mogu iznaci definiciju i razlog. jer evo recimo moj brat i ja smo rasli u obitelji gdje su se moji svadjali i nerazgovarali mjesecima uz ruzme psovke i deracinu , uz to da smo morali paziti cija je hrana u kojem uglu frizidera ....i slicno. niti jedno od nas dvvoje nije bilo problematicno dijete ni u skoli ni na ulici, dapace, sada kontaktiramo s oba roditelja s time da su oni razdvojeni, ja sam borbenija, brat stariji je onaj koga treba povuc ali nismo izbali zlobni niti zli ljudi ...imamo svoju djecu koju odgajamo kako znamo-a kad ovo citate nemamo neki temelj, jel tako.
s druge strane moja sestricna ima kcer koja je imala sve, ali sve, od putovanja, knjiga, skola,instrukcija, odjece....sve, i sta se desilo, zaposlila se i usla u narko drustvo-rodila je nadrogirana, bebu ostavila kuci da ide po dop...zavrsila u komuni , sad je sama s dvoje djece i sve pet.........i jos takvih primjera. ja zairta ne znam kaj se moze desiti-dosada-inat-bunt. nista mi ne odgovara, jer mislim ni odgoj i nista ne moze nekoga navesti da bude nasilnik i sadista ako nema neki takav sklop u glavi-dal genetski ili drugacije uvjetovan, ne znam........
jednostavno mi je to misterija koje se jako boji. imam par zena-od kojih jedna teta iz vrtica
Ljudi si jako puno dopuštaju, ovo je od tvojih poznanica baš ružno, a samohrane majke su idealna žrtva takvih pametovanja. Obožavam proricanja budućnostiimam par zena-od kojih jedna teta iz vrtica koje su mi rekle s obzirom da je moje dijete bez oca, i posto je ovako ziv i hiper aktivan i jos neke stvari su nabrojale, da ima velike sanse da postane problem drustva...fino...sad sam histericna samohrana majka hiperaktivnog djetea koje me ne zarezuje ni pet posto a volim ga do neba i nazad, i sad jos zbog okoline se tresem a ce biti manijak ili sl.....
Joe, potpis.
Djeca postaju nasilna iz više razloga..ne može se generalizirati i svatko je slučaj za sebe:
1. Naravno da postaju nasilna ako žive u nasilničkoj obitelji i ako je za njih vidjet (i doživljavat) nasilje normalana pojava..
2. Djeca mogu postat nasilna ako su iz prestroge obitelji, te nakon nekog vremena "puknu" i ispoljavaju se na nekome "na kome misle da mogu".
ali isto tako!!
3.Nasilna djeca dolaze i iz obitelji u kojima im je sve dopušteno, uvijek je po njihovom,sve im se tolerira, a drugi su objekti koji služe da ispune njihove želje..
pa naravno da se boje, jer osim što ništa ne smiju reći(nastavnici)protiv "anđelčića" koji sjede u klupama njihovim roditeljima, jer bi ih većina roditelja pojeli žive, tu još ne smiju ni poviknuti previše jer će ih inspekcija sasjeći u korjenu!
A o roditeljima neću!! ili oću: nevjerovatno je šta roditelji misle postići kada javno,(pod tim mislim pred djetetom) po pravdi boga govore protiv djetetovih učitelja?!¨zar očekuju da će ih djeca onda cijeniti? i njih i učitelje?? pa i ako nisu za cijeniti, oni su u tom momentu autoritet koji se treba poštivat, i to djeca moraju znati!!!
nikad , ali nikad nisam traćkala tetu iz vrtića pred svojim djetetom, ona mora znati da je teta tamo zakon, da ju mora slušati, da joj ona, unatoč tome što se tako ponekad i ne čini , želi dobro, jednako tako će naučiti da jednoga dana kad odraste mora poštivati Zakon, ma koliko mu se ne sviđala njegova pravila, u suprotnom,...šta će biti od njih?!
