Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
O moja je slična tvojoj Kris i to jako, isto je tek nedavno počela dijeliti puse, do te mjere da sad kad me pitaju za drugo dijete, samo zamislim još jednu takvu i sebe kako odlazim dobrovoljno u Vrapče.
Ali vidim da nisam jedina.
mene jedino smeta kaj ja zbog godina imam sve manje živaca.
Ovo ti je prednost, a ne nedostatak. I sama sam to iskusila i tek sad kad su dečki srednjoškolci vidim veeelike prednosti mog hitrog i ne odviše strpljivog rješavanja njihovih "situacija". Imala sam u glavi podijeljeno što je bitno, a što nije. Ako su cipele ostavljene nasred predsoblja, to nije bitno i može se pospremiti i kasnije, ali ako kažem "Operite ruke" i jedan posluša, a drugi ne - nema tu filozofije. Tko ne opere ruke, ja mu operem. Tko ne da prati kosu na fini način, operem mu na manje fini, ali najbrži. Oni su brzo pohvatali što se ne smije (mlatiti brata, derati se, skakati po kući, raditi cirkus u dućanu i u parkiću...) a što me ne dira (smjelo se izvlačiti čarape i kvačice i plastično suđe iz ladice, smjelo se špricati i polijevati u kupaonici, smjelo se raditi nered i razvući sve igračke ako ih se poslije barem pokuša pokupiti, ali ne daj bog pljuvati, odbiti hranu ako nisi probao i tako... Ne možemo im sve braniti, ali oko bitnih stvari nema rasprave.

Moj mlađi je MORAO ići jesti na vrijeme i spavati popodne, jer ako nije - imali smo scene kakve Kris sada opisuje.

Preživjeli smo. I brzo je prošlo. Prebrzo.