kejt, jedno pismo se moze lako "izgubiti", da ne velim izignorirati. 10 pisama slicnog sadrzaja od razlicitih ljudi je vec teze, zato mislim da svi trebamo pisati. I to uvijek pisma sa POVRATNICOM.
To znaci da se netko mora potpisati da je pismo preuzeto, i da je netko zaduzen da ga evidentira pa mozda i odgovori na njega.

A ako ne dobijemo odgovor, nije kraj svijeta, mozemo ga poslati ponovo sa napomenom da nismo dobili odgovor pa pretpostavljamo da se pismo izgubilo, pa eto ga opet.

khana, naslovis pismo na ravnatelja bolnice i kopiju posaljes sefu odjela sa svojim komentarom na to sto se desilo na tom i tom odjelu, u toj i toj smjeni datuma tog i tog sa napomenom da ti je zao sto si ravnatelju/sefu zadala posla da trazi po evidencijama imena osoblja koje je radilo tada, ali osoblje nije naslo za potrebo da se predstavi. (Njezna packa ravnatelju/sefu sto ih to nije naucio )

BP, slazem se da u manji sredinama gdje svatko svakog zna teze ide kritika jer ce te "docekati" slijedeci puta. Ali zato se onda treba skoncentrirati na ljude koji su bili pozitivni pa spomenuti njih, a negativce izignorirati. A za postupke koji ti se nisu svidjeli naci diplomatski nacin da izrazis svoje negodovanje, u smislu, "ovo je bilo dobro, a ovo bi moglo bolje."
A da ne kazem da i anonimna pisma imaju tezinu ako objasnis da je doticno osoblje prema tvom iskustvu toliko neprofesiono da se bojis da bi tvoja kritika umjesto pozitivne promjene kod njih izazvala odmazdu, a ti se naravno tom riziku ne zelis izloziti, ali zelis izraziti svoje negodovanje sa njihovim ponasanjem/postupcima... (Nemoj samo pisati tocno kada i u kojoj smjeni se nesto desilo da oni ipak ne shvate tko je autor pisma. )I mislim da ne moras bojati da ce shvatiti da si to ti samo po opisu toga sto se desilo. Sigurno nisi jedina prema kojoj su se tako ponijeli.