ne, autoritet se nameće, poštovanje se stječe ukoliko je autoritet u kombinaciji sa dosljednošću! i ljubavlju, naravno.
idem dalje čitat
kazu da je najbitniji odjecaj da je nekome do tebe stalo, nazalost mnoga djeca danas odrastaju bez tog osjecaja - bitan si mi, zelim cuti sto ti se desava. roditeljstvo se vrlo cesto samo odradjuje.
navesti dijete da poštuje naše odluke koje su ispravne ,jer mi smo ipak odrasli i to bismo trebali znati, ne isforsirane našim umorom, nemanjem vremena i sl. već zdravim razumom! dijete će to naučiti cijeniti, i uvažavat će naš autoritet , a kad nauči uvažavat naš autoritet, lakše će bit to isto učiniti u školi, na poslu itd.
znam šta sam htjela reći, al ne znam jesam li to rekla....isto tako je i sa odgojom....hm...
navesti dijete da poštuje naše odluke koje su ispravne ,jer mi smo ipak odrasli i to bismo trebali znati, ne isforsirane našim umorom, nemanjem vremena i sl. već zdravim razumom! dijete će to naučiti cijeniti, i uvažavat će naš autoritet , a kad nauči uvažavat naš autoritet, lakše će bit to isto učiniti u školi, na poslu itd.
znam šta sam htjela reći, al ne znam jesam li to rekla....isto tako je i sa odgojom....hm...
eee, kad bi svi postupci odraslih bili vođeni zdravim razumom... :/
meni u ovoj prici jako fali drustveni kontekst.
onog trena kada je na docek gorana i janice (svaka cast njima , volim ja njih) doslo cetvrt milijuna ljudi ,mi smo djeci i nasoj i tudoj poslai poruku.
onog trena kada se raznorazni probisvjeti, zlocinci i kradljivci slobodno secu ulicama i postaju cjenjeni gradani, a mi (nas barem stotinjak tisuca ) ne izademo na ulicu, mi djeci nasoj i tudoj, isto tako saljemo jasnu poruku.
i oni su te poruke primili. pa rezultate vidimo.
i nesto malo dobrih povjesnih knjiga ne bi bilo na odmet. zaista je fascinantno kako ljudi zaista vjeruju da su pred nesto godina puno i malo, mame/ tate sjedili sa svojom djecicom na podu, citali im price, slagali legice i diskutirali o zivotu dalje i sire.
a ako se nema vremena za povjesne knjige, ima jako dobrih programa na 3 satu i arteu koji nam iznutra pokazuju drustva u aziji, africi i sire koja zive zivot slican onom koji je bio pred nesto stoljeca u europi.
pogledajte, zanimljivo je. i poucno.
na drustveni kontest mozemo malo teze utjecati, ali moguce je.
na osobni mozemo nesto vise utjecati. sto svatko moze uciniti. sa svojim zivotom.
zasto se ljudi svako malo cesu o druge ljude, u ovom slucaju na zene sa manje vise uspjesnom ili ispunjavajucom karijerom , znaju najbolje oni koji se vrlo cesto "cesu".
ne znam da li ste razmisljali o tome u kontekstu stalnog kukanja nad tim "groznim" danasnjim vremenom, da su nam da "divna" prijasnja vremena donjela 1. svjetski rat, 2.svjetski rat, vijetnamski rat i sve oko toga, domovinski rat.
nasilja ko u prici.
nazalost povjesno gledano ratovi se periodicno javljaju, ovo je pitanje promjene generacija ja bi rekla.....kakve su to bileprijasnje a kakve sada generacije....ma opce vise ne znam na ovu temu sto reci, kakav je danas kriminal a kojeg je oblika bio prije 100 god. i rado bi s malcem sjedila na tepihu i citala i igrala se satima, ali ne uspijevam to koliko su moji preci jer moram rintati kao zivotinja da bi nam priustila osnovno i u ono malo vremena probam ugurati sve-a to je nemoguce
dal zato postaju nasilnici-ne znam, nadam se da ne jer sam onda ocajna
niti jedan od tih ratova nisu pokrenuli dječaci nego odrasli ljudi vođeni nekim principima i pomaknutim viđenjima svijeta, uglavnom sociopati.
