Prošlo je 15 mjeseci kako se rodio moj sin.
Prekrasan je, zdrav, još uvijek sisa.. naša mala zajednica je sretna i vesela.
No mene još uvijek muči iskustvo iz bolnice i kako sam sve bliža želji za drugim djetetom, zaista želim oprostiti "loš tretman", pomirena zatrudnjeti i donijeti drugo dijete.

Što ne mogu oprostiti?
-Što mi nisu pružili toplu riječ nakon povratka sa intenzivne na babinjače (kada sam zaplakala od ganuća kad sam čula bebice kako plaču i vidjela ih sa svojim mamama... sestra mi je tada rekla: ma dajte molim vas-kaj plačete, kaj ste vi normalni-pa imat ćete dijete cijeli život sa sobom..)
-Što mi nisu dali dijete dan i pol na dojenje i maženje-radi carskog..?!?
-Što su mi donosile uspavano i nahranjeno dijete..
-Što su mi govorile da imam premalo mlijeka pa da je bolje da ne dolazim na izdajanje (žutica) kako bi druge mame koje imaju mlijeka imale izdajalicu..
-Što su moje dijete staro 3 dana klasificirale kao "nemirno" i davale mu dudu varalicu i čaj da se smiri
-Što su mi doslovno "trgale" dijete sa sise kada su dolazile po bebe...
-Što su na moje dijete slagale dva reda beba pri transportu na pedijatriju...
-Što puna dva dana nisu reagirali na soor u ustima moga djeteta...
-Što mi je sestra rekla da stvarno ne kuži što glumim i zašto neću "Sretnu bebu" i da to još nije doživjela :/
-Što mi je djetetu narukvica bila toliko stegnuta da mu je potpuno poplavila šaka a to se nije vidjelo jer je zavukao ruku u benkicu...

Ma da ne nabrajam, želim to zaboraviti i oprostiti ali ne znam kako..
I nisam depresivna, ne.
Bijesna sam. Jako bijesna.