Bojite li se poroda?

[Dash]

Nova sam ovdje i vjerujem da ste ovu temu već pročešljale puno puta, ali i da je još uvijek aktualna.

Ja sam prvorotkinja, dakle ne iskusih još čari poroda, a što se bliže primičem terminu (imam još cca 3,5 mjeseca), to više razmišljam o tome. Nastojim biti racionalna i držim strah pod kontrolom, ali mi se porod čini toliko apstraktan čin čiji doživljaj si nikako ne mogu predočiti! Tijekom dana radim, pa nemam vremena razmišljati o tome, ali kad legnem u krevet, razmišljam intenzivno i nastojim se nekako psihički pripremiti. Pitam se je li takva priprema uopće moguća? Kako se vi nosite sa strahom?

[ivancica]

Jesi iz Zagreba?

Roda organizira radionice za trudnice. Mislim da bi ti puno mogle pomoći.



Pogledaj si na:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=68303

[petarpan]

Upravo to...Priprema znanjem najviše pridonosi psihičkoj pripremi pa tako i samopouzdanju...A čega se zapravo bojiš? Boli? Da nešto ne pođe krivo? nešto treće? Svega skupa?

[maksi]

Ja sam imala tako tešku trudnoću tako da mi je porod bio nešto najbolje što mi se dogodilo.
Jedva sam čekala kad će me spustiti u rađaonu!

[Bipsić]

uh, još pitaš...

obzirom da mi je ovo druga trudnoća, strah se ovaj puta javio puno kasnije nego prvi puta... pred kojih tjedan dana - valjda kak mi je termin sve bliže... ali strah nije takvog intenziteta ko prvi put. sjećam se da sam onda bila kao paralizirana kad god bih razmišljala o porodu. sad je ipak malo drugačije... i nemam pojma čega se ustvari bojim... mislim da svega skupa...

ja se isto tako nastojim psihički pripremiti i isto se tako nekad zapitam je li takva priprema uopće moguća...

[ANA132]

Kakva su vam iskustva s porodom u Petrovoj?

[petarpan]

Kakva su vam iskustva s porodom u Petrovoj?

Ana provrti malo po pretražniku imaš upravo topice sa iskustvima poroda u petrovoj i drugim hr rodilištima..
(da ne zabrazdimo van teme ovog topica)

[Dash]

Hvala cure na odgovorima Svakako ću pogledati taj link za rodine radionice.
Ja se bojim svega pomalo; boli, da nešto ne pođe krivo, bojim se svog stanja nakon poroda i tako to sve nekako kad se zbroji...uh. Slušam priče žena koje su drugi put pred porodom i kažu mi da ih je sad još više strah jer znaju šta ih čeka!!! Ajmeee! Zar je to stvarno TOLIKO bolno??? Koliko?? Tješi me jedino što jedva čekam vidjeti bebicu i spremna sam podnijeti svašta samo da mi moj mačak dođe u naručje!

[Dash]

Evo pročitala sam taj Rodin link, piše da su radionice za trudnice do 16. tjedna trudnoće, a ja sam već u 27.!!!

[petarpan]

Hvala cure na odgovorima Svakako ću pogledati taj link za rodine radionice.
Ja se bojim svega pomalo; boli, da nešto ne pođe krivo, bojim se svog stanja nakon poroda i tako to sve nekako kad se zbroji...uh. Slušam priče žena koje su drugi put pred porodom i kažu mi da ih je sad još više strah jer znaju šta ih čeka!!! Ajmeee! Zar je to stvarno TOLIKO bolno??? Koliko?? Tješi me jedino što jedva čekam vidjeti bebicu i spremna sam podnijeti svašta samo da mi moj mačak dođe u naručje!

a gle boli...jasno da boli...koliko boli ovisi o tome kakvu ekipu imaš u rađaoni (tu obično bude presudan i taj psiho-faktor) i koliki ti je prag tolerancije na bol...Moj je nizak.Vrlo.U razini s tepisonom, otprilike...Ali nije bilo baš tak strašno kak sam si zamislila...Danas se te boli uopće ne sjećam...Samim ulaskom u box prestalo je moje razmišljanje...Ni o tome hoće li što poći krivo ni koliki je index boli na mojoj internoj ljestvici...Koncentrirana na disanje i trudove i na to da što prije ugledam to malo lice...Znam da je glupo govoriti opusti se, bla,bla kad ne možeš...ali vjeruj mi jedno,te sekunde kada uđeš u tu rađaonu zaboravit ćeš na sve te filmove što trenutno vrtiš po glavi...

[Honey]

Ja se bojim svega pomalo; boli, da nešto ne pođe krivo, bojim se svog stanja nakon poroda i tako to sve nekako kad se zbroji...uh. Slušam priče žena koje su drugi put pred porodom i kažu mi da ih je sad još više strah jer znaju šta ih čeka!!!

Ma nije istina. Nije tako svima.
Mene je prvi put bilo malo... ko frka Ne strah, nego velika nepoznanica. Kako ću, što ću i tako. Pa sam čitala, išla na tečaj, pripremala se. Nisam imala savršen porod, ali ok u zadanim uvjetima. Jedino sam se dosta teško oporavila.
Drugi puta sam se baš veselila. Od trudnoće, poroda, onog poslije. Znala sam da će biti bolje nego prvi puta. I bilo je.

[Honey]

Evo jedan topic o tome: Curke,da li vas je strah poroda???????????

[Ninči]

Prvi put se nisam bojala....drugog puta me već strah (iako još nisam ni trudna) Prvi put se nisam ništa posebno veselila, sad se već veselim (iako još nisam ni trudna ). Drugim riječima- istina je ono što kažu- sve se zaboravi čim rodiš, jer nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti i osjetiti biće koje si donio na svijet!

[mikka]

draga, kad porod pocne vise te nece biti strah. strah je tu kad razmisljas unaprijed, pogotovo o stvarima nad kojima bas i nemas kontrolu (mislim, porod se tesko moze zaustaviti).

drugo, porod uopce ne mora biti bolan.

trece i najvaznije, treba se dobro informirati (sebe i pratnju) o tome kako se sve dogada i sto zelis a sto ne, da se u rodilistu mozes/te zauzeti za svoje zelje. nazalost, rodilista su najslabija karika kod poroda.

porod sam po sebi je jedno divno, osnazujuce i ispunjujuce iskustvo.

[kloklo]

Pita mene jučer Leonina prabaka:
- Kloić, jel te jako strah drugog poroda?
- A ja izvalim oči u čudu: Strah? Ni najmanje!
- Kako te nije strah??? Kad se samo sjetim 44-satne muke kroz koju si prošla, suze mi krenu na oči, a nije te strah kak će biti ovaj put?
- Nije, bako. Nije me strah jer danas znam puno, puno stvari koje onda nisam znala. Upravo me taj glupi, nepotrebni, generacijski uvjetovan strah i i zeznuo prvi put i tako mi svega na svijetu - ne dam mu ponovo šansu

Ja sam inače tip, da kad nešto radim prvi put, to obično završi jadno i kukavno, nesigurna sam u sebe, paničarim i radim gluposti, ali drugi put već sam skroz druga osoba.
Tako će biti i sa porodom. Znam što me čeka, dakle praktično sam potkovana, a da ne govorim kako i teorije znam puno više. Nekim ljudima previše znanja škodi jer maštovito si onda crtaju najgore moguće scenarije, ali ja sam štreberica koja voli znanje i osjećam se to sigurnijom što više znam, kako dobrih tako i potencijalno loših stvari

Pročitala sam danas jednu staru knjigu o bezbolnom porođaju (hvala ti na njoj Puhice ). Jest da se sa puno stvari u njoj ne slažem, ali jedna činjenica je vrlo, vrlo dobar materijal za razmišljanje:
Porod je normalan fiziološki događaj. Svi ostali normalni fiziološki procesi u tijelu nas ne bole, ne osjećamo srce kako kuca iako se ono stalno i to bogovski kontrahira, zašto nas onda tako bole kontakcije maternice kod porođaja? Uglavnom zbog straha kojim su nam isprali mozak jer od djetinjstva slušamo kako je porod najveća muka na svijetu. Imamo uvjetovani refleks "porod tj. kontrakcije maternice=strašna bol" i zato nas boli više nego što treba. U kulturama u kojima porod nije tako izdramatiziran, već ga se gleda kao najnormalniji događaj, žene rađaju s puno manje straha i posljedično - puno manje boli. Autori se kunu da rađaju čak - bezbolno. To mi je malo nevjerojatno ali ajd, nek im bude
Meni je dovoljno znati da može biti puno manje bolno i zastrašujuće i to prvenstveno zbog promjene u meni, a takvo prosvjetljenje zaista krijepi i veseli dušu
Uopće se ne nadam bezbolnom porodu, no znam da me ovaj put trudovi neće ostaviti bespomoćnu u očekivanju da će me netko od njih spasiti. Umjesto da bježim od njih, uronit ću u njih, raditi sa svojim tijelom umjesto da radim protiv njega i napisat ću si transparent:
1. Uzdaj se u se i u svoje kljuse 8)
2. Keep breathing. That's the key. Breathe! (riječi koje sopće Gimli kad pokušava trkom stići Aragorna i Legolasa)

I tako, ovom drugom porodu se baš veselim jer ga gledam iz skroz drugačije perspektive. Prvom porodu sam pristupala kao zastrašujućoj, nepoznatoj, bolnoj stvari na koju nemam nikakvog utjecaja. Nečemu što će mi doktori napraviti u bolnici jer je to njihov posao. Pa je i ispao grozan i zastrašujući, nešto kao samoispunjavajuće proročanstvo.

Uoči drugog poroda moje misli su sasvim nepokolebljivo obrnute: porod je prekrasan, čaroban, upravo svečan događaj u kojem ja donosim novi život na svijet, moja beba i ja ga provodimo sami sa sobom, a svi ostali su dobrodošli statisti 8)
Samoispunjavajuće proročanstvo za ovaj drugi scenarij je vrlo dobrodošlo

[†vanesax]

Bravo kloklo!

[kloklo]

Eh, još nešto jako važno. Koliko god sam svjesna da me moj vlastiti strah pobijedio, došle su meni uvelike glave i blagodati medikaliziranog poroda.
Kad već ja nisam znala kaj da radim, a trebala sam jer je porod moja odgovornost, vjerujem da bi sve ipak bilo bitno drugačije da sam prvi put rađala okružena ljudima koji vjeruju u prirodu, koji su me, za početak, trebali poslat doma kad sam im došla puno prerano, skoro sasvim zatvorena, u rodilište. Ili da sam barem imala znanja i muda izboriti se za prirodni(ji) porod.

Ovako sam dobila tri flaše dripa od kojih sam podivljala koliko me boljelo, pa su me zdrogirali Dolantinom što je pojačalo grozan osjećaj bespomoćnosti, neprekidno ležanje na stolu vezana na CTG, izgon na leđima, vikanje da ne tiskam dobro i da ne surađujem i konačno skakanje po trbuhu isto su uvelike kumovali dodatnom strahu i boli.

Kad sad odvrtim film unatrag, trudovi koje sam odrađivla doma jesu me boljeli, ne mogu reć da nisu, ali ta bol koju sam odrađivala na sve četri u dnevnoj sobi je bila nešto sasvim drugo od dripanih bolova s iglom u ruci, vezana za stol u hladnoj, nepoznatoj rađaoni.

Draga Dash, dokle god budeš mogla izdržat doma, budi doma. Dokle god se budeš u vrijeme truda imala snage nasmijati ili namignuti dragom, nije još vrijeme za ić u rodilište
Što kasnije dođeš, manje su šanse da će ti uopće stići izredati rutinske stvari "da se ne mučiš predugo", jer možda će oni smatrati kako ti rade uslugu ako ubrzaju porod, ali to je medvjeđa usluga, barem je meni bila.
Čvrsto vjerujem da naše tijelo jako dobro zna što radi i da ga treba pustiti da to napravi svojim tempom.

I ne mislim da sad treba otvorit ormariće u bolnicama i pohitat u smeće sve dripove, analgetike, škare za epi i ostala čuda koja u određenim slučajevima zaista pomažu, ali da bi za sve nas bilo puno ljepše kad bi doktori bili puno sporije ruke kad ih se idu hvatati, ja mislim da bi

[majoslava]

ha bolovi, sve zavisi koga pitas.

opcenito se smatra porod bolnim dozivljajem, osobno jua nisam imala takvo iskustvo.

ja bih opisala svoje porode u princibu bezbolne, ali je osjecaj vrlo intenzivan, i mogu reci gotovo uzitak. vjerojatno sam imala srece...


citaj citaj i citaj, ako se snalazis s engleskim, ima na inerenetu hrpa pozitivnih iskustava s porodjaja. ako postoje nekakvi tecajevi za trudnice, mozda je to alternativa, ali najvaznije je okolis gdje ces roditi, da te osoblje postuje (ako ce to biti bolnica) i da se osjecas smireno i samopouzdano, taj osjecaj otklanja bol sam po sebi...

[kloklo]

opcenito se smatra porod bolnim dozivljajem, osobno jua nisam imala takvo iskustvo.

ja bih opisala svoje porode u princibu bezbolne, ali je osjecaj vrlo intenzivan, i mogu reci gotovo uzitak.

Ovo je tak super pročitati :D

[molnja]

Pokraj ovakvu rizicnu trudnocu,da vam iskreno kazem jedva cekam da se porodim i rodim zdravo i zivo dete.
Ipak mislim da onaj ko se nije pomucio vise strahuje od porogjaja...