Ali ovdje se ne govori o sociopatima, dakle ljudima s poremećajima, nego o mirnoj i slatkoj djeci koja u nekom periodu svog života potaknuta nebrigom i manjkom interesa roditelja ili jednostavno potaknuti promatranjem društva, postanu nasilni.
oni ne pokreću ratove, nego sustavno uništavaju svoj život, a pri tome unište i određen broj tuđih života.
mislim da su nasi preci jako, jako rintali i u prosjeku gledano bili manje emocionalno dostupni svojoj djeci, nego sto smo mi danas.
Evo jedne ilustracije iz mog komsiluka koja slikovito odgovara na pitanje iz naslova...
Sjeticete se (osobito oni sto su zivjeli u neboderima) kako smo derali glasnice "Mamaaaaaaaaaa mogu li ostati samo jos malooooo, moooolim teeee"...E pa ja sad zivim u blizini nebodera i znate sta cujem?
"Mamaaaaaa, mogu li sad uci u kucuuu, moooolim te?"
...
pokrenutu rat ne mozes ako nema dovoljno onih spremnih da se upregnu.
Zbilja? :/
Uopće ne mogu dokučiti zašto...
Ja mislim da sada nasilje dobiva lokalni karakter...Rat u kuci, skoli, ulici...
Osim toga, znamo da nasilje nije povod za navedene ratove. Samo mobilizacijska snaga.
:shock:
Jel ti ovo ozbiljno il se zezaš???
posto zivim vani u "ubrzanom" svijetu, u kojem ipak ne upucavaju ljude na kucnim pragovima, niti dizu aute u zrak, sklona sam pomisliti da je korjen ovom nasilju velikim djelom u drustvenom kontekstu koji sam vec opisala.Ja mislim da sada nasilje dobiva lokalni karakter...Rat u kuci, skoli, ulici...
Osim toga, znamo da nasilje nije povod za navedene ratove. Samo mobilizacijska snaga.
Da se bar zezam....
Adio Mare i ja pokusavam dokuciti zasto...
a Mama gleda sapunicu
b Mama i tata se hoce na miru sexat
c Mama i tata se hoce na miru svadjati ili tuci
d Mama sprema stan
e Mama pije kafu s prijateljicom
f Mama je poslala malog vani da ga ne bi istukla (aha kako ne)
g Istjerala ga iz kuce....
Mislim sta god je...poruka je "suvisan si u kuci"
tata i mama su isto dio drustvenog konteksta tranzicije.
Izvini promakao mi je taj post u prvom citanju...
Govorimo o istim stvarima, samo sto ja danasnji drustveni kontekst zovem jos i turbofolkizacijom (koja je najmanje muzicki pravac, a najvise drustveni momenat).
..pa eto mama gleda sapunicu, a ne sa djetetom npr. "kradljivce bicikla" od de sice, ili neku pametnu bbc seriju. koje su se prije tranzicije prikazivao na tv-u. pa razgovaras o tome...
a tata misli da je potpuno nesuvislo razglabati s djetetom o tome kako je gauss zbrojio brojke od 1 do 100, ili razmisljati o tome zasto tintenkiller brise tintu...
ili peci kokice...
tko su drustveni autoriteti tranzicije? i za mamu i za tatu i za dijete?
Seni, je li ono o cesanju islo mene i moj komentar o feministkinjama?
Ovo je sigurno istina. Iako ovisi gdje su živjeli, na selu ili u gradu, u bogatijem ili siromašnijem kraju, i kojem su društvenom sloju pripadali. Ali generalno je istina i za rastuću pojavu nasilja u našem društvu, kao u Hrvatskoj, tako i u ostatku svijeta, sigurno ne možemo kriviti nedostupnost roditelja djeci.
Mislim da nisu samo naša djeca nasilnici i da nije samo naše društvo nasilno. Ljudi su bili nasilni od pamtivijeka. Dobro seni kaže da treba proučiti malo povijest, čiji se dobar dio svodi na krvave ratove otkako je svijeta i vijeka. Jedina je razlika u tome što danas imamo elektroničke medije, pa vijest o nasilju na drugom kraju planeta kroz nekoliko minuta stiže do nas u svoj svojoj krvavoj vizualnoj izražajnosti. Isti ti mediji nam prezentiraju to nasilje gotovo isključivo, bilo kao informaciju, bilo kao zabavu - pritom mislim na krvave filmove, pa čak i crtiće, nažalost. Zato smo ga danas svjesniji nego što je to bilo slučaj prije sto, dvjesto ili petsto godina.
Hoću reći da su u ljudima oduvijek prisutne nasilne tendencije. U nekima više, u nekima manje. Kao što je netko nadaren za glazbu ili za slikarstvo, tako u drugima leži urođena sklonost nasilju. Ali svi mi imamo u sebi tu nasilničku crtu. A ova informativno-zabavna mašinerija sadržajima koje nam prezentira samo potiče tu nasilnu crtu u nama.
Ali, na kraju krajeva, kad se sve zbroji i oduzme, mi sami smo jedini koji trebamo odlučiti hoćemo li joj se prepustiti ili ćemo svoju energiju usmjeriti u neke plemenitije sfere. I istome trebamo poučiti svoju djecu.
Sigurno ste već čuli onu priču o starome Indijancu koji svome unuku objašnjava kako u njemu žive dva vuka koja su u vječnoj međusobnoj borbi. Jedan je dobar i plemenit, a drugi nasilan i zao. Unuk ga pita koji će od njih dvojice na kraju pobijediti. A djed odgovara: "Onaj kojeg budem hranio."
Komsija xy sto ima buregdzinicu i voza zlatnog passata
samo djelomicno)
htjedoh zapravo reci da je uz roditeljsku kucu kao vazan, mozda i presudan dio, i drustveni kontekst bitan dio mozaika.
potpis.
da li smatrate da svojoj djeci šaljete poruku koju spominje flower - važan/važna si mi, želim znati što ti se događa...?
DA! I to mi je najvaznije. Iako radim i ne provodim s njima dovoljno kvalitetnog vremena, kada mi se npr. Viktor obrati u pola tri ujutro da mi isprica sta je sanjao, ja ga saslusam (sve uz potpitanja)...Mislim da je to upravo to - u ovom uzrastu...Nastojacu sacuvati taj odnos i tu njegovu zelju da sve sto osjeca ili mu se desava podijeli prvo sa mnom ili da bar zna da sam tu - pa nek dijeli ako zeli.potpis.
da li smatrate da svojoj djeci šaljete poruku koju spominje flower - važan/važna si mi, želim znati što ti se događa...?
da. oduvijek s njima razgovaramo, pa čak i s malenim koji jedva zna razgovarati, o svemu što im se događa , što ih muči ili veseli. i uvijek ćemo, za to ne može postojati isprika i ne može se desiti da nemam vremena za razgovor sa svojom djecom.
Ovo je tak mudro receno
da.potpis.
da li smatrate da svojoj djeci šaljete poruku koju spominje flower - važan/važna si mi, želim znati što ti se događa...?
da nije tako, ne bih imala dijete.
eee, da, slažem se.....navesti dijete da poštuje naše odluke koje su ispravne ,jer mi smo ipak odrasli i to bismo trebali znati, ne isforsirane našim umorom, nemanjem vremena i sl. već zdravim razumom! dijete će to naučiti cijeniti, i uvažavat će naš autoritet , a kad nauči uvažavat naš autoritet, lakše će bit to isto učiniti u školi, na poslu itd.
znam šta sam htjela reći, al ne znam jesam li to rekla....isto tako je i sa odgojom....hm...
eee, kad bi svi postupci odraslih bili vođeni zdravim razumom... :/
Problem je u tome sto svatko od nas misli da je vodjen zdravim razumom.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom