Ja sam zadnjih 14 god provela u Engleskoj i na svoje oci vidjela kakvu malu revoluciju potrosaci i opcenito korisnici usluga mogu izazvati svojim direktnim djelovanjem bilo putem pisanja E-mailova i pisama doticnim ustanovama, bilo bojkotom.
Naravno ako se doticne ustanove ne udostoje odgovoriti onda se pise lokalnim novinama, zove se lokalni radio, salju se TV ekipe, uglavnom radi se sto veca buka i galama. I ljudi moji, vjerovale ili ne, to svaki puta UPALI!
Jedan dan gledate kako se jamie Oliver (mislim da je to i na nasim TV-ima islo) zgraza nad junk hranom koja se servira skolskoj djeci, drugi dan se o tome pise u novinama, a roditelji masovno pisu skolama i svojim politickim predstavnicima, slijedeci tjedan se o tome diskutira u parlamentu.
Znam ja da mi nismo odrasla i zrela demokracija, ali nisu ni oni to postali preko noci. Taj osjecaj da ako svatko od nas ucini nesto maleno, u ukupnom zbroju to ce postati nesto veliko ne dolazi preko noci.
Ne slazete se?