Podizem.
Malo sam na kraju snaga, najmladja smizla ima 2,2 godine. Imam osjecaj da ima tantrume od rodenja. Pisala o tome kako je vec dva tjedna nakon rodenja negodovala prilikom promjene okoline. Ima(la) je dystoni. Njen tantrum izgleda ovako: razljuti se, pocne vristati, ja pristupim sa sve je ok i cekam, ponekada pali to da ju uzmem i njisem. To su oni koji uspijem savladati. Ako ne uspije, krene cupanje kose,pokusava me udariti, ogrepsti, stipnuti. Ponekad obje zavrsimo u suzama. Ako je pokusam pomaziti, vice: Nemoj mene maziti/dirati/cuvati/makni se itd...a kada se maknem krene jos jace.Vriska bez razloga ako nesto nije istu sekundu. Problijedi, preznoji se i srce joj jako tuce tada. Uvijek su isti bez obzira na nasu reakciju. Ne reagira na granice. Razumije dosta pa kada pricamo kaze: ako se ona ljuti, mama ce pomoci. 4 nas je oko nje, paznje joj ne fali. Kvalitetno provodimo vrijeme sa njom. Iako je trece dijete ja sa tantrumima nemam iskustva :/ Recite mi da ce proci i kada prolaze?I koji pristup je pomogao najvise?