 |
|||
Evo, samo jedna anegdota s mog poroda:
Nakon sto sam ugledala moju E koju su mi stavili na trbuh, pomislih -e, sad je sve gotovo, nema vise bola. U to dolazi sestra i onako nenajavljeno me lijepo stisnu da izadje posteljica( ja i zaboravila na posteljicu) i kako me stisnu i ja nju doslovno, doslovno udarim po stražnjici. U afektu.
Necu dalje pisati nista o ovom nemilom dogadjaju. 8)
U mojoj bolnici sam imala tretman kakav sam samo mogla poželjeti. Tuširali su me jer od trudova i bolova zbog išijasa nisam mogla apsolutno ništa---niti ležati, niti hodati, ....ništa.Onda je sestra predložila da me tušira i na moje veliko iznenađenje žena me tuširala pola sata-znači ona je držala tuš i pričala se sa mnom i opuštala me. U sobi do moje bila je jedna mlađa žena koja je čuvala treću trudnoću ( sve tri je čuvala)i dolazila je do mene svakih 20 min i držala me za ruku.
Na porodu je dr bio više nego strpljiv ( čak je u šali bio naslonio glavu na one prečke gdje se noge dignu i pitao me onako strpljivo---hoćemo li sad još jednom ili se odmoriti), sestra odlična. Odmah su mi bebu dali, pokazali kako trebam dojiti tj.položaj i zovnuli mi supruga koji je trebao biti na porodu ali ja ga poslah van da ne sluša kako me boli jer bi se garant prepao i vrištao.
Uglavnom, izabrala sam super bolnicu i dr koji mi je vodio cijelu trudnoću---znači ne privatno , već bih kada sam trebala na pregled pitala kad je na smjeni.
ček... sestru ili dijete?nanuška prvotno napisa
Evo, samo jedna anegdota s mog poroda:
Nakon sto sam ugledala moju E koju su mi stavili na trbuh, pomislih -e, sad je sve gotovo, nema vise bola. U to dolazi sestra i onako nenajavljeno me lijepo stisnu da izadje posteljica( ja i zaboravila na posteljicu
Necu dalje pisati nista o ovom nemilom dogadjaju. 8)
Vidim da su na temu podrske curama koje imaju nerazrijesene osjecaje nakon poroda i koje imaju potrebu te osjecaje podijeliti s drugima uletile cure koje nemaju taj problem.
Svi smo mi razliciti, i razlicito reagiramo u istim situacijama (sto i ovaj topic dokazuje).
Stoga vas molim, ukoliko vi niste jedna od zena koja zeli podijeliti svoje emocije vezano za porod, zaljenje itd, tada nemojte pisati na ovoj temi.
Jer pisati zenama koje se ovako osjecaju da se u stvari ne bi trebale tako osjecati, nije u redu i negira njihove osjecaje. Ova tema je mjesto na kojoj ovoreno mogu pisati o svojim osjecajima vezanim uz porod, zaliti itd. i ovo treba ostati mjesto na kojem ce se one osjecati ugodno i dalje pisati o tome, a ne da se lose osjecaju zato sto imaju takve osjecaje kakve imaju.
Dakle, svi koji niste u toj kategoriji, suzdrzite se. Forum je velik, sigurna sam da ce se naci dosta tema na kojima mozete pisati. Na ovoj nemojte.
A možemo mi koje smo imale issue s tim pa oprostile
[quote="anchie76"]
Stoga vas molim, ukoliko vi niste jedna od zena koja zeli podijeliti svoje emocije vezano za porod, zaljenje itd, tada nemojte pisati na ovoj temi.
Oprostite mi zbog moje nepismenosti i što nisam iz naslova razumjela o čemu se točno radi. Hvala na eksplicitnom obrazloženju postojeće tematike i nećete više vidjeti moje (po vama) neumjesne komentare. Stvarno sam glupa što iz naslova "zašto im ne mogu oprostiti?" nisam shvatila da je poželjno hraniti negativne emocije vezane uz hrvatska rodilišta i šta sam bila bolno realna u iznošenju svojih vizija koje su trebale pomoći dragim ženama da shvate da se tu nema šta opraštati...još jednom, isprika zbog moje neviđene gluposti.
[quote="bella11"]
Ja mislim da se moderatorica obraćala meni.....valjda :?
Mislim da si ovo pogresno interpretirala. Poanta je upravo suprotna – da se negativne emocije oslobode, a ne da se hrane. Ovo nije tema koja se primarno bavi bolnickim osobljem, uvjetima, procedurama i sl. Tema je o nama. Iz osobnog iskustva znam kakvo terapeutsko djelovanje ima prepricavanje traume kroz koju smo prosle i iznosenje na povrsinu emocija koje su nastale kao posljedica toga.
