Dijana, možda budeš te sreće pa ipak prođe, kao recimo s mojim najstarijim.
Nasmijala sam se jer me tvoj post sjetio kako su mi A. i D. tu bili različiti. A. bi, ovako kao tvoja mlađa, obećao da neće više, iz sveg srca, i mislim da je iskreno u to vjerovao. D. se nikad nije zaletio s takvim obećanjem, čak i kad bih pitala: Pa možeš li obećat da će se barem potrudit, on bi onako žalosno pogedao i rekao: Ali kad ne mogu, ne znan oću li...
(Ne pišem o tantrumima, nego o nekim situacijama gdje je imalo smisla tražit da drugi put naprave drugačije.)