Jao, mogla bih diplomirati na tantrumima. Mali je dvogodišnjak i ušao je u fazu tantruma. Međutim, smiješno ga je gledati jer su sestrini tantumi (danas petogodišnjakinja) bili i ostali mnogo veći i intenzivniji, događali su se i danju i noću, (bili) su izazvani svim živim (i ona mora biti na optimumu svega). Hiperosjetljiva je i ostat če takva (rekla psihologinja). Jedini način je učenje nošenja s podražajima i emocijama, samo to kod nekih traje kontinuirano. Cura se u izvanjskom svijetu ponaša divno, ali doma....kukulele. Tako da...nekima prođu, nekima ne.

Jedini način za roditelje je prihvaćanje da imaju osjetljivije dijete, a i odlazak psihologu na procjenu nije naodmet, budući da se tamo dobiju savjeti kako postupati s takvom djecom. Npr. nama je savjetovana što veća razina samostalnosti za curu, mali broj pravila i veća mogućnost izbora jer želi kontrolu (sve smo to činili), mirenje s tim da je zahtjevnije dijete (to je ponekad teško), neka fizička aktivnost (ima), ali i kreativni rad (u tome je već dulje, u stanju je izrezivati i lijepiti satima, ali naravno, uvije je, mama/tata/baka/djed, pomogni, radi društva ) itd. I puno pričanja, ali ne u fazi tantruma.

Bude lakše s vremenom u nekim stvarima, ali uvijek dolaze druge...je li, faze...