U pravu si sto se tice naslova teme – iz njega se doista ne moze zakljuciti cime se tema (svojim najvecim dijelom) bavi i sto je zapravo bila namjera autorice. Mozda bi vise smisla imalo govoriti o "prihvacanju" onoga sto se vise ne moze promijeniti, nego o “oprostu”? Npr. ja se osjecam kao da bih izdala jedan dio sebe kad bih _bilo cime_ pokusavala opravdavati neke od postupaka koje sam dozivjela na porodu (pogotovo prvom). Nema sanse da to ucinim. Istovremeno, nemam potrebu da upirem prstom u bilo koga kao krivca. Ono sto nalazim potrebnim je da utjecem (makar i kroz tihu podrsku Rode i njezinih akcija) na promjene u hrvatskoj porodnoj praksi...
dok sam bila trudna užasno sam puno čitala o bolnicama i iskustvima rodilja upravo da bih izbjegla ovaj naslov.pred kraj trudnoće išla sam vidjeti kako izgledaju te naše bolnice i razgovarati s doktorima.poduzela sam sve mjere opreza da bih izbjegla ovakve negativne postporođajne osjećaje i mogu s vama podjeliti svoje iskustvo.
ja sam naime po mjestu stanovanja spadala u bolnicu Sv.Duh, no kako sam se odlučila za prirodan porod i to na stolčiću a Sv.Duh mi je izgledao očajno i nije ni nudio takvu opciju, na kraju sam između Rijeke i Varaždina odabrala bolnicu u Varaždinu i mogu vam reći da je moje iskustvo prekrasno.
bolnica je definitivno najbolja u Hrvata. obnovljena s prekrasnim sobama (jedno i dvokrevetne), rađaone su odvojene sobe a ne boxevi s punom opremom od pilates lopti, vrhunskih kreveta do masažera za trudove.muž može biti s vama ili ako ga nemate bilo koja vama bliska osoba može s vama biti CIJELO vrijeme! osoblje je strpljivo i ljubazno a babice i doktori liberalni i humani.da!!! to je prava riječ HUMANI.
možete ih gnjaviti, pitati, plakati.....tamo je sve leđero jer nema pritiska mase kao ovdje.na sv.duhu kad sam ja trebala roditi taj dan je porođeno 18 rodilja! pa koji doktor da ostane normalan nakon 18 poroda.......
ja definitivno idem u Varaždin i slijedeći put
Ja ću samo napisati da više ne "spadam" ovdje. Ja sam izliječila svoje traume, preporodila se rođenjem Mare i osjećam kako je jedno ogromno, teško breme ostavljeno 11.05. u Varaždinu.
Jelka!I za Varaždin!!!
upravo sam htjela napisati istu stvar, meni je mnoge traume prvog poroda izlijecio drugi porod (rijecka kada
O, kako vas razumijem.upravo sam htjela napisati istu stvar, meni je mnoge traume prvog poroda izlijecio drugi porod (rijecka kada
Od svog poroda i odjela babinjača sam očekivala najgore, jer sam znala da sam im još jedan broj, znala sam da je moje dijete "još jedno dijete". Na moju žalost zaglibila sam u bolnici 8 dana jer je moja L imala žuticu. Samo sam sebi ponavljala "kad dođeš kući sve će proći".
Način na koji je pedijatrica (jedna od mnogih) pregledavala djecu, ma zgrozila sam se, izašla na hodnik i sebi ponavljala "proći će, sve će biti uredu".
I s drugim djetetom planiram isto, roditi ga i trpjeti dok ne dođemo kući, a onda mu pružiti svu ljubav koju mogu.
Ja nisam ništa zamjerila, valjda sam takva.
Žao mi je cure što su neke od vas doživjele to drugačije.
Najradije bi svaku od vas jako zagrlila i utješila, jer mislim da nikad neće biti skroz super, uvijek će biti ONIH ljudi i ONAKVIH ponašanja
ah, ja ne znam je li sve prošlo kad smo došli kući. Nisam baš sigurna da svo ono vrištanje satima koje nas je pratilo još tjednima nakon što smo došli doma nije posljedica šoka iz bolnice. I sami doktori, bar neki, kažu da zapravo grčeva nema. To je valjda samo najjednostavnije obješnjenje uznemirenim roditeljima.
Moje dijete je naravno samo još jedno dijete, ali zapravo ni jednom djetetu to ne želim. No za drugu djecu brinu se njihovi roditelji, a ja se brinem za svoje. Pomirila sam se donekle s prvim porodom, vjerujem da bih se drugi put bolje izborila za sebe, ali me najviše strah, kad mislim o drugom porodu u bolnici, da li bih uspjela zaštititi dijete :/
ma vidim da je ovo prastaro vec ali slazem se 100 posto ovdje ,,,moja 1. bebica rodena u starom splitskom rodilistu kad je dosla kuci vristala je danima ako ne i tjednima ,,,, tretman katastrofa da skratim klasika nasih rodilista ,,,a druga bebica rodena u novom rodilistu cista je suprotnost od prvog trena je samnom bile smo odvojene svega 1 sat jednom za kupanje i dva puta za vedenje krvi ,,ljepo je papala i spavala kako je ona htjela i ako je plakala ja bi je nosila sve smo radile kako je nas volja,,cak zbog zutice je plavo svjetlo doneseno u sobu za vrijeme cega sam je ja dojila i presvlacila ,,,super sam sretna zbog toga i kad je dosla kuci to je tako zadovoljno malo bice vidi se da nije traumatizirano,,,,mislim da jadne bebice stvarno pate od sokova iz bolnice,,pretuzno..........
Najljepše je kad slijedeći porod izbriše traumu prethodnog. Kod mene obrnuto, samo prvi krasan (prirodni, pogađate), drugi gori, a treći najgori.
Prije tri mjeseca sam čitala ovaj topic i htjela napisati post, tada bi on bio dugačak, predugačak, još je trauma bila svježa, no, evo, sad, beba ima 6 mjeseci i ja imam film - ko ih šiša, budale, ne čitam više teme o induciranom porodu, o nesposobnosti liječnika, ništa.
Kad razmišljam o porodu, izvučem iz sjećanja onaj prvi, mozak je moćna stvar, duh također, je da me malo štrecne u srcu što je sve tako ispalo, ali nema smisla zamarati se strahotama i tako dugo mučiti sebe.
Tako mi je drago zbog toga!
I da, i ja sam traume sa svog prvog poroda izliječila upravo u divnom baroknom gradu!
nisam niti ja - svjesno, ali ono nesvjesno i dalje nakon dvije godine od poroda izbija iz mene i to nevoljno. Ali, hvala bogu, barem sam prestala sanjati glupe snove u kojima me po stubištu naganjaju demoni i ja onda pobjegnem doma i zaključam se, a oni me njuše ispod vrata.
potpis. Moje je ostavljeno 27.5., vjerovali ili ne, na SD...bilo je ZBILJA divno
Krumpirić, Jelka čestitam vam od
E sada ovako. Od mog poroda prošlo je 7 mjeseci. Kada malo dublje razmislim, eeee ljuta sam još uvijek, ljuta ko pseto. Povremeno zaboravim na sve, uživam i svjesna sam da ono što je prošlo, promijeniti se više ne može. Dakle, pomirim se sa situacijom i idem dalje..... Problem je to dublje razmišljanje, ono seciranje samog događaja. Vrištala bi da me se čuje odavde do Rijeke, majke mi. A šta bi sa tim postigla??? Da me smjeste negdje na psihijatriju
Uglavnom, imam pamćenje kao slon, pa se tješim. Gospodična babica i ja srest ćemo se negdje kad tad, život je dug. Samo imam želju da joj lijepo kažem ono što mi leži na srcu, ništa više. Tek tada ću joj oprostiti, prije ne, eto.
E ako me pukne žila glupača, napisat ću joj mail, baš me briga. Za sada čekam susret
Bože šta sve čovjeku u bijesu pada na pamet? Eto ja bi samo bla bla bla, ne bi se tukla, ne bi pucala, ne bi ... Još ću steći dojam da mi i nije bilo tako loše
koja ti je bila pedijatrica?
mi smo imali jednu mlađu specijalizanticu a u pratnji je bila i jedna starija doktorica,obje krasne i moga si ih pitat bilo šta.
Re: Zašto im ne mogu oprostiti?
Sorry stara, ali do kada god je žena poput tebe, do tada će nam i biti tako u našim bolnicama.bez uvrede, ali si ti očito išla u rodilište s prevelikim očekivanjima.
niti si im jedina rodilja, niti im je tvoje dite jedina beba. tebi je tvoj sin centar svita, a njima je samo još jedna beba u nizu.
po meni bi ti bilo puno bolje da malo okreneš sliku u glavi, postaviš stvari u jedan drugačiji kut geldanja i smiriš se. ako prvo iskustvo nije zadovoljilo tvoja očekivanja, ne znači da neće drugo. ili ti malo smanji kriterije.
a po redu:
- zašto si ti očekivala toplu riječ? ni prva ni zadnja koju pucaju hormoni pa plače kad čuje plač malih beba.
- ni druge rodilje koje su rodile na carski rez ne dobijaju odma dite
- kako znaš da ti je bilo nahranjeno? kažeš da je bilo uspavano. najvjerovatnije od žutice jer ona čini dicu uspavanom, a onda se ima osjećaj i da su siti jer od pospanosti ne mogu jest.
- kad si dolazila na odjel gdje je ležao zbog žutice, zašto nisi dojila nego izdajala? je li bio problem s dojenjem?
- svima nama se činilo kako nam bebe trgaju sa sise jer nam je maženja uvik bilo premalo. eto nisi ni ti iznimka.
- čuj, nečija beba uvik mora bit donja, a nečija gornja. da su tvoje stavljali na nečiju tuđu bilo bi krivo nekoj drugoj majci. a bome ni ne naslažu ih toliko da se onaj donji uguši. ne boj se, pa nisu ni sestre lude. tvoja beba im je ko zna koja po redu koju su prevozili.
- jesi li ti primjetila soor dva dana? ako jesi, zašto im ti nisi rekla? ako nisi znala što je soor i činilo ti se sumnjivo mogla si im skrenit pažnju ili ih pitat. ako nisi ni ti vidila možda je tako i njima promaklo.
- zategnutu narukvicu možda ni oni nisu vidili. sama kažeš kako je rukica bila u benkici.
malo probaj sagledat stvari iz drugog ugla pa ti bude lakše.
Sve ovo što si ti nabrojala pod normalno, a i ostali postovi gdje govoriš o prekenjavanju i sličnom je za bogu plakat !!
Sirovo i zatucano, naprosto ne mogu vjerovat da kod nas još uvijek ima žena i to mladih i kao obrazovanih intelektualki koje u današnje vrijeme ovako razmišljaju !!
Niš ti od ovogo nije normalno niti OK, NIŠTA!
Ovo za slaganje beba na bebu, majke ti božje, pa u kojem mi stoljeću živimo ! Ovo dolaženje čoporativno po bebe, pa pregledi i pun kufer toga što žene ovdje opisuju i eto kao moraju biti kuš, šutjeti i trpjeti ???
Ponašanje naših babica, primalja, doktora nema nikakve veze sa nikavim stanjem u državi i novcem, nego prije svega sa mentalitetom i općoj kulturi kao i sa ovakvim ženama-majkama kojima je ono što je u svijetu odavno normlano, ništa više nego prekenjavanje.
Toga dušo moja nemaš više nigdje osim u zemljama Balkana.
Sramotno !!!
I još nešto. Čitam čovječe koji se novci izbrajaju dole za silne preglede, porode, pa ne mogu vjerovati. Ja draga moja dobijem u Njemačkoj SVE besplatno (na socijalno osiguranje), vrhunski tretman u bolnici (državna bolnica, i to još bolnica univerziteta državnog!), beba i ja sami u sobi, muž može biti cijeli dan s nama, soba maltene ljepša nego moja doma, a o ljubaznosti i pažljivosti sestara i doktora prema trudnicama nemam jedne loše riječi.
Način poroda se dogovara pod obavezno, nema tu nikakvog natezanja, držanja prodika, spuštavanja tipa - a kaj imate protiv roditi ko vaša baba ? - i slično. Takvo ponašanje se ovdje smatra prije svega nekulturnim i bolničko osoblje se odgaja u takvim kulturnim ljudskim manirima od srednje škole, pa preko studenskih klupa. To ide iz generacije u generaciju - kao i kod nas na žalost, samo dijametralno suprotno ! A da se ne radi samo o trudnicama i porodu uvjerila sam se jer sam u toj bolnici kroz godine napravila milion pretraga, te imala i operaciju.
A sve te pretrage sam radila i u Zagrebu pa mogu itekako usporediti, o još kako. I znaš što, ne da se usporediti. Ali isto tako niti jedan od tih dokotra koji rade tamo ne dolazi na posao u mercedesu, nego podzemnom, nekim malim motorinom ili u najboljem slučaju nekim starijim modelom golfa ili forda. Ispred bolnice s druge strane je veliko parkiralište samo za doktore i osoblje bolnice. Možeš eventulano naći dvije makine od nekoliko stotina doktora koji tamo rade. Eto, samo da bude jasnije !
I da, da me ne bi neke krivo shvatile, niš u Njemačkoj ne cvatu ruže, dapače, nisu svi ni ovdje bogati kak neki naši ljudi misle i itekako se naradiš za svoju koricu kruha i sve je abnormalno skupo, ali po međuljudkim odnosima i općoj kulturi ima nekad osjećaj ne da smo u različitim državama, nego sa različitih planeta. Kao i prema prioritetima !
Ima i ovdje kukolja, naravno, u svakom ga žitu ima, ali ono što je kod nas "normalno", ovdje je ipak iznimka i da sankcionira se po kratkom postupku.
Pitala bih samo sve one majke koje su izmrcvarene i iskasapljene porodima u Hrvatskoj, čije bebe su umrle bez objašenjanja, čiji lječnici i dalje rade iako bi već davno trebali biti bez licence i u zatvorima, pa njima onda pričaj o normlanome !!
Stanje u jednoj državi se mijenja malim koracima, i prije svega te male korake čine mali, obični ljudi. A dokle god u narodu vlada kolektivna amnezija i guranje "stvari>" pod tepih, nazivanje nenormalnog normlanim, izjavama ah moglo je biti i gore...do tada ništa niti od promjena.
moia, tako lijepo napisano, slazem se sa SVIM
-...ici u rodiliste sa ocekivanjem 'najgoreg', "ma samo da izvucem zivu glavu", drugi su i gore prosli, itd......STRASNO
-....moliti za lijepu rijec?!
-...'izdrzat cu pa proci ce i to...' :/
-..borit cu se da me ne izkasape, vikat cu za svoja prava, vodit cu muza da s zalaze za mene, ako ne budem u stanju sama.....STRASNO, PRESTRASNO
tako nase zene radaju? to je vama normalno? to su svakodnevni uvjeti u bolnici, a ostalo iznimka??! ma sljedece sto pomislim je : "koliko se sam cijenis, toliko ce te i drugi"...ocito je cijelo drustvo otislo kv*agu sa ljestvicom prioriteta, a neke vrijednosti su totalno izdegenerirane....tako je JER LJUDI TO PRIHVACAJU.
(cast iznimkama koji se zele idignut iz toga, nadam se da ce ustrajat, i da ce se jednog dana ukazat rezultat i boljitak)
moia, ono sto pises, stoji i u ostalim 'civiliziranim' zemljama u kojima me doktor pozdravi, ponudi stolicu, kosaricu sa slatkisima, pita kako sam, kako je moja obitelj, kako nam je u ocekivanju prinove ( a ja stigla sa balkana, sve sutim, gledam i nevjerujem...dal je danas neki specijalan dan? mozda netko snima???) ne -NIJE! tako se to ovdje radi...
ovdje babica pita, da li mi odgovara da samo malo pojaca svjetlo u sobi u kojoj sam u trudovima, da moze nesto pogledat...ona trazi moj PRISTANAK! ona je tu zato da bude meni na usluzi!
ovo ce vam biti pruzeno za osnovno zdr. osiguranje, nisu to nikakve elitne ustanove....
namjerno nisam spominjala tv u sobi, zavjese na daljinski u bolnici gdje sam radala, svoju kupaonu u sobi itd... nego TOPLU RIJEC, odnos prema pacijentu kao prema COVJEKU, prema mome djetetu....ovdje ej normalno da babica kaze dajte mi fotoaparat tata, slikat cu vas zajedno sa mamom i bebom!
ja mislim da je prvi korak koji je potreban PROMIJENITI SVIJEST LJUDI O TOME STA JE NORMALNO....tada cemo pricati tko se i sta treba skolovat, obrazovat, mijenjat....
a kako promijeniti svijest ljudi???
kako obasniti( karikiram) nekome koga se mlati sa toljagom po glavi da to nije u redu, a on za bolje ne zna i misli si "ma no, pa sta mi fali....nije tako strasno sto me mlate?!" bojim se da smo do ovog problema dosli....
ljudi zive u mraku, poima nemaju da je samo malo dalje svijetlo, dan...za miloga boga kao da informacije nisu dostupne na svakom koraku, kao da svijet nije "globalno selo", i kao da je ljudskost = naucna fantastika?!
ajme meni, jadni mi , slijepi pokraj zdravih ociju. sta reci onoj zeni kojoj je ok da se doktor izdere na nju, da joj je beba na "dnu u trecem nizu" dok ih babica fura na podoj, da joj je ok kako neka pedijatrica pregleava bebe ( ne znam kako to radi?!), da joj je ok sto je dobila rutinsku epi sa 15 savova....sve je njoj to ok, ha ....sta sad. eto "nista ja tu ne mogu...proslo je i to"....
sta da ja njoj velim, kad se ona niti ne zali na to...a nist draga, zelim ti i dr. put tako, onda. eto zelim ti da ostanes ziva nakon poroda! :shock:
moia i we&baby apsolutno se slažem sa vama u svemu što ste napisale. I u konačnici, zašto ja ne bi rodila kao moja baba: 7 djece doma i nitko me neće vrijeđati, niti se na meni iživljavati. K vragu, em si prisiljen ići u bolnicu kao najgori bolesnik (a porod nije bolest i u 90% slučajeva sve prođe bez ikakvih intervencija, niti su iste potrebne) jer ako ne odeš svi te gledaju :shock: - malte ne, želiš ubiti sebe i dijete, psihopata, a onda kad odeš tamo te ponize do kraja. Baš sam o tome neki dan razmišljala, izgleda da se ne mogu pomiriti sa onim što mi se izdogađalo niti 2 godine nakon poroda iako sam mislila da sam sve pustila na miru.
draga elin, ja ne mogu ni nakon 6 god
ja se iskreno nadam da kod mene neće toliko dugo trajati (imam nade jer su snovi o proganjanju prestali i već godinu dana nisam sanjala niti jedan takav).
Ma nisam ja ljuta, niti mogu reći ovo što piše u naslovu (da im ne mogu oprostiti), više sam tužna zbog svega. Ma, zapravo, ne znam točno što osjećam, možda je najbliže da osjećam da nije sve tako trebalo biti.
Ono što me trenutno pogađa je da su mi nakon poroda izmjerili hemoglobin 74, a granica transfuzije je 80 i nisu mi htjeli dati transfuziju - kao da vele, stoko nisi ti vrijedna nečije krvi. Ali to se vjerojatno nakalemilo na cijeli taj "divotni" tretman, pa kao šlag na tortu. Zapravo sam svaki dan sve bolje i sve više ona stara. Treba proći vrijeme, ali da li je zapravo sve to tako trebalo biti?
moia, fantastčan post,potpisujem te od riječi do riječi!
Dobro znam o čemu pričaš pošto sam i ja rođena i živjela u Njemačkoj i bez obzira što već dugo nisam ja tamo, i dalje sam u kontaktu s frendicom koja je upravo sad trudna i treba roditi u 8. mjesecu, a i moj tata je donedavno živio u Njemačkoj. Jest malo OT, ali on je šokiran našim zdravstvom i kaže bez obzira što je on tamo bio jedan običan "gastarbajter", tretirali su ga kao "gospon čovjeka". I to ga najviše boli, to naše nedostojanstveno ponašanje.
Moia sve si tako dobro napisala..pa dobro svi znamo kakvo je stanje u našim bolnicama,i ko zna koliko još vremena,patnje i boli treba izdržati da bi neke stvari krenule ne bolje,kao prvo mislim da 50% doktora treba otić u mirovinu il dobit otkaz..Niti jedna žena na ovome svijetu ne treba trpiti i ne bi tribala ni borit se za sebe kad govorimo o porodu..sama ta činjenica da žena rađa novi život..neprocjenjiva vrijednost,neusporedivo s bilo čim,nešto najdivnije..što ona ne zaslužuje ono najbolje u tom trenutku?Nažalost ja još uvijek osjećam posljedice svog poroda koje nikad neću i ne mogu zaboraviti..neću puno o ovome pisati..samo ovo-ja par dana pred porod,bebici stalo kucat srce,trebam roditi a oni me smjeste u rađaonu,borim se s činjenicom da neću čuti plač svoje bebe dok istovremeno slušam kako druge rađaju..dobijem epiduralnu,a babica mi kaže ovo:ma zašto epiduralna..pa treba ipak malo boliti...mislim da je ovo dovoljno..
Ne govorim čak ni o katastrofalnim uvjetima u bolnicama..nego o mrvici humanosti koji ti doktori trebaju pokazati..
moia, sviđa mi se kako pišeš
moia je izgleda rodin forum shvatila kao idealno mjesto za osobnu ventilanu.
Ne, nego nas sve pokušava nagovoriti da odemo u gastarbajtere u Njemačku.
misliš da idealizira njemački bolnički porod?
Iako se ne slažem s Moiom u većini postova koje je napisala ili u načinu i tonu na koje ih piše, moram joj ovaj put priznati da je u pravu.
Pogotovo ovih dana kada očekujem borbu...ne porod, nego borbu. A borba je već počela. Baš sam danas morala istaknuti par puta da želim izbjeći indukciju, a tek sam 40+1.
Najgore u svemu je što ja kao i Elin nisam još zaboravila svoj prošli porod iako je bio prije 19 mjeseci. Niti ću ga ikada zaboraviti. I da, mislim da je puno stvari prošli put moglo biti napravljeno na humaniji način. Možda sam ja kriva jer se nisam znala boriti...ili možda jer sam odgajana na način na koji je i Loryblue pa sam u rodilište došla sa stavom "radite s mene šta hoćete, samo da moja beba bude dobro" (i da osoblje bude zadovoljno-tako na kraju ispada). Ne znam.
Znam da me vlastita svekrva ne razumije (iako se jako dobro slažemo), kad joj kažem da je muž potreban na porodu i da puno znači. Fino mi je zadnji put kad sam joj to spomenula rekla da muškarcu nikako nije mjesto na porodu. I onda s ponosom dodala kako je njena kći bila sama na porodu. Ona je hrabra, a ja sam obična kukavica koja želi opteretiti svog mužića bespotrebno. Ali je njena kćerka oboje djece rodila u Njemačkoj...u najobičnijoj bolnici. Onda ja priupitam par pitanja da usporedimo kako je bilo meni, a kako njenoj kćerki...od najobičnijih stvari....tipa- je li vaša kćerka pukla ili rezana? Ne, naravno, ni prvi ni drugi put! Je li bila cijelo vrijeme sama? Ne, pa babica je zadužena za rodilju i s njom je non-stop dok ova ne rodi. Je li beba bila s njom stalno? Da...znaš, mi smo tamo svi mogli ući njoj u sobu i nosati bebu i biti s njom koliko je ona željela. Ma neću dalje. Dođe mi da plačem. Jer je kod nas zasad jedino rodilište koje je na razini onog najobičnijeg inozemnog rodilišta, rodilište Podobnik. I blago se onima koji si ga mogu priuštiti jer nisu svi te sreće.
I onda gledam onaj topic o auslenderima i povratku u Lijepu Našu i ne mogu se načuditi. Čemu se vraćati? Jadu i bijedi? Toliki domoljub nikad nisam bila, niti ću biti. Kad mene moja zemlja ne voli, zašto da ja nju bezuvjetno volim?
Bila moia u pravu ili ne, cini se da je lako... znate onu o tudjem spolovilu, jelte?
Mislim, zar se ne hvali u svakom postu da s nasim odvratnim hrvatskim zdravstvom ne zeli imati posla? Cemu onda uopce preostalim (citaj: blesavim Hrvatima koji su tu ostali i daju se dodirnuti od strane tih mesara) uopce soliti pamet?
Shvaćam da se kritizira stanje u bolnicama i da treba raditi na tome da se ono promjeni... ali nikako mi nije jasno čemu stalno drvlje i kamenje po osoblju... radi danas 12h, a sutra dežurna... taman joj se u 3 ujutro nekoj trudnici sa smješkom nude čokoladice ili bomboni (kako je netko u temi spomenuo da tako doktori u njem dočekuju pacijentice/trudnice)
Da bi se i u boljim uvjetima našlo onih koji svoj posao ne obavljaju dobro, našlo bi se... kao i u svakom drugom poslu... ali s obzirom na stanje, radno vrijeme i 20 trudnica u jednoj sobi, naglasak na neljubaznost osoblja je pomalo blesavo stavljati...
Kako se tu često daju usporedbe sa bolnicama van naše i našim, bilo bi u najmanju ruku zanimljivo kad bi i osoblje napravilo usporedbe...
Uostalom, njihov posao je naše fizičko zdravlje... mislim da čokoladice, bomboni, smješak, tepanje, tetošenje i razumjevanje kako je moj porod zaslužio u najmanju ruku državni praznik ne spada u opis radnog mjesta...
Ali ok, možda ja samo sirova i zatucana...
A i da mi je vidjeti doktora u njem na tomosu... tamo i čistačice vozaju mece...
I baš me zanima tko bi od nas ostao normalan kad bi nakon toliko godina školovanja (a znamo da školovanje nije jeftino), dobio radno mjesto mog soc.ginića... majkomila, čak i kontejneri za presvlačenje na gradilištima su u boljem stanju od njegove ordinacije...
p.s. Kaae-jel to ona o koprivi?
sigurno ima i krasnih njemačkih foruma, jer ovaj je nekako priprost, ma znate već, a kakav može biti kad je hrvatski.
dojčland, dojčland über ales
eto i meni je žao jer sam opet na ovakvim temama. ali moj rezultat sisa na meni i sve je :D zbog toga. mene jako muči sljedeće-moja seka, MalaRiba... jučer joj je bio termin. sve što sam ja prošla s Nikom jer sam prenijela sad prolazi ona. I teško mi je više radi nje nego radi svih mojih zahvata, glupih, nepotrebnih, protiv kojih sam ljubazno digla glas, ali, eto, mora se. Što da joj kažem? Ona sve tako idealizira kao što sam i ja prije prvog poroda... i jučer je bila bijesna jer ju je pregled-amnioskopija jako bolio i puno je krvarila i dr. je pred njom svašta komentirala. Meni se ipak čini da je bolje da ju utješim na način da govori o svojim stavovima, ali se i pripremi na mogućnost da će biti rezana/pregrubo pregledavana itd. Htjela bih joj pomoć, a sa svojim iskustvom... ne znam... totalno glumim pozitivu a u biti se bojim za nju... da joj ne bude preteško kao meni. I moram napomenuti da je meni usred svih "obaveznih" intervencija ljubaznost prvo s moje a onda i sa strane liječnika i sestara jako puno značila.
Mi danas šetale po Opatiji, rekoh to mi je najbolja terapija da pripremim seku za napore koji je čekaju! Ipak, rado bih čula vaš savjet. Kako savjetovati seku koja prvi put ide roditi sama (u smislu zabranjenih posjeta i prisustva muža porodu), da se izbori za svoje želje a da opet ne očekuje previše da se ne istraumatizira. Jel razumijete što želim? Pomoć joj! Dat joj snagice ali realno, da se ne razočara jer puuuuuuno toga nije kako govore na predavanjima (nikad mi neće biti jasno, ZAŠTO onda govore neistine).
draga, koji ti je nivo, kao i tvojih dvije kolegice ovdje, sama govoriš za sebe.Shvaćam da se kritizira stanje u bolnicama i da treba raditi na tome da se ono promjeni... ali nikako mi nije jasno čemu stalno drvlje i kamenje po osoblju... radi danas 12h, a sutra dežurna... taman joj se u 3 ujutro nekoj trudnici sa smješkom nude čokoladice ili bomboni (kako je netko u temi spomenuo da tako doktori u njem dočekuju pacijentice/trudnice)
Da bi se i u boljim uvjetima našlo onih koji svoj posao ne obavljaju dobro, našlo bi se... kao i u svakom drugom poslu... ali s obzirom na stanje, radno vrijeme i 20 trudnica u jednoj sobi, naglasak na neljubaznost osoblja je pomalo blesavo stavljati...
Kako se tu često daju usporedbe sa bolnicama van naše i našim, bilo bi u najmanju ruku zanimljivo kad bi i osoblje napravilo usporedbe...
Uostalom, njihov posao je naše fizičko zdravlje... mislim da čokoladice, bomboni, smješak, tepanje, tetošenje i razumjevanje kako je moj porod zaslužio u najmanju ruku državni praznik ne spada u opis radnog mjesta...
Ali ok, možda ja samo sirova i zatucana...
A i da mi je vidjeti doktora u njem na tomosu... tamo i čistačice vozaju mece...
I baš me zanima tko bi od nas ostao normalan kad bi nakon toliko godina školovanja (a znamo da školovanje nije jeftino), dobio radno mjesto mog soc.ginića... majkomila, čak i kontejneri za presvlačenje na gradilištima su u boljem stanju od njegove ordinacije...
p.s. Kaae-jel to ona o koprivi?
da nije tragično, bilo bi smiješno.
draga Candy ne znam što bih ti savjetovala. zastane mi knedla u grlu kada ovako nešto pročitam.eto i meni je žao jer sam opet na ovakvim temama. ali moj rezultat sisa na meni i sve je :D zbog toga. mene jako muči sljedeće-moja seka, MalaRiba... jučer joj je bio termin. sve što sam ja prošla s Nikom jer sam prenijela sad prolazi ona. I teško mi je više radi nje nego radi svih mojih zahvata, glupih, nepotrebnih, protiv kojih sam ljubazno digla glas, ali, eto, mora se
prije dvije godine pakao poroda (u petrovoj) je prošla moja jedna jako draga prijateljica. šta da ti kažem, plakala sam zajedno s njom. strašne traume ima od poroda i od odnosa i prema njoj i prema njenoj bebi tamo.
mogu ti eto samo reći da želim svu reću svijeta tvojoj sestri i sve dobro na porodu. da porod bude brz i lagan.
Bog svima. Postala sam ponosna teta prekrasne male Lucije. Seka je imala težak porod, išli su joj prokidati puknuti vodenjak bez pitanja
Interesantno kako svi jamraju da u zdravstvu nema novaca, a ova stavka je potpuno besplatna! I ne mogu razmjeti zašto bi topla riječ bila tako nedohvatljiva, a olakšala bi bar 50% svih problema.
Trenutno sam trudnica ali sam isto tako i med. sestra koja radi u bolnici... s mog stajališta topla riječ stvarno je besplatna i može puno pomoći ali iskreno ima i ljudi svakakvih pa koliko god toplo da im pričaš šalju te u p... materinu, proklinju te, laju ti i ostalo tako da se onda i te tople riječi brzo ohlade. Kad radiš 12 sati bez prekida sa hrpom ljudi gdje te svi nadređeni prc... sa svih strana teško je biti nježan i topao jer ni tebe tih 12 sati nitko ne mazi niti pita kako si, jesi li stigla jesi ili čak otići na wc... na odjelu barem gdje ja radim budemo 2 sestre na 30 ležećih pacijenata pa da samo idemo od sobe do sobe i svakome uputimo toplu riječ i porazgovaramo s njima prošao bi nam dan a od posla nebi napravile ništa, dovoljno je da sestra i doktori budu pristojni i kulturni a tople riječi i suosjećajnost ćete dobiti kod kuće i od svojih bližnjih, u bolnici nema vezivanja za pacijente, kad bi se ja vezala za svakoga tko je bolestan, žalila ga i suosjećala s njime brzo bi završila na psihijatriji, to je jednostavno takav posao kao i svaki drugi, ni žena na šalteru u banci ti neće uputiti toplu riječ nego će odraditi svoj posao i to je to...
Sorry ljudi ali ja se raspisala, ima toga još što jamislim može razumijeti samo onaj koji radi u takvim uvijetima, nadam se da nisam ispala zločesta i zlonamjerna.
Bog svima. Postala sam ponosna teta prekrasne male Lucije. Seka je imala težak porod, išli su joj prokidati puknuti vodenjak bez pitanja
Evo mene nakon drugog poroda.
Ono sve što sam doživjela na prošlom porodu sam im možda i oprostila. Ovaj porod im definitivno nikad neću oprostiti! Iz jednostavnog razloga- jer sam skoro ostala bez svog djeteta zbog tuđeg nemara i neznanja!
Žalosno je što sam se ovaj put borila svim silama za svoja uvjerenja, a dobila samo podsmijeh i nemogućnost izbora. Sve u svemu-toliko žalosno da o tome stvarno ne želim puno pisati!
Ja ne mogu oprostit jedino što mi nisu dali da idem glet djete koje je bilo u inkubatoru od drugog dana nakon rođenja i što su me zvali hranit je svaka 4 h, a da nebi slučajno tržila češće zaljepili, ZALJEPILI su joj varalicu, tamo nije nadzor stalno u inkubatoru i jednom je čistačica rekla :"Sestre tam vam u inkubatoru plače djete već pola sata", znači nemaju niti bebyphone. To im nikako ne mogu oprostit, a ostalo, uspjela sam se izbori za ostalo.
Plava12 dobro dosla na forum
Zao mi je zbog tvog loseg iskustva i nadam se da ces ovdje naci odgovore na mnoga tvoja pitanja i nedoumice.
Pokusaj osvjestiti da nisi TI kriva za tretman koji si dobila i da nisi TI kriva za ono sto se dogodilo tvom sinu ... jer NISI, ucinila si ono sto si najbolje znala i u datom trenutku mogla, dala si im potpuno povjerenje i s pravom ocekivala da ces dobiti najsavrseniju uslugu. Pretuzno je to sto si prosla i sto jos nakon toliko godina osjecas gorcinu pri pomisli i zato ti saljem jedan virtualni zagrljaj da udahnes punim plucima i uzivas u ovoj novoj trudnoci! Zelim ti od srca jednu mirnu trudnocu i jedan lijepi porod koji ce te osnaziti i obrisati sve ovo lose sto se dogodilo
plava12
moj 1. porod sličan je tvom, traumatičan, hitan carski, ugrožena beba - ali za razliku od tebe, kad je stvar krenula nizbrdo osoblje je postalo smrtno ozbiljno, obzirno i uljudno (sve do do tada bilo je suprotno).
To je bilo prije 5 godina. Prije mjesec i pol ponovo sam rodila i imala iste strahove kao i ti - od ponavljanja istog scenarija. Željela sam prirodni porod ali i strahovala od njega.
Ispalo je na kraju sve ok iako je opet završio carski, nakon sati neuspješnog pokušavanja, ali osoblje je bilo ok, doktori ljubazni, i što je najvažnije suprug uz mene. Mislim da je to bilo najvažnije, on mi je držao 'gavu iznad vode' i vraćao me u stvarnost kad sam se gubila i mislima vraćala u prošli porod.
Žao mi je što na kraju nije ispao VBAC, bila sam tako blizu, ali barem sam dobila spinalnu i vidjela malog kako dolazi na svijet - taj trenutak silno sam željela ne propustiti.
Mislim da si prvo pogriješila da svi forsiraju prirodan porod....ne forsiraju prirodan porod, nego vaginalni porod...a to su dva različita pojma. Da barem svi forsiraju prirodan porod, bilo bi više sretnih žena nakon poroda i manje istraumatiziranih! Meni je super jasno o čemu pričaš jer je moj 2.porod protekao kao tvoj, samo što ja nisam išla na carski, nego su ipak uspjeli isforsirati vaginalni porod. Sreća pa mi dijete nije imalo nekih velikih posljedica iako je ostalo bez kisika!
O neljubaznosti neću ni pričati...mogu ti samo reći da se nakon 14 godina po tom pitanju ništa nije popravilo, barem u nekim bolnicama!
Jedino što ti imam savjetovati je da si dobro odabereš rodilište...imaš puno materijala tu na forumu o svakom rodilištu pa sama procijeni što želiš! I trudi se uživati u trudnoći i ne razmišljati o svojim lošim iskustvima jer panika nikome ne koristi, a pogotovo ne trudnici.
Prvu dvojicu sam rodila u šibenskom rodilistu i dobila paket aranžman. Treceg sam rodila u Rijeci u kadi, totalno mekani porod, puuuuno bolje, ma neusporedivo s prva dva puta. Al ipak, bolnica je bolnica. U mojoj glavi bolnica je za bolesne kojima se nikako ne moze pomoci nego da ih se hospitalizira.
Cetvrtu sam rodila doma. Tek tako sam rijesila svoje traume. Usred divnog kucnog porodjaja, ja sam kuhala u glavi svoje bolnicke porodjaje i kad sam ih konacno skuhala i provarila, rodila sam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom