E, tako, došlo je vrijeme da i ja službeno objavim svoju treću trudnoću, koja je svakako bila planirana i željena..... ali za jedno pet godina...ha....
Kada sam shvatila o čemu je riječ, bila sam prestravljena, jer koliko god da sam željela treće dijete, malo nas je "uhvatilo" nespremne.
Onda, kad sam vidjela pozitivan test, preletjelo mi je stotinu misli u glavi: pa nismo spremni sada, N. je još mali i kako ću se moći posvetiti njemu i M. koji će ipak biti malo stariji, ali opet treba puno pažnje... najviše me strah kako ću uspjeti sve uskladiti i svima zadovoljiti potrebe, jer i sada sa dvoje djece je teško, a kako će tek izgledati sa troje!!!????
Ja, sam se doduše idućih nekoliko godina željela posvetiti i poslu, i ipak si stvoriti nekakav put u poslovnom životu, na kraju krajeva, evo: za dva tjedna se vraćam na posao poslije drugog porodiljnog.
A, onda sam si natovarila još jednu brigu na vrat: šta će mi reći na poslu, kako će gledati na mene, kao: došla sa porodiljnog, pa će za par mjeseci opet otići...pa, pričanje iza leđa. Naime, vraćam se na posao u svoju staru firmu, ali od kada sam otišla na porodiljni, cijela ekipa se izmijenila i više nikoga ne poznam, niti radne kolege niti šefove...

A, da ne spominjem brige o financijama, o načinu prijevoza (pa, Bože dragi, kud smjestiti tri AS na stražnje sjedalo auta???!!!)

Ja sada sve ovo pišem sa osmjehom na licu, jer dijete želimo, ali definitivno nismo pogodili dobar "tajming".

No, najbitnije od svega je da trudnoća prođe u redu, da rodim živo i zdravo dijete, a sve ostalo će s vremenom sjesti na svoje mjesto.