Netko je na forumu o suradnji primalja i rodilja dao savjet primalji :"...na kraju šefovima predloži da svaka trudnica ubaci pisamce u kutiju u kojem će navesti (ukoliko to želi) ime svoje primalje i je li zadovoljna njome...
Bilo bi to prakticno, i jednostavno. I logicno bi bilo da zele znati koliko smo zadovoljni njihovom uslugom.
Na koncu, nude nam da ispunjavamo ankete kada napustamo hotel. Ocjenjujemo turisticke vodiće na putovanjima.Ispunjavamo formulare o tome koliko smo zadovoljne stjuardesama i hranom na avionskim letovima...
Da sada ne nabrajam, znamo da sve vise i vise institucija zeli znati koliko smo mi potrosaci/ korisnici zadovoljni njihovim uslugama.
Ali, bolnice kod nas nemaju tu praksu.
U nasoj klimi nije realno ocekivati da ce se ubrzo nesto promijeniti.
No, pitam se, zar je nadasve potrebno da nam netko da formular da ga ispunimo.
Sto nas ustvari sprijecava da samoinicijativno napisemo pismo ili E-mail sefu-ici odjela i posaljemo kopiju glavnoj osobi u bolnici sa nasim pohvalama, primjedbama i komentarima. Ne trebamo pisati eseje, a kad rodimo necemo niti imati vremena za tako sto. (Iako cemo uvijek naci vremena da pogledamo sto se dogadja na Rodama)![]()
Jedna ili dvije rijeci ponekad mogu dati do znanja tocno sto mislimo.
Npr:
Doktorica Horvat - bilo bi dobro da je na mom porodu bila malo manje nestrpljiva.
Primalja Erika- andjeo na zemlji.
Primalja Sandra- prema meni gruba i povrsna.
Ja da sam ravnateljica bolnice i da mi dodje 10 pisama u mjesec dana u kojima se kritizira jedna te ista osoba, bih imala potrebu tu osobu pozvati na razgovor jer bih znala da ce mozda doci dan kad ce neka novopecena majka umjesto ljubeznog pisma ravnatelju poslati tuzbu. A niti jedan ravnatelj se ne zeli povlaciti po sudovima i novinama. Ako nista drugo, stresno im je i skodi im reputaciji.
Jeste li vi ikada napisale pismo ili E-mail bilo kome od bolnickog osoblja? (naravno govorim samo o osoblju (injihovim nadredjenima )s kojim ste dosle u kontakt vezano za trudnocu i porod i )
Ako niste, zasto niste?
Mozda je sada kasno, ali kada bi opet imale priliku, biste li pisale?
Ako jeste, da li je to bilo pismo pohvale ili pokude?
Da li ste ga poslale anonimno ili ste se potpisale? I zasto?
Ima li smisla trositi vrijeme i trud i pisati ili je bolje cekati da to netko drugi obavi?
Mislite li da ce se navike/ odnosi/rutinske procedure promijeniti same od sebe/ ostati zauvijek iste, bez obzira da li mi pisale ili ne?
Da li smatrate da- rodimo jednom ili dva puta u zivotu, brzo sve zaboravimo i najvaznije je da je beba zdrava, pa cemu trositi rijeci?
Ili mislite da svoj glas treba dati i potaknuti druge mame da daju svoj glas kako bi se promjene potaknule?