Mi smo zadnje isli na dugacak put u 3. mjesecu na skijanje. Isli su i nonici s nama pa je Iv bio u autu s njima a An je mogla u miru spavati kad je zeljela a i ja sam sjedila pokraj nje. Unajvecim trenucima krize sam ju dojila. Tokom dana smo napravili nekoliko duljih pauzi ali zbog snijega u Dolomitima smo forsirali da sve passote prodjemo prije nego pocne smrzavati.

Inace Iv toliko prica i komentira voznju u stilu tu ti je ogranicenje 50 koliko vozis , nemoj 80, jel ides 40 .... i to moze satima a niti jedan prometni znak mu ne promakne, niti zivotinje uz cestu a i sve ostalo moze biti zanimljivo

Za vrijeme voznje u autu prakticiramo igranje igrica (brojimo neke zanimljive stvari, ili zbrajamo nesto, ili igramo na slovo na slovo ili kalodonta - a to mu jos ne ide ili pricamo price.... - uglavnom mora biti aktivno).

An se smiri cim dobije nesto za mljackanje- dudu i bocu ne zeli niti vidjeti.

Sto se tice spavanja problem je samo sto bude jedan drugoga po noci i moramo koordinirati uspavljivanje jer inace nitko ne spava, ali i to nekako prezivimo. Ustvari sam primjetila da prvu i eventualno drugu noc klinci jako lose spavaju. Valjda su premoreni od puta i novih dozivljaja. Zato izbjegavamo kratka putovanja na 1-2 dana i putovanja sa seljenjem. Nego radje put tamo 7- 10 dana pa natrag.