Sto je po vasem misljenju teze odgajati dva sina (ili vise) ili dvije kceri ?
Smaram da u odgoju dijeteta nije presudan samo njegov karakter vec i spol, okolina, situacija u drustvu.
 |
|||
|
|
|||
Sinovi ili kceri
Sto je po vasem misljenju teze odgajati dva sina (ili vise) ili dvije kceri ?
Smaram da u odgoju dijeteta nije presudan samo njegov karakter vec i spol, okolina, situacija u drustvu.
Imam dva sina i jednu kčer.
Ne mislim bas da je velika razlika u odgoju, jer kako odgajam sinove tako cu i kcer. Do puberteta, a onda nastaju razlike.
Mislim da je na razlike u pubertetu i mislila
Meni je to sve isto...nisam od onih koji imaju zatucano mišljenje da je žensko dijete briga, a muško- Bože moj, neka se čeliči i ne treba imati zabrane kao žensko dijete npr.
Svaki spol nosi svoje brige...za curice postoje razne opasnosti, ali u ovo vrijeme kada djeca ubiju drugo dijete, nije ništa manje opasno ni za dečke.
Isto tako- ako je već sramota da kćerka ostane trudna dok je još u školskim klupama, ista stvar je i sa sinom
ja imam dvije kćeri i sina, pa bih ti mogla reči iz iskustva, zar ne? , ali ne znam, jer nije nikad bilo da se ista situacija potrefila pa da mogu reči ovaj ovako, ona onako.
Najstarija je bila lako odgojiva curica, i dan danas je puna razumjevanja, možda ponekad prenježna, ali takav joj je karakter, a druga je po stereotipima u ponašanju trebala biti dečko- harambaša je, grizla je, čupala, tukla se..., sada više ne, sad je prava curka, ali je inatljiva, prkosna, svojeglava, opet- takva je po karakteru.
Andrija je pravi dečko, najdraži su mu auti, vlakovi, kocke... a okružen je bebama i konjičima, društven i za sad osim faze porkosa u kojoj je trenutno ne vidim bitnu razliku u odgoju njega i cura.
Jedino što mogu napistai iz iskustva s mnogim prijateljima- oni koji imaju dva sina teže se odlučuju na treće dijete iz straha da opet ne bude dečko, a oni koji imaju dvije kćeri ne boje se da bi treća bila opet kćer!
Pa nisam mislila samo na pubertet nego opcenito.
Imam jednog sina jako je ziv, namjerno necu reci hiperaktivan.
Meni je 24h malo sa njim on nikad ne miruje i trazi konstantnu paznju i aktivnost.
Jucer sam saznala da ce dobiti bracu.
I sad se mislim Boze ako budu isti po naravi (znam da nemoraju biti)
Ne smatram se osobom koja ima predrasude, nego vidim da su curice mahom mirnije, maznije, njeznije, znam da ima iznimaka al barem ja ih rijetko srecem.
Moj sin voli sve oblike grubljih igara
Nema vremena za mazenje osim navecer kad vec padne s nogu.
Voli razbiti igracke, mene pocupati ugristi ....
Odgajam ga isto kao sto bi odgajala i kcer da je imam al mislim da bi ona bila drugacija
ili ono zatucano: nadaju se da i nakon dvije curice mogli dobiti dečkarenci prvotno napisa
Jedino što mogu napistai iz iskustva s mnogim prijateljima- oni koji imaju dva sina teže se odlučuju na treće dijete iz straha da opet ne bude dečko, a oni koji imaju dvije kćeri ne boje se da bi treća bila opet kćer!
meni ovo prestrašno zvuči, ovo boldanoili ono zatucano: nadaju se da i nakon dvije curice mogli dobiti dečkaJedino što mogu napistai iz iskustva s mnogim prijateljima- oni koji imaju dva sina teže se odlučuju na treće dijete iz straha da opet ne bude dečko, a oni koji imaju dvije kćeri ne boje se da bi treća bila opet kćer!
ode mi post: htjedoh reći- sve ove kombinacije sa spolovima su mi grozne, ne mogu vjerovati da netko tako razmišlja
Meni se čini da još uvijek puno ljudi tako razmišlja i slažem se da je grozno. Kolegi s posla žena nedavno rodila četvrtu curicu, a sada je opet trudna :/ Ima takvih primjera mnogo.
Zašto je zatucano htjeti sina nakon dvije kćeri? Ili kćer nakon dva sina? Ili jednog uostalom? Ja sam nakon sina toliko htjela kćer da sam plakala od sreće kad mi je dr rekao da je curica. Meni je zatucanija priča majke kako je nakon 4 curice sva euforično sretna što dolazi još jedna curica. Općenito ne podnosim preseraanje u bilo kojem smislu pa i takvo. Sasvim prirodan je osjećaj željeti suprotan spol nakon onog što imaš.
ja imam dva sina i tila bi curicu? i šta sad? ponosim se time... a zgražanje na moje želje mi je baš :/ tko to sebi daje za pravo odlučivat o MOJIM željama... toliko o uvažavanju mišljenja i potreba i želja drugi osoba... i toleranciji isto...
doduše, neću plakat ako bude još jedan sin - moć ću osnovat gudački kvartet
Ne mislim da je zatucano željeti dijete suprotnog spola nego što ga već imaš, već samo navodim da još uvijek ima primjera kada se rođenje muškog djeteta vrednuje više nego rođenje ženskog. Primjerice, moj susjed je neki dan rekao da se njegova kćer, trudna 5 mjeseci, pravi da ne zna što nosi, a sigurno opet nosi curicu jer njegov zet nije u stanju napraviti dečka.
i ja sam nakon dva sina i te kako priželjikvala curicu
mislim da je sa sinovima teže dok su mali,a sa curicama od puberteta nadalje
Identicno je bilo kod mene, nakon dva sina, pogotovo nakon T. jer ima polands sindrom, kad sam rekla da zelim trece svi su se zgrazali..ja imam dva sina i tila bi curicu? i šta sad? ponosim se time... a zgražanje na moje želje mi je baš :/ tko to sebi daje za pravo odlučivat o MOJIM željama... toliko o uvažavanju mišljenja i potreba i želja drugi osoba... i toleranciji isto...
doduše, neću plakat ako bude još jedan sin - moć ću osnovat gudački kvartet
Ja potajno htjela curicu da mogu NAPOKON kupovat haljinice i da se voli mazit... jer muskici nisu bas bar moji od prevelikog maženja i ljubljenja..
Oce se oni pomazit al to sve kratko traje..dok ovaj stariji vice da je on veliki i da ce on nac curu za maženje
I dobila sam curicu, pravu malu princezu... i brača je obožavaju
I ja bih jednu curicu molim
I ja priznajem da sam željela sina, oduvijek, pa kad nije uspjelo prvi put, ni drugi, eto uspjelo nam treći. Ali nijo to tema ovog topika, nego koga je lakše odgojiti, a ja sam samo htjela reći da je to tako individualno, i da je meni osobno teško reči da li su me više namučile seke ili sin.
A o tome što sam napisala
renci (napisa):
Jedino što mogu napisati iz iskustva s mnogim prijateljima- oni koji imaju dva sina teže se odlučuju na treće dijete iz straha da opet ne bude dečko, a oni koji imaju dvije kćeri ne boje se da bi treća bila opet kćer!
željela sam ipak naglasiti da majke dječaka ( u krugu prijatelja gdje se ja krećem) češće kažu dosta! nego majke kćeri.
Vidiš, meni je lakše sa sinovima nego sa kćeri. Ustvari ja puno lakše izlazim na kraj sa razigranim muškima koji se ne zaustavljaju 24 h sa svojim aktivnostima nego sa kompliciranom ženskom koje je prava žemska u svakom pogledu. A puberteta me jako strah. I zbog njihovih karaktera a bome i zbog gena
dobro,meni je kćer još mala pa se možda predomisilm
Nedavno je bila slična rasprava, mislim da su malo pretjerane reakcije na bilo koju roditeljsku želju u pogledu spola budućeg djeteta. Sve sami puritanci...
Naravno da je najbitnije da je dijete zdravo, naravno da ćemo jednako voljeti i treće/četvrto/peto dijete istog spola, ali ništa nije neprirodno ako netko, kao ja, želi djevojčicu nakon dva dječaka. (Ronin, Sretnamama, baš vam zavidim)
Ne znam zašto; možda zato što sam oduvijek željela sestru, možda zato što je odnos između mene i moje mame tako kompliciran, možda zato jer se u ženskom društvu osjećam dobro, a možda samo zato iskusim jedno različito iskustvo.
Ali nema veze, bude li i treće dječak, oblačit ću ga u rozo...
debeli X
živim u sredini di je patrijarhalni odgoj još uvik itekako prisutan.
imati sina je više nego poželjno jer ko će nastavit lozu i naslijedit imanje.
kćer se uda i ode, njoj nema ništa
sin je taj kojem sve triba ostat.
i onda "nižu" dicu dok se ne rodi sin.
ako ikad budem imala drugo dite (ako nam Bog da da ga imamo) volila bi da bude sin. ne zbog loze ni produljenja imena (zaboli me papak za to) već zbog L. koja je opsjednuta bratom. i dilit će sve popola.
a je li teže odgajat muško ili ženske - ne znam. imam samo kćer. ali virujem da je do puberteta jednako, a onda triba potegnit uzde za žensko i pametno odgajat. iako je to sve do karaktera samog diteta.
Neću te tješiti
Možda nisam kompetentna raspravljati na ovom topicu jer imam dvije kćeri - ali, priznajem, kad bih 100% bila sigurna (tj milion posto) da će biti još jedna curica (i kad bi se još neke stvari posložile) odlučila bih se na treće. Sve dok postoji 50-50, ne želim riskirati. Ne bih voljela sina.
I brži mi prsti od mozga
Htjedoh reći - imam mlađeg brata i moji stalno tvrde koliko je, nas dvije cure, bilo lakše odgajati, a i roditelji su mi više puta rekli kako su meni, u pubertetu, vjerovali više nego mojem bratu u tim istim godinama.
ne znam koje je teže, sa dvije curice, ili sa dva dečka
ali nikad, ali baš nikad mi ne bi bilo važno kojeg je spola dijete koje nosim
niti odluka o drugom, trećem, četvrtom djetetu nikad ne bi bila uvjetovana spolom djece koju već imam
x
x
x
Htjela sam napisati da to tako većini i je, da broj djece nije uvjetovan spolom jer i ja tako razmišljam ali onda sam se sjetila hrpe ljudi koji ne razmišljaju tako. I ja živim u sredini di je imati sina nešto extra posebno, ko kod Loryblue, triba imat nasljednika za imanje isl. To mi je gadljivo jer je ponižavajuće za žene u svakom pogledu. Ali ovdje često žene rađaju više djece dok ne dođu do Sina. Ja evo imam jednu jako blisku (obiteljski, ne po stavovima
Ali zanimljive su mi te razlike dječaka i djevojčica. Iako su mi svi karakterno različiti i posebni, moja kćer je Žena od samog rođenja. Ima prave ženske karakteristike po svemu.
Kad već svi skreću s teme, da i ja se izjasnim
Imam jednu curicu i htjela bih da i drugo bude curica i šta sad?
i ja sam imala istu željuKad već svi skreću s teme, da i ja se izjasnim
Imam jednu curicu i htjela bih da i drugo bude curica i šta sad?i želja mi se ostvarila 8)
odoh ja, dosta začatavanja
zivimo sa dva muskica i jednom zenskicom.....meni osobno je lakse sa mojom djevojcicom iako nije neka prevelika maza (decki su vece maze), ali imam osjecaj da je npr. u dobi od 1.5 god. bila puno naprednija od malog pisonje, sjecam se da sam o njoj razmisljala kao "ona je vec velika", a za njega stalno govorim "pa on je jos mali". on je puno zivlji, tvrdoglaviji, zahtjevniji i priznajem da me dosta iscrpi. isto tako nakon svih igara u kojima smo neki neprijatelji naseg 10togodisnjeg spidermana, ninja kornjace, transformera i sl. jednostavno nam pase neka igrica u kojoj se nitko ne tuce ili ubija.
uglavnom, kad sve zbrojimo i oduzmemo...mi bi jos jednu malu slatku djevojcicu.
Imam sina i kcer.
Oboje su tvrdoglavi.
Kad malo porastu obavijest cu vas s kim mi je lakse.
Zasad je isto s oboje
Ne moze se generalizirati jer je jako individualno, posebno sto je svako dijete prica za sebe...
Ipak mislim da je u vecini slucajeva puno teze odgajati 2. djecaka.
prije nego sam rodila naslušala sam se hrpetinu priča tipa..joj nosiš curicu, ma super ti je to one su slatke, mirne, mazne, a ti dečkići hahari, živahni..i dr...
ja se pripremila na tu mirnu, tihu, maznu curicu, koja baš nikad nije bila takva. iznenadilo me, jer me ta predrasuda o mirnim curicama i dečkićima haharima pratila cijele trudnoće. svi ti epiteti koji su se lijepili dečkićima sad ljudi kelje na karakter moje curke. tako da vam iz mog, ali i iz iskustva promatrača u parkovima koje svakodnevno ophodimo, mogu reći da sve više susrećem curice koje jure na biciklićima i šutaju loptu, a dečkići crtaju kredom po podu cvijeće ili sjede mamama u krilu.
tako da se duuboko nadam da će jednog dana (makar u daljoj budućnosti) iskorijeniti glupe predrasude ili primjedbe.."budi mirna, pa nisi ti dečko" ili "šta plačeš pa nisi curica"...
tako da sam sa ovim sve rekla i što se tiče naslova teme. mislim da je jako teško odgovoriti jel teže odgajati, curicu ili dečka. :/
to je stvarno individualno i ovisi o karakteru pojedinca, a ne o spolu.
Ja imam dvije cure, totalno različite. I ja sam sve rekla
ja imam dečka koji je dobro, poslušno dijete i curicu koji je vragu iz torbe ispala
i uvjerena sam da ću nju puno teže odgojiti
Bravo nely!
imam dva sina i dvije kceri, i njihov odgoj ne prilagodjavam spolu, nego osobi.
u stvari, nikad ne razmisljam o njihovim razlikama na temelju 'spola', niti ih tretiram razlicito ili im dozvoljavam razlicito ili postavljam razlicito se prema njima zbog spola...
djeca su djeca su djeca, ispa pravila za sve...
mene uopće ne muči ta predrasuda oko odgoja kćeri/sinova. i kod mene vrijedi ovo od majoslave:
ali, imam i ja svoju predrasudu, a to je naš odnos u budućnosti. stvarno imam dojam da su mame bliže sa kćerima i da su punice bliže sa unucima od svekrva. jel' se varam ili?
u stvari, nikad ne razmisljam o njihovim razlikama na temelju 'spola', niti ih tretiram razlicito ili im dozvoljavam razlicito ili postavljam razlicito se prema njima zbog spola...
Meni se cini da jako puno zena opcenito gura svoju rodbinu ispred muzeve. Recimo, mene obuzme totalno cudan osjecaj kad vidim da se jedna od cura mazi s muzevom sestrom. Kad je moja sestra u pitanju, totalno sam opustena.
Sto se teme tice, nama svi vec piju mozak na slamku kad ce cetvrto jer mora doci sin, jelte.
Mislim da bih u odgoju jednako postupala jer ni ja ne vidim kakve bih to temeljne razlike u ljudskom bicu morale biti, a da se to odrazi na odgoj. Ok, muska energija, zenska energija....ali, doma imam djevojcicu koja bi ponasanjem i interesima komotno mogla "proci za djecaka" tako da......
he he znas kako je, covjek je rezultat okoline, tako da je i sam pun predrasuda i pristranosti koliko god se osjeca oslobodjeno na okolinu...
cesto se djeca tretiraju razlicito na osnovu genusa, a da ti i nije jasno da to radis, zato je dobro imati neku prijateljicu militantnu feministkinju koja ti moze skrenuti paznju na neke stvari, ne moras se sloziti, ali mozes promisliti, preanalizirati, otvoriti oci jos malo...
u mojoj familiji se u mojoj generaciji rodilo 5 cura i jedan dečko, a kad se on rodio, did je posadio orah jer mu se ostvario san. nas 5 je ispalo divno, on je jedini problematičan (malo karikiram, ali s njim je stvarno oduvijek najviše muke).
ja imam dva sina kaji su divni dječaci, ali su tvrdoglavi, zaigrani, teškoodgojivi...
prije sam htjela četvero djece, sad me teško nagovorit na treće, ali ako mm uspije, nadam se da će biti curica...
I možda bude ista kao njih dvojica- mislim da je to stvar karaktera više nego spola
imam dva decka i dvije cure i na pitanje iz prvog posta - nemam odgovora
ne odgajam ih kao dva decka i dvije cure. odgajam ih onako kako me "pitaju"...
nemam musko-zenskih stereotipa. ni u ocekivanjima ni u promisljanjima...
ne strahujem ni od puberteta. ne vidim zasto bi?
a od ovoga o čemu sam ja pisala? da ti poslije odnos bude bolji u ulozi punice nego u ulozi svekrve?
ne. ne znam zasto bi?
ne vezem to ni za nasu situaciju u kojoj moja mama obozava klince i njoj ih mogu povjeriti bez ikakve zadrske (doduse, trenutno nije bas izvedivo, al nebitno za pricu) i za mm-ovu mamu koja je (nazalost je preminula pred godinu dana) isto tako obozavala klince i kojoj bi ih bila mogla povjeriti bez ikakve zadrske samo da smo bili blize...
a mozda i jest vezano - mozda sam pokupila od njih to da budem na takav nacin baka svojim unucima - bila punica ili svekrva
Da, viš, to svi primijetimo kod svekrve, ali nitko kod svoje mame
Potpisujem....
Slažem se s većinom, samo da je dijete zdravo.
Sve je to individualno, imam sina i voljela bi imati još djece, voljela bi imati i kćer ali da imam i 5 sinova ne bi se žalila, isto tako i 5 kćeri.
Kad sam rodila sina moj svekar (s kojim nismo baš u nikakvim odnosima a najmanje idealnim) rekao je "ajde, bar je rodila sina"
Ma sve to ovisi o karakteru samog djeteta. U nekim trenucima lakše mi je s kćeri (sama održava higijenu sa veseljem) dok sin ajmo reći većina muških malo su si na Vi s time pa mi je sa sinom malo teže ono pusti vodu, operi ruke, oprei zube itd.naravno ne vrijedi to za svako muško dijete, a neki put poludim od njezine samostalnosti kod izbora odjeće i kompliciranja oko iste.
Tako da su podjednaki, kako na kojem području........
re
slažem se da sve ovisi isključivo o karakteru djeteta (naravno i odgoju).
I ja sam, moram priznati, za drugo priželjkivala curku, ali otkako se malecni rodio i vidim koliko je drugačijii od prvog, stvarno mislim da te karakterne crte nemaju veze sa spolom. Ja sam u biti priželjkivala jedno malo manje grubo, maznije biće koje mi privrženost neće iskazivati vikom i štipanjem i mislim da sam unatoč tome što je opet dečkić, upravo to i dobila
Imam dva sina, dva sasvim različita svijeta, isti roditelji, isti uvjeti. Ali s obzirom da različitost karaktera ne i isti odgoj.
Imam i dva nećaka, dakle sasvim muški svijet u familiji, ali moram priznati da se sad nadamo nećakinji